Mudre izreke (Šarić)/Glava 1.

¹ Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova.

² One daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora.

³ Učine, da se postigne stega i razboritost, pravednost, poštenje i iskrenost.

⁴ Daju razboritost neiskusnima, razum i spoznaju mladiću.

⁵ Čuje li ih mudrac, u znanju će porasti; razum će sebi steći životnu mudrost.

⁶ Razumjet će govor priče i prispodobe, riječi i zagonetke mudraca.

⁷ Strah je Gospodnji najviša spoznaja; samo luđaci preziru mudrost i stegu.

⁸ Slušaj, sine moj, pouku oca svojega! Ne cijeni malo naputak matere svoje!

⁹ Jer su oni mio vijenac glavi tvojoj, ures vratu tvojemu

¹⁰ Sine moj, nemoj pristati, ako te mame zli ljudi,

¹¹ Ako reknu: "Dođi s nama, vrebajmo dobroga, da stavimo zamku nedužnome ni za što!

¹² Žive ih prožderimo kao carstvo mrtvih, s kožom i kosom, kao one, što silaze u podzemni svijet!

¹³ Dobit ćemo koje dragocjeno dobro, napunit ćemo kuće svoje plijena.

¹⁴ U krugu našemu bit ćeš ždrijeb svoj; kao svi vodit ćeš zajedničku kesu."

¹⁵ Sine moj ne idi na put s njima, drži nogu svoju daleko od staze njihove!

¹⁶ Jer noge njihove hite k zlu, trče da prolijevaju krv.

¹⁷ Jer je uzalud razapeta mreža pred očima svih ptica.

¹⁸ Vrebaju vlastitu krv svoju, stavljaju sami sebi zamku.

¹⁹ To je sudbina onoga, koji ide za dobitkom nepravednim: on ga stane glave.

²⁰ Mudrost propovijeda na otvorenoj cesti; na slobodnim mjestima pušta da odjekne glas njezin.

²¹ Na zidovima visoko gore razliježe se povik njezin. Na vratima, u gradu drži govore svoje:

²² "Dokle ćete još, vi luđaci, ljubiti ludost, i vama, podsmjevači, dokle će biti mio podsmijeh, i, vi bezumni, dokle ćete mrziti na razboritost?

²³ Primite k srcu opomenu moju! Evo, pustit ću svoje negodovanje proti vas da slobodno poteče i objavit ću vam priče svoje.

²⁴ Jer sam zvao, a vi ste se nećkali, jer sam namigivao, a nitko nije mario,

²⁵ Jer ste u vjetar bacali svaki savjet moj, nijeste htjeli ništa znati za opomenu moju,

²⁶ Zato ću se i ja smijati nesreći vašoj rugat ću se, kad vas napadne tjeskoba,

²⁷ Kad kao zlo vrijeme na vas navali strah, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad nasrne na vas nevolja i muka.

²⁸ Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.

²⁹ Jer su mrzili na spoznaju, za strah Gospodnji nijesu ništa pitali,

³⁰ Za savjet moj nijesu se nikada brinuli, sva su karanja moja prezirali,

³¹ Zato će jesti plod djela svojih i nasitit će se osnova svojih,

³² Jer luđacima otpad njihov donosi smrt, bezbrižnost je propast luđaka.

³³ Ali tko mene slijedi, može stanovati sigurno i miran biti, bez bojazni od zla."