Lovro Brindiški/Travanj

ožujak

Svakidašnje meditacije: travanj autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

svibanj

da Fara, Lorenzo; Battel, Remigio (prir.); Antunović, Slavko (prev.): Svakidašnje meditacije iz spisā sv. Lovre Brindiškoga, Kršćanska sadašnjost i Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića: Zagreb, 2020., str. 149-193. ISBN 978-953-11-1372-4.

1. travnja

»Evo Kralja tvoga« autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Izvornik: Dominica in palmis, Quadragesimae quartum, X/1, str. 564-565.

Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. (usp. Mt 21, 1-9)

Poželjno je da kralj ima nadasve troje: moć, snagu i bogatstvo, ali je blagost ono što vladara čini omiljenim. Od kralja se traži troje: pravednost, mir i blagostanje; ali, ono što svi žele prije svega je kraljeva milostivost i dobrohotnost. Evo tvoga kralja (Zah 9, 9), dobri kralj, ne tiranin koji uvodi strahovladu; nečovječan, okrutan, krvolok, ohol poput vladara ovoga svijeta [...]; jedinstven kralj, vladar, apsolutni monarh koji nikomu nije podložan, kralj svih stvorenja, kralj života i smrti; Gospodin koji vjetru i moru zapovijeda i pokoravaju mu se (usp. Lk 8, 25), koji zapovijeda ognjicama i samoj smrti.

Tvoj kralj se evo tebi vraća. Najslavniji kralj kakvim se pokazao pri preobraženju; kralj čije je veličanstvo neizmjerno: Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime (Mt 25, 31). Svemoćni kralj kao što potvrđuju Njegova nebrojena čuda koja su plod svemoćnosti. Najbogatiji kralj: Jahvina je zemlja i sve na njoj (Ps 23, 1). Tvoja su nebesa i Tvoja je zemlja (Ps 88, 12). No, zašto ga se naziva siromašnim kraljem: On je siromašan (usp. Zah 9, 9). Budući da je taj kralj po svojoj naravi beskrajno moćan, mudar je i dobar, kao što je bio unaprijed predstavljen u simbolima Staroga zavjeta, zato nije trebao više zemaljska bogatstva. Na početku svijeta Bog je stvorio čovjeka kao najbogatijega i najsiromašnijega vladara. Najbogatijega: da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji. (Post 1, 26), ali ujedno najsiromašnijega, jer je Bog smjestio u raj čovjeka gola, koji nije trebao zemaljska bogatstva, koja su, kada je riječ o vladaru, znakovi ne moći, nego slabosti, tako su za čovjeka mnoga odjeća, palica, znak slabosti. Kraljevi trebaju riznicu i državnu blagajnu, osobito za vođenje ratova; ali, ovaj Kralj za vođenje ratova na treba pješaštvo ili konjicu; on vojuje sam, kao Samson protiv Filistejaca, kao sunce protiv tame. Kraljevi trebaju bogatstva da nagrade svoje vjerne sluge i svoje prijatelje; ali, ovaj kralj obogaćuje svoje vjerne sluge vječnim životom, vječnom srećom i slavom raja, kao što čini sunce sa zvijezdama na nebu; Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega (Mt 13, 43).

2. travnja

Naslovi Krista Kralja autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Izvornik: Dominica in palmis, Quadragesimae quartum, X/1, str. 565-566.

Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. (usp. Mt 21, 1-9)

Ovaj se kralj časti trima izvrsnima naslovima: Tvoj kralj se, evo, tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan (Zah 9, 9). Naslovi kojima se danas kite vladari ili se kraljevi vrlo razlikuju od ovih nabrojenih. Naziva ih se: presvijetli, najuzvišeniji, najmoćniji, neporaženi pobjednici, uvijek preuzvišeni; čašćeni su naslovima visosti, presvijetli, veličanstvo. Tako nije s Kristom. Također, grbovi i obilježja vladara razlikuju se od Kristova grba. Grbovi vladara urešeni su orlovima, lavovima, medvjedima, tigrovima, zmajevima, dok je na Kristovu grbu jaganjac: Evo Jaganjca Božjega (Iv 1, 29); ali jaganjac sa sedam očiju i sedam rogova, kao što čitamo u Otkrivenju (usp. Otk 5, 6).

