Mogu reć pravedno, od moje mladosti

Mogu reć pravedno, od moje mladosti autor: Šiško Menčetić

325. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika.

Mogu reć pravedno, od moje mladosti
   ne vidih najedno tolikoj ljeposti:
   koliko da zgovor imaju tej vile,
   ter se su na izbor ovdi sve skupile!
Svaka sja sunačcem ter grede oholo,
   ter stoji srdačcem u zabit sve kolo.
   Jeda se jesu kad za ljepos što srekle
   ter se su ovdi sad natjecat sve stekle?
Jeda li još vele gdigodi gorsku zvir,
   za zvirju ter žele ove poć u potir?
   ali t' ih ki zove gospodin na službu,
   ter gredu sve ove zahvalom u družbu,
neka se proslave anđelskom lipostju,
   a mlados da trave ljuvenom kripostju?
   Ter pune vesel'ja sve gredu, sve nose
   umisto od zel'ja pozor lip i kose;
najliše kruna taj nada sve ka slavi,
   gdi nosi kako raj svoj obraz gizdavi:
   ona je svim vidit gospođa i dika,
   ter slavit i slidit rekoh nju dovika.