Lukreciji Romanoj vladici

Lukreciji Romanoj vladici autor: Mavro Vetranović

Akrostih Lukretia Romana ubode sama sebe.

Ljepoto svijeh gospoj, o džilju pribijeli,
   tko toli ures tvoj jadovno rascvijeli;
u kom je sva dika i razum sve slave
   oda svijeh vladika od rimske države?
Čini te nu takoj stril gorke ljubavi
   združiti nepokoj i čemer krvavi,
radosti tvoje tač Kupido ter skrati
   i tvoje sve u plač vesel'je obrati;
er tebe ne može prihinit po sebi,
   ner druzijeh primože da dadu smrt tebi;
ter tako odluči, da tebe s ljepotom
   prem svasma razluči i s tvojijem životom;
jad čemer i nalijep ter ti da bez lijeka,
   da ures tvoj prilijep potlači smrt prijeka.
A ti se s' gospoje hrabreno branila
   i počten'je tvoje ranicom shranila.
Ranjena zač se ti i tvoja sva dika
   osvete nasiti od tvoga krvnika,
osvete rad koje pravo se može rijet
   slave se te tvoje napuni vas saj svijet;
mnozijem da s' prilika počtena i slavna,
   po vas vijek do vijeka gospoje izbrana.
Ar sama ti voli prije reda umrijeti,
   s prijekora nego li u dugo živjeti,
neka svak govori: ostavi počten glas
   taj, ka se umori za shranit svoju čas.
A on tko bi uzrok, da zadaš smrt sebi,
   vječni je sam prijekor ostavi[l] po sebi,
u vijeke po vijek vas neka se može reć,
   s prijekora da će glas onomuj vazda teć,
bezredno gospoju ki čini na svijeti
   proliti krv svoju, da bude umrijeti
od tuge i jada, pustivši plačan glas
   ter sebi smrt zada za shranit svoju čas;
da nitkor na svijeti u nijednoj državi
   ne može njoj rijeti: da je sluga ljubavi.
Er da se bude tač ljubavi pridala,
   vaj, ne bi vazam mač smrt sebi sazdala.
Za tolik nepokoj tijem sebe prisudi
   prikratit život svoj, da veće ne trudi.
A zašto moj bože, ner samo na svijeti
   ljudskoga ne može prijekora podnijeti!
Meju sve ostalo neka je život svoj
   vjekušte zrcalo po svijeti svijeh gospoj.
A za toj, a za toj, vašu čas branite
   i u časti život svoj počteno shranite;
zač pravo mogu rijet, što mudri govore,
   počten glas vas saj svijet da platit ne more.
Er sve toj poznava, tko tako razbira,
   počten glas i slava da nigdar ne umira;
blaženstvo zač se toj na svijeti dobude,
   tko shrani život svoj, splesavši sve blude;
er prave: počten glas bolje je dobiti,
   nego li zlatan pas s prijekorom nositi.