Ovaj naš kralj potpuno je različit od kraljeva ovoga svijeta; naime, on kaže: Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Iv 18, 36); On je Kralj nebeski, kralj raja, kralj ne igrom slučaja poput kraljeva svijeta, već po naravi, kao Bog. Slava kraljeva svijeta potpuno je neovisna o njima i duguju se prstu sudbine te igri slučaja; naime, kraljevi su po naravi jednaki ljudima; Kristovo je veličanstvo, naprotiv, nutarnje, a ne izvanjsko, neovisno o njemu; zato se naziva bogatim i siromašnim.

Prorok [...] ga veliča poglavito zbog pravednosti ili kreposti duše: kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi; i još: pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova (Ps 45, 5.7 - 8).

Toga se kralja ne naziva samo pravednim, nego također kraljem pravednosti i suncem pravde (Mal 4, 2). Zato ga se, k tomu, naziva spasiteljem, kao što se Melkisedeka naziva kraljem pravednosti te, dakle, kraljem mira (Heb 7, 2). U Svetomu su pismu često ta dva izraza, pravda i mir, sljubljena: Pravda i mir [će se] zagrliti (Ps 84, 11) [...] Tako nam se taj naš kralj predočuje kao tvorac pravde i spasenja, milosti i slave: Gospodin daje milost i slavu (Ps 84, 12).

Ta dva dara zaslužio nam je Krist svojim siromaštvom, svojom poniznošću i svojom krotkošću. Zato se, kao treći naslov, za našega kralja kaže da je siromašan: milost i istina nasta po Isusu Kristu (Iv 1, 17), istina Božjih obećanja. I sam Krist bio je pun milosti i istine, tj. slave; naime; vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Otca - pun milosti i istine (Iv 1, 14). U prvomu naslovu našega kralja stoga se naznačuje božanska svetost, u drugome sreća, a u trećemu ljubavu:pojavila [se] dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga (Tit 3, 4); i još: pojavila se milost Boga, spasitelja našega (usp. Tit 2, 11).

17. travnja

Sudionici u Utjelovljenju autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Prijevod s izvornika (latinskoga) na talijanski: otac Isidoro da Alatri. Izvornik: Super Missus est, sermo quartus, Mariale, I, str. 96-97.

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem... (usp. Lk 1, 26-38)

Šest je osoba sudjelovalo u ovomu najsvetijemu prizoru koji je opisan u današnjemu evanđelju: Bog Otac, kojega se ovdje naziva Svevišnjim Bogom; zatim Očeva Utjelovljena Riječ, Isus Krist o kojemu se kaže: On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; Duh Sveti o kojemu se kaže: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti; Djevica Marija o kojoj se kaže: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!; blagoslovljena ti među ženama; Josip, pravedan: Posla Bog anđela.... k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip; i, na kraju, anđeo: Posla Bog anđela Gabriela.

Za Boga se ovdje kaže da je Svevišnji, jer je najviša supstancija univerzuma; na ploči od zlata koju je najviši svećenik nosio na čelu bilo je urezano Božje ime (usp. Izl 28, 36). Jer ako je najviša onda je i najveća supstancija univerzuma. Što su stvorene supstancije više, to su veće; tako je zemlja veća od zemlje. Ako je Bog Svevišnji i najuzvišeniji, isto će tako biti i najmoćniji kralj i vladar svega svijeta. Tako su više supstancije uzvišenije i moćnije od nižih kojima ove prve prevladavaju. No, Riječ i Duh Sveti subitni su, suvječni i sujednaki Bogu Ocu. Dakle, i oni su najviši, najveći, najuzvišeniji i najmoćniji kraljevi svemira.

Ako potom promatramo Krista kao čovjeka, on je zasigurno niži od Oca, kao što on sam kaže: Otac je veći od mene (Iv 14, 28). Ipak, i u ovomu slučaju, on je veći od svih stvorenja, zemaljskih i nebeskih; on je malne zvjezdano nebo na kojemu je dvanaest znakova članaka vjere i na kojemu sjaje sve zvijezde krjeposti.

Marija je niža od Krista, kao što je Mjesec manji od Sunca; ali je veća od svih stvorenja kao što nam Mjesec izgleda sjajniji od svih zvijezda. Josip je, nakon Krista i Djevice, najveći među svetcima budući da je najbliži Kristu. Anđeo je Gabriel, zatim, najveći od anđela kao što se može dokazati pomoću njegova božanskoga predodređenja. Naime, Krist je prvi među predodređenima, Djevica Marija na drugome je mjestu pripada svetome Josipu, jer je Marijin Zaručnik; četvrto će, dakle, držati Gabriel, jer je predodređen za posrednika i glasnika Kristova utjelovljenja.

