Molitva gizdave divojke

Molitva gizdave divojke autor: nepoznat

Iz Bokeljskoga rukopisa (Arhiv HAZU, Ib 80), Boka kotorska, početak 18. st.

Lijepu šedbu šetaše jedna mlada Vlahinjica,

gizdava divojka.

Šedbu mi ti šetaše, višnjega Boga moljaše:
"Nemoj mene, moj Bože, živom željom umoriti,

moj vidovni Bože,

živom željom umoriti, ljutom strijelom ustrijeliti,
neka mi se naljubim jednoga gizdava junaka,

mlada Vlahinjica;

na glavu mi nanosim zelen vijenac od masline,
na ruci se nagledam zlatan prsten od 'iljade,

ja lijepa Vlahinja.

Ako hoć', mili Bože, mene živom željom umoriti,
satvori me, moj Bože, vitom jelom u planini,

moj vidovni Bože!

Od mojijeh lijepijeh kosah sitnu travu djetelinu,
od mojijeh crnih očih dva hladjenca bistre vode,

moj vidovni Bože!

Kada bi mi došo moj gospodar u planini lov loviti,
da bi mi on počinuo pod zelenom vitom jelom,

moj mio gospodar,

konje svoje napito sitnom travom đetelinom,
a napojit se dva hladjenca bistre vode,

tej brze konje."

Što je Bogu molila, toj mu je i umolila.