Molitva: Ah, da si ti razderao nebesa
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Molitva: Ah, da si ti razderao nebesa |
Molitva: Ah, da si ti razderao nebesa
- 17 Zašto si nas bacio u lutanje,
- GOSPODE,
- daleko od tvojih putova,
- i ukrutio nam srca
- koja su daleko od straha prema tebi?
- Vrati se, radi svojih slugu,
- plemena iz tvoje baštine2.
- 18 Za kratko vrijeme
- tvoj je *sveti narod ušao u
- njegovu baštinu;
- naši su ga napadači srušili,
- tvoje svetište!
- 19 Dugo vremena mi smo oni nad
- kojima ti ne vršiš svoju vlast,
- oni nad kojima tvoje ime nije više
- zazivano.
- Ah, da ti razdereš nebesa i
- i da siđeš,
- tako da planine budu potresene
- pred tobom,
- 64 1 kao kakva vatra koja spaljuje
- šikare, kao kakva vatra koja uzavrije
- vode,
- da učiniš da tvoji neprijatelji
- upoznaju tvoje *ime;
- narodi bi bili oboreni pred tobom,
- 2 da ti učiniš užasavajuće stvari,
- koje mi ne očekujemo:
- da siđeš, planine bi se potresale
- pred tobom.
- 3 Nikad se nije doznalo,
- nikad se nije čulo govoriti,
- nikad to oko nije vidjelo
- da jedan bog, izuzev tebe,
- postupi tako da računaju na njega.
- 4 Ti iznenađuješ onog koji se
- raduje činiti pravdu,
- one koji na tvojim putovima
- sjećaju se tebe,
- evo te Te razgnjevljenog, jer mi smo
- zastranili;
- na tvojim putovima nekadašnjim1
- mi bijasmo spašeni.
- 5 Svi, mi bijasmo kao
- *nečisti,
- i sva naša djela pravde,
- kao ogavno rublje,
- svi, mi smo uvenuli kao
- lišće,
- a naše nastranosti, kao vjetar,
- nas odnesoše.
- 6 Nitko ne zaziva u tvoje ime,
- nitko se ne budi da se za
- tebe uhvati,
- jer ti si nam skrio svoje lice,
- ti si nam pustio u ruke uzeti svoje
- nastranosti
- da postanemo razvratnicima.
- 7 Međutim, GOSPOD, naš Otac
- to si ti:
- mi smo ilovača, a ti si taj koji
- nas je oblikovao,
- svi smo mi djelo tvoje ruke.
- 8 Ne srdi se, GOSPODE,
- do krajnosti,
- ne sjećaj se zauv ijek
- nastranosti.
- Već pogledaj dakle: tvoj
- narod, to smo svi mi!
- 9 Tvoji su sveti gradovi
- jedna pustinja,
- *Sion je jedna pustinja,
- Jeruzalem jedna pustoš!
- 10 Naš Dom sveti i sjajni1,
- gdje naši očevi pjevaše tebi
- pjesme zahvalnice,
- bi spaljen vatrom,
- i svo što bi našom ljubavi
- postalo je rušenje!
- 11 Da li, pred svim tim,
- ti ćeš se moći suzdržati,
- GOSPODE?
- Ti ćeš ostati nedjelatan
- i ti ćeš nas do krajnosti
- ponižavati?
