More se zvat kamen i mramor studeni
More se zvat kamen i mramor studeni autor: Šiško Menčetić |
211. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Marija. |
More se zvat kamen i mramor studeni
tko godi sad plamen ne ćuti ljuveni,
anđelski gdi poje ova vil gizdava, -
među sve gospoje sunce je i slava.
Riječi nje i pjesni takoj su ljuvene
da človik uzbijesni i željom povene,
jer kada pušta glas što morske serene,
pravo bi lis ni vlas da vitar ne krene;
ar sve što ima duh (tu joj Bog da kripos),
sve stoji u posluh, kad spiva nje lipos.