Molitva Davidova

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Molitva Davidova

(1 Kr 17.16-27)

18 Kralj David se smjesti u nazočnost GOSPODOVU i izjavi: ” Tko sam ja, GOSPODE Bože, i što je kuća^[62] moja, da si me ti doveo dovde?
19 A to još bijaše premalo u tvojim očima, GOSPODE Bože:
20 ti si govorio također za kuću sluge svoga, za dugo vremena unaprijed.
21 Hoće li to biti jedna uputa ljudska^[63],
22 Gospodine Bože: nema nikog ravnog tebi i nema drugog Boga, osim tebe, prema svemu onom što smo mi vlastitim ušima čuli.
23 Ima li na zemlji samo jedan narod jednak Izraelu tvom puku, tom narodu koji je Bog išao otkupiti da bi ga učinio svojim narodom, dajući mu jedno ime i ispunjavajući za vas to veliko djelo i za tvoju zemlju strašne stvari, da li je i jedan narod usporediv tvojem narodu kojeg si ti iskupio iz Egipta, od tog naroda i od njegovih bogova?
24 Ti si uspostavio Izrael pukom svojim za zauvijek ga učiniti narodom svojim, ti si postao njihov Bog.
25 A sada, GOSPODE Bože, riječ koju si ti izgovorio o tvom sluzi i njegovoj kući, održi ju zauvijek i učini kako si rekao.
26 Nek' tvoje *Ime bude slavljeno zauvijek, i nek' se kaze: ” GOSPOD, svemogući, Bog je nad Izraelom. I nek' kuća tvog sluge Davida ostane trajno u tvojoj nazočnosti.
27 U stvari, ti si taj, GOSPODE svemogući, Bože Izraelov, koji je upozorio svog slugu govoreći: Ja ću ti podići jednu kuću. Evo zašto je tvoj sluga našao smjelosti

uputiti tebi ovu molitvu.

28 A sada Gospodine Bože, ti si Bog, tvoje riječ i su istina i ti si govorio o toj sreći sluzi svojem.
29 Uzhtjedni sada blagosloviti kuću sluge svojeg, da bi zauvijek bila u nazočnosti tvojoj. Jer ti si taj, Gospodine Bože, koji je govorio, i tvojim blagoslovom kuća tvog sluge bit će blagoslovljena zauvijek.