Eto mene poštenjaka
Istarskoga malog djaka ;
Što u školu ići mogu
„Družbi“ dajem hvalu mnogu.
Škola mi je sanak mili,
U njoj luč se znanja krili ;
Nije zlato, nit' imanje
Blago ono, što je znanje!
Vječni Bože, ti ostvari
Da se u mom' biću žari
Srce plamno, pamet bistra
Pa će procvast moja Istra!
Istro moja, grano nujna,
Hrvatskoga stabla bujna,
Razvedri se, zora rudi,
Tvoj se sinak od sna budi.
Dug bje bića tvoga sanak,
Ali sviće eto danak :
Na srdaca naših plamu
Razbit ćemo mrku tamu...
Prosvjetom ćeš, Istro, cvasti!
Domoljubljem bujno rasti,
A sinova tvojih djela
Hrvatska će slavit c'jela!
Miruj Istro, čekaj spasa,
On već hrli preko Krasa,
Da prigne d'jete milo
U majčino toplo krilo...
Lj. Varjačić
