Molitva Davidova
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Molitva Davidova |
(1 Kr 17.16-27)
- 18 Kralj David se smjesti u nazočnost GOSPODOVU i izjavi: ” Tko sam ja, GOSPODE Bože, i što je kuća[62] moja, da si me ti doveo dovde?
- 19 A to još bijaše premalo u tvojim očima, GOSPODE Bože:
- 20 ti si govorio također za kuću sluge svoga, za dugo vremena unaprijed.
- 21 Hoće li to biti jedna uputa ljudska[63],
- 22 Gospodine Bože: nema nikog ravnog tebi i nema drugog Boga, osim tebe, prema svemu onom što smo mi vlastitim ušima čuli.
- 23 Ima li na zemlji samo jedan narod jednak Izraelu tvom puku, tom narodu koji je Bog išao otkupiti da bi ga učinio svojim narodom, dajući mu jedno ime i ispunjavajući za vas to veliko djelo i za tvoju zemlju strašne stvari, da li je i jedan narod usporediv tvojem narodu kojeg si ti iskupio iz Egipta, od tog naroda i od njegovih bogova?
- 24 Ti si uspostavio Izrael pukom svojim za zauvijek ga učiniti narodom svojim, ti si postao njihov Bog.
- 25 A sada, GOSPODE Bože, riječ koju si ti izgovorio o tvom sluzi i njegovoj kući, održi ju zauvijek i učini kako si rekao.
- 26 Nek' tvoje *Ime bude slavljeno zauvijek, i nek' se kaze: ” GOSPOD, svemogući, Bog je nad Izraelom. I nek' kuća tvog sluge Davida ostane trajno u tvojoj nazočnosti.
- 27 U stvari, ti si taj, GOSPODE svemogući, Bože Izraelov, koji je upozorio svog slugu govoreći: Ja ću ti podići jednu kuću. Evo zašto je tvoj sluga našao smjelosti
uputiti tebi ovu molitvu.
- 28 A sada Gospodine Bože, ti si Bog, tvoje riječ i su istina i ti si govorio o toj sreći sluzi svojem.
- 29 Uzhtjedni sada blagosloviti kuću sluge svojeg, da bi zauvijek bila u nazočnosti tvojoj. Jer ti si taj, Gospodine Bože, koji je govorio, i tvojim blagoslovom kuća tvog sluge bit će blagoslovljena zauvijek.