Mora
← Naslovnica | Mora autor: Antun Gustav Matoš |
I.
uredi- U noćni sat
- Ušo je ko tat...
- U kutu čuči,
- Došo je, da muči,
- Da mi kosti toči, oči kljuje,
- Udara na muke, crven lanac kuje,
- — Voda, kamen,
- Led i plamen, —
- Krvnik, inkvizitor, grabant,
- Sluga mraka, vječne boli trabant —
- Dok kroz prozor diše stari, tihi vrt,
- A srce bolno kuca: smrt — smrt — smrt —
- Sa mjeseca, ko s ukinute glave
- Zlikovca groznog, kap po kap,
- Na moje čelo kaplju blijede boli,
- U mozgu kuha Nijagare slap,
- A duša traži Boga, da ga moli,
- Ali nigdje nikog, dok vampir, Maglin sin,
- Mračni džin,
- Skače već na žrtvu
- Ko šakal suh na karavanu mrtvu.
- I loče srž iz glave, srče krv,
- A ja ko živa strv
- Pod garavim grlom gavrana gladnog
- Sjećam se onog trenutka jadnog,
- Kad bijah čovjek, pjevač ponosan!
- Aj — to bješe san:
- San o zavičaju,
- Izgubljenom raju,
- San o zemlji, suncu, san o maju.
- Vaj, ja sam mrtvac — sad ih znam:
- Sahraniše me živa, zar ih nije sram!
- Da huknem, jeknem, maknem se — ne mogu
- Ni maći tijelo, glavu, ruku, nogu!
II.
uredi- Tajanstven grob
- I grozna kob
- Leže mi na prsa ko Sfinks od granita,
- Ko gorda piramida gordih Rampsinita;
- Ko tmurna Himalaja, Bude katedrala,
- Pravječna je masa sad me zatrpala.
- U gluvoj noći sve je gluvlji zrak,
- U tupom duhu sve je tuplji mrak,
- U nijemoj jami mucam kao muk,
- Od grdne muke nisam niti zvuk.
- Nad mojim čelom kobi čudan ćuk
- I teče mutnih voda mutan huk.
- Kroz mene sada vode čudni puti
- Bez trunke nade, da Nirvane raj
- Progutati će ikad hropac taj
- Života samog, što se kao zmija
- U pandži nijemo nad bezdanom svija,
- Kroz spiralu bola, što ko rana zja,
- Dok vaseljena biva strah i prah,
- A život tone u dno Okeana
- Ko noć bez dana.
- *
- Ali - ne!
- Nek se surva sve!
- Nek me davi ispolinski mrak
- I bogomrak,
- Nek budem uzdah čovječanskih muka,
- Nek me drobi ona nepoznata ruka,
- Nek budem prašak vječnog vremena,
- Posljednja suza moga plemena,
- Nek mi metnu Prostor mjesto bremena
- Nek budem pepel zadnjeg sjemena,
- Nek me vrgnu na muke titana,
- U dno zaborava, sudnjega bezdana.
- Nek mi otmu spas
- U duši gnjev i glas:
- Ja ću ipak rijet: nisam kriv
- Što sam živ!
- Vampir je kob i tijelo, što me tišti,
- Vampir je nužda i atomi ništi,
- Vampir je Moloh, Jupiter i Buda,
- Ćoravi Udes, materija luda
- Nijema sila, haos, stvar i tmuša,
- A klica, iskra, život — to je duša!
- Čudna moba
- Na dnu moga groba.
- Gmazovi, žabe, zmije, škorpioni,
- Gušteri, štenad i kameleoni,
- Čuvide, tenci, harpije i guje
- Na strašnom gumnu vrtlože i bruje.
- Na srcu leži težak, težak bauk,
- Grlo mi grli krvav, rutav pauk,
- Polip me stego i drevna aždaja,
- Stuha sam posto prokletoga kraja!
- Jakrep me vreba u posnom čardaku,
- Memla me jede u čađi i mraku.
- Plakavac plače, čudan svat,
- Na grudima sindžir, tomruk, gvozden bat.
- Kroz bolne žile vulkan glogoće,
- Kroz bolne živce pakô cvokoće,
- S mjeseca me mrtvog trese padavica
- Kao samoglavca, kad je zlo i tmica,
- Grizodušje na obraz mi pljuje:
- Strašna moba strašno argatuje!
