Manasejevo područje
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Manasejevo područje |
17 1 Evo posjeda plemena Manasejevog, jer on bijaše prvorođeni Josipov. Makir, prvorođeni Manasejev, otacGaladu, imade Galada i Bašana3, jer to bijaše jedan bojovnik. 2 Evo posjeda drugih sinova Manasejevih prema njihovim zadrugama; sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Azrielovi, sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidajevi, to jest muška djeca, sinovi Josipovi, prema njihovim zadrugama. 3 Selofehad, Sina Hefera, sin Galada, sin Makira, ne imade sinova, već samo kćeri: Mahlu, Nou, Hoglu, Milku i Tirsu. 4 One se predstaviše svećeniku Eleazaru, Jozui, sinu Nunovu, i odgovornima i rekoše one: ” GOSPOD je propisao Mojsiju da nam dade jednu baštinu u sred naše braće1! “Dadoše im, prema zapovijedi GOSPODOVOJ, u sred braće njihovog oca. 5 Pripade dakle deset dijelova Manaseju ne računajući zemlju Galad i Bašan koji se nalaze s druge strane Jordana. 6 U stvari kćeri Manasejeve primiše jednu baštinu u sred sinova ovih ovdje, ali zemlja Galad pripade drugim sinovima Manasejevim. 7 Granica Manasejeva polaziše od Ašera do Mikmetata, nasuprot Sišemu; ona iđaše prema Jaminu kod stanovnika Ein-Tapuaha. 8 Manasej imaše zemlju Tapuah, ali Tapuah na granici Manasejevoj, bijaše u sinova Efraimovih. 9 Granica silažaše k potoku Kanajevom, na jugu potoka. Ti gradovi bijahu Efraimovi u sred gradova Manasejevih. Granica Manasejeva bijaše na sjeveru potoka i završavaše na moru2. 10 Na jugu, to bijaše Efraimovo, na sjeveru Manasejevo; more bijaše njihova granica. Oni bijahu u dodiru s Ašerom na sjeveru i Isakarom na istoku. 11 U Isakaru i u Ašeru, Manase imade Bet-Šean i njegove ovisnike, Jivleam i njegove pripadne dijelove, stanovnike Dora i njihove pripadne dijelove, stanovnike Ein-Dora i njihove pripadne dijelove, stanovnike Tanaka i njihove pripadne dijelove, stanovnike Megidoa i njihove pripadne dijelove, tri grebena1. 12 Ali sinovi Manasejevi ne mogaše uzeti u posjed tih gradova i Kanaanci ustrajaše stanovati u toj zemlji. 13 Kad sinovi Izraelovi biše dovoljno jaki, oni podvrgoše Kanaance tlaci, ali ih ne mogaše razvlastiti. 14 Sinovi Josipovi govoraše ovako Jozui: ” Zašto si mi ti dao u baštinu samo jedan dio, kad sam ja jedan puk brojan, toliko me GOSPOD blagoslovio dovde? “ 15 Jozua im reče: ” Ako si ti tako brojan puk, uspni se dakle prema šumi i iskrči sebi mjesto u zemlji Perizita i Refaita2 pošto je planina Efraimova suviše uska za tebe. “ 16 Sinovi Josipovi njemu rekoše: ” Planina nam neće dostajati, utoliko više što ima kola od željeza kod svih Kanaanaca koji nastanjuju područje ravnice, jednako kod onih koji su u Bet-Šeanu i njihovim pripadnim dijelovima kao i kod onih izravnice Izreel3“ 17 Jozua reče tada kući Josipovoj - Efraimu i Manaseju : ” Ti si jedan brojan narod i tvoja je snaga velika; ti nećeš imati jedan jedinstven dio. 18 Već ćeš ti imati planinu iako je ona jedna šuma; ti ćeš ju sasjeći i zadržati krčevinu. Ti ćeš izvlastiti Kanaance iako imaju željezna kola i iako su jaki.“