18. travnja

Krist, začet autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Prijevod s izvornika (latinskoga) na talijanski: otac Isidoro da Alatri. Izvornik: Super Missus est, sermo quartus, Mariale, I, str. 102-103.

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem... (usp. Lk 1, 26-38)

Tko je taj koji je začet? [...] On je onaj o kojemu je Izaija zapisao: Zvat će se Emanuel! (Iz 7, 14); Nazovi ga... Brz grabež - hitar plijen (Iz 8, 1.3); Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni (Iz 9, 5). Onaj o kojemu Jeremija reče: zvat će se Jahve, Pravda naša. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji (Jr 33, 16; 23, 5).

Onaj kojega se u svetome evanđelju naziva: Gospodin s tobom; kojega se naziva Bogom: Našla si milost u Boga; i, istodobno, SInom:Začet ćeš i roditi Sina; i Isusom: Nadjenut ćeš mu ime Isus; proglašen je velikom: On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, onaj koga se naziva kraljem: Kraljevat će nad domom Jakovljevim u vijeke; kojega se naziva sila Svevišnjega i jednostavno Svetim: sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. Deset se imena, dakle, daje Kristu u ovome evanđeoskomu odlomku: Gospodin, Bog, Veliki, Sin Svevišnjega, Kralj, Isus, Sila Svevišnjega, Sveti, Sin Božji [...].

Zaćela ga je Marija, Josipova zaručnica, puna milosti, blagoslovljena među ženama, od Duha Svetoga pripravljena, snagom Svevišnjega osjenjena, ponizna službenica Gospodnja. Kako je začet? Ne na ljudski, nego na nadnaravni i božanski način: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zbog čega je začet? Da bude Isus i spasi svoj narod od grijeha te da kraljuje nad domom Jakovljevim u vijeke.

19. travnja

Marija, milosti puna autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Prijevod s izvornika (latinskoga) na talijanski: otac Isidoro da Alatri. Izvornik: Super Missus est, sermo quartus, Mariale, I, str. 104-105.

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem... (usp. Lk 1, 26-38)

U današnjemu evanđelju Djevici Bog iskazuje najveću čast, a anđeo je obasipa hvalom. Prvoj je ženi - koliko nam je poznato - iskazana čast, ali ne hvala [...] Djevica nam je, pak, predstavljena u evanđelju kao ljubljena, čašćena i obasuta hvalom [...].

Anđeo Gabriel, ponajprije, kao Božji glasnik, slavi i časti Djevicu silnim hvalama. Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom: blagoslovljena ti među ženama. Ovim pozdravom anđeo kaže tri stvari: da je Djevica silno mila Bogu zbog svoje kreposnosti i svetosti; da je najsjedinjenija s Bogom i njegovim duhom i stoga je od Njega preljubljena. Na kraju, anđeo ističe da je ona Bogu najmilija od svih stvorenja i da je, dakle, prebogato ispunjena svakom milošću i najblaženija.

Zdravo, milosti puna. Ovdje nije riječ o onoj milosti koju je Salomon nazvao lažnom i taštom (usp. Izr 31, 30), koja se sviđa i privlači poglede muškaraca i vrlo često ih zasljepljuje. Ovdje anđeo govori o milosti i ljepoti koja očarava, tako reći, Božje oči. Ta prava hvala, dakle, navodi nas na zaključak da je Djevica najljepša. najljupkija i najmilija Božjim očima. No, riječ je, očito, o duhovnoj ljepoti koja se sastoji u kreposti svetosti, ili bolje: u sličnosti koju Ona ima sa samim Svevišnjim. Bog je, naime, najveća ljepota kao i beskrajna dobrota vrijedna najviše ljubavi. Nakon Boga, međutim, ne postoji ništa ljepše i ljupkije od Marije, bilo na nebu bilo na zemlji. Zdravo, milosti puna, najdraža i najmilija Božjemu pogledu!

Za Djevicu se ovdje ne kaže da je puna Duha Svetoga, kao što se kaže za Ivana Krstitelja, Zahariju, Elizabetu, apostole, prve đakone i ostale, nego se kaže da je puna milosti. U prvomu bi se trenutku moglo činiti da »milosti puna« vrijedi manje od »puna Duha Svetoga«. Ali, tomu nije tako. Ima jedna izreka u vezi s tim: što je rjeđe, to je draže. I to je točno. Mnogo je onih za koje se u Svetome pismu kaže da su puni milosti. Možemo, dapače, odmah reći da je samo za dvoje rečeno da ih resi prava i istinska punina milosti: za Krista i za Mariju.

20. travnja

Marija, slična Bogu autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Prijevod s izvornika (latinskoga) na talijanski: otac Isidoro da Alatri. Izvornik: Super Missus est, sermo quartus, Mariale, I, str. 105-107.

Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!... (usp. Lk 1, 26-38)

Tjelesna se ljepota sastoji u međusobnu skladu dijelova tijela u pravilnoj raspodjeli boja i svjetala, kao što je savršenost neke glazbe rezultat sklada glasova i zvukova. No, duhovna je ljepota satkana od ljubavi i svjetla. Tako se ljepota duše sastoji u čistoći savjesti, u ljubavi i u svjetlu Božje spoznaje, ujedinjene s ljubavlju Božje dobrote. U tome smislu za Djevicu se kaže: Sva si lijepa, prijateljica moja, i nema mane na tebi (Pj 4, 7). Osim toga, milost je Božji dar: on [Gospodin] daje milost i slavu (Ps 84, 12).

Sveti Ivan piše: Svaki dobar dan, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila (Jak 1, 17); a sveti Petar: obdareni [ste] dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi (2 Pt 1, 4). Vladari običavaju darivati svoje podanike dvjema vrstama dobara: bogatstvom i častima. A tako čini i Bog. Kakav je uopće dar milosti? To je blago tako veliko da se njime može zadobiti vječni život: dar Božji jest život vječni (Rim 6, 23). Ona je, dakle, takav miraz da čini dušu dostojnom zaručiti se s Kristom, Kraljem slave i uzdiže je na tako visoko dostojanstvo da je čini kćeri i baštinicom Božjom i subaštinicom Kristovom. Tko je takvo što čuo, tko je takvo što vidio? (Izr 66, 8), odnosno da je čovjek takvoga stanja zadobio sinovstvo i proglašen baštinikom Kralja svega stvorenja?

Naposljetku, milost je neka vrsta slike i sličnosti s Bogom; to je dioništvo, kao što piše sveti Petar, u Božjoj naravi. Marija, prema tome, s obzirom na to da je puna milosti, jest savršena i najljepša Božja slika. Bog je, pak, najveća nevinost: Bog je on vjeran i bez zloće (Pnz 32, 4). Marija je također nevina i bez sjene grijeha, bilo aktualnoga bilo istočnoga. Bog je najveća svetost: Svet! Svet! Svet! Jahve nad vojskama! (Iz 6, 3), i Marija je također sveta tijelom i dušom, uvijek teži svidjeti se samo Bogu, mišlju i čuvstvima. Bog je najveća savršenost, Njegova se savršenstva nižu u beskraj; i Marija je također, budući da je puna milosti, škrinja puna svih kreposti, svih darova Duha Svetoga i svih evanđeoskih blaženstava. Svevišnji je Bog najsavršeniji tako da sve što je u njemu jednostavno mora imati najveće savršenstvo: savršena je, dakle, njegova moć, mudrost, dobrota; slično tomu Marija, s obzirom na to da je puna milosti, posjeduje svaku krepost na savršen način: savršenu vjeru, mudrost, ljubav: samo jedna [je] .... savršena moja (Pj 6, 8).

Bog je savršen u svakomu pogledu: u umu, u volji, u biti ili u božanskoj naravi; i Marija, budući da je puna milosti, također je savršena, kao što to može biti jedno stvorenje: u duši, u tijelu, u suhu. Bog je savršen u svim svojim djelima: On je Stijena, djelo mu je savršeno (Pnz 32, 4); vjeran je Jahve... i svet u svim svojim djelima (Ps 144, 13-14); i Marija, budući da je puna milosti, također je savršena u svim svojim djelima, uvijek. U Bogu je najviša vlast i moć da kažnjava po pravdi, u njemu su najveća dobrota i darežljivosti. On je ujedno i dobar i moćan, slobodan i bogat, poput zvijezda, poput sunca koje ima toliku svjetlost i tolikom svjetlošću obasipa svijet. Tako je Marija, milosti