Mira Kodolićeva/XXXVI.

Mira Kodolićeva, XXXVI.
autor: Josip Kozarac

XXXVI. uredi

— — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — —

»Danas je kucnuo onaj čas, danas je pukla ona teška kora u koju sam dušu moju silomice okovala. Sav moj na laži podignuti život štropoštao se do temelja, — a nije ga srušila ni bura, ni oluja, nego najnježniji vjetrić, što se pomisliti može, — uništila ga prva riječ Vašega djeteta. Vaš sin propentao je danas prvi puta mojemu mužu: tata —! I ta jedna riječ razorila jednim mahom onu tajnu, što se je poput hladne guje već ugrijala u mom srcu. Sve sam pretrpila, ali toga trpiti ne mogoh da prva riječ mojega djeteta izgovorena u mom naručaju bude — laž. Ja sam pala na koljena pred moje dijete, ja sam ga u suzah cjelivala, ja sam ga kao Boga molila, da mi oprosti, što sam ga prevarila, što sam otela i njemu i sebi trenutak sreće, koji je jedan jedini u životu. Ako se taj čas još nadomjestiti može, — a Vi ga nadomjestite; ako se ona laž iz ustiju Vašega djeteta još izbrisati dade, a Vi ju — brišite.«

— — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — —

Sljedeća stranica→