- Iz budžaka gnjili jadi kuljaju,
- Nakaradne hale svud se šuljaju,
- Kožu pali, žeže vatra sramne šuge,
- Krvlju teče lava stare kuge,
- Srce već se topi u hemijskoj jari,
- Platina se duše žari sva i pari.
- Ja sam evo krasta, škrofula i rana,
- Nosi me nekud snaga luđačkog orkana,
- Kad u rujnom plaštu — jaoh! — grozna Mora
- Pade odozgora
- Iz sinjega dvora,
- U grozničkom grču alkohola,
- U ljutoj sili reskog vitriola,
- Ko zlurad oblak zluradoga mora,
- Pa me vitla ko mirijada
- Neslućenih jada!
- Provalila se duša kao zreli čir,
- I na nju pade glavne muke teški mir!
- I zatrepti tamno velo
- I u mraku sine tijelo bijelo
- Astarte krasne kao prvi grijeh.
- I hadski smijeh
- Sve bliže i bliže
- Vatrom liže
- I, kao zavist Kajna,
- Ironija tajna
- Na smrt me čagljika, te ko čauš griješan
- Sâm sam sebi smiješan.
- Ko iz Filokteta
- Iz mene urla otrov ovog svijeta.
- Topovi, bombe, džemije, torpedi,
- Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
- Plemići lažni — carski svodnici,
- Mračnjaci tusti, vragu srodnici,
- Lažovi, glumci, zlata bataljoni,
- Lažni pastiri i lažni baroni,
- Fraze i svetog junca robovi,
- Pedanti pusti, bijeli grobovi,
- Žurnali lažni i lažni dragulji,
- Jeftine lutke i bazar-slavulji,
- Pokorno roblje, prljavi sofisti,
- Suvišni žarci, slatki egoisti,
- Potomci Hulje i Brankovog Vuka,
- Trgovci misli, globadžije puka,
- Torkemada, Sad, Žic-Rec i Tamerlan,
- Atentati, Kleon, Bizmark, Džengiskan,
- Evrope gladne gladni tabori,
- Oružan mir — oj, davor, davori! —
- Doktorski diplom u džepu bedaka,
- Bludnici stari s licem crkvenjaka,
- Sifilis-progres i kulturne bijede,
- Napredan narod slaboga što jede,
- Engleske polze plitki proroci,
- Izgubljena sreća svetog proljeća
- U kretenskom mozgu sitog stoljeća,
- Kljakavi moral gradskih cinika,
- Prekrasni miris skupih klinika,
- Klimavi troni, živi strojevi,
- Glada i novca podli bojevi:
- Aj, na meni stenju sve lokomotive,
- Suhoparne knjige, teorije krive,
- Slijepom dušom plače pepel starih zala
- Ko Dies irae pokornog korala...
- O, kako sjetno sija dan Italije,
- O, kako sjetno svira Pan Idalije!
- I iz žute kuće hrupi nova slika —
- Oblak sramotnikâ:
- Nakazâ golih, žutih rufijana
- Ko iz bludišta prije sivog dana:
- Kad i nujni zvuci nujne violine
- Venu kao djeca, kad im majka gine
- U tuđem negdje svijetu kao bludnica...
- O, ja sam bordel, špital, ludnica!
- Već naduše se gajde paklene,
- Orgiji gore oči caklene,
- Divnoj ko Frina i Laura Dianti,
- Krv biva rubin, suze — dijamanti,
- A namazani uljem sirski bikovi
- Skaču ko bijesnog grča likovi
- Kraj Sultana tromog i Trimalhiona.
- Na pandemonij bludni zovu bludna zvona
- Kontese vite i balerine krasne,
- Starce kao jarce i Magdalene strasne...
- I dažd već gust i krvav purpur — salon guši,
- A Venerin kip se već u kostur ruši...
- Na meni zebe žarki pretkov grijeh,
- Mene pali leden jad i pakla smijeh.
- Ko temelj Skadra mene jedan grad
- - Sodom il Babel — evo mrvi sad.
- Ko nitkov lanac vučem tuđe zlo
- I nitko ne zna, kako boli to!
- Pedepse drevnih djedova nosim,
- Stare krivice i ne ću da prosim
- Tirana Boga, "starog krvnika",
- Dok mi ponos duše snagom bola sja.
- O, za ovu patnju nema — nema jamba,
- Ova tragedija nema ditiramba!
- Ta moja kob je
- Hrvatsko groblje:
- Rana i raka Petra Svačića,
- Gudalo slijepca, gusle Kačića.
- U srcu sad mi kuka Ivan Gnade
- A Mora hladno šapće: "Keine Gnade".
- Grudi mi tište turski bastioni,
- Bataljoni švapski, Dužda galioni.
- Pastorak ja sam borbe svih giganta,
- Guši me podlost lažljivog Bizanta,
- Sofizam Beča, pohota Budima,
- Labirinat mračni katakompskog Rima.
III.
uredi- Ispalo mi oko — išćero ga brat,
- Ne znam kad,
- Jer sam, vajmeh, roda sužanjskoga,
- Roda zlovarnoga, roda horjatskoga,
- Pa tako nemam usred noći mira
- Ter eto ležim bez tankog duplira,
- Bez srodne suze i bez spomenika,
- Ko pod onom brazdom — brazdom Kvaternika...
- Ko mrtve ptice, bolovi na jata
- Padaju na grob bezimen Hrvata,
- Dok mlada tuži "O jelen jelenče" —
- I momče pjeva "O pelen pelenče" —
- Taj vampir što me kvači, to je poreznik,
- Ta Mora, što me tlači, to je izdajnik.
- To golo more, more tuposti,
- To je Mrtvo More naše gluposti.
- U šarmantnoj pozi moderni poganac —
- Najmio ga stranac, da nam metne lanac.
- Taj klatež, što o pravdi blebeće —
- On za korist tuđu laže, kleveće.
- Taj demagog morski, urlajuć ko vuk,
- Malaksale časti on je naše zvuk.
- Ko babe kukaju,
- Ko tikve plutaju
- I novac gutaju
- Te korizme gladne, zulumćari škuri,
- Mlakonje, mekušci, bezočni panduri,
- Tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine,
- Mešetari moje — tvoje domovine!
- Piljarice glasne, silom — barjaktari,
- Ruševine svijesti, žbiri i hotkari,
- Satrapi što puze, mudri idioti,
- Uljezi, kajafe, lažni sankiloti
- Što mjesto žetve
- Žanju kletve:
- Strpaše me u grob i to im još malo —
- Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo!
- Taj oštri klinac — zabio ga snob
- Mode rob
- U glavu meni ko sejmen Pilata
- Ja grcam usred licemjernog blata
- Skupih mladenaca, taštih kaputaša.
IV.
uredi- Moja čaša
- Nesrećâ je puna kao narod moj,
- Otrova je puna kao mišji boj
- Plitkih novinara, ludih poslanika,
- Trošnih perjanica, pučkih sramotnika,
- Dok golotrb seljak gine u tuđini,
- jer — slobodu prose našoj domovini!
- Demokratski fićfirići,
- Umne mule, slavljeni oslići,
- Sramotnoga stupa krasni kandidati
- I propali — pardon — äch-aristokrati
- Brijačkog tipa, lakejskoga soja:
- O, raduj se, raduj, Otadžbino moja!
- Ali jao, jao —
- Skrletni me demon opet kinjit stao!
- Očajnost je plamen te apoteoze,
- Delirij je vazam te metamorfoze!
- *
- Istina Bog je, laž je san
- Ko pijavica, gad hudosrećan,
- Mora spade s mene, te ko crkotina
- Na dnu ostah, ili ko od vina
- Protuha mrtva, kada urla pas
- Na kobnost pomrčine kao Judin glas.
- I zapjeva kokot Petra Apoštola,
- Nađem se u izbi punoj moga bola,
- Uzdah sav je žut od znoja stravičnoga,
- Duša jeca psalam petka velikoga,
- A mlado sunce
- Ko života Bog
- Na prag moj stupi,
- Dok daleki rog
- U brsnom negdje lugu ko na bunu zove
- I na buljuk tjera vampire i snove.
- Ulica već zuji kao pčelâ roj:
- To se na rad diže dragi narod moj,
- Te mi duša klikće ko grlo hajduka,
- Pozabivši muku blizu našeg puka
- I rosi suzom spomen Gupca Matijaša
- Ko sedam ranâ Božjih bogoljubna snaša.
- Tek sat nad glavom veli: smrt — smrt — smrt —
- Dok kroz prozor diše moga doma vrt.
Povratak na vrh stranice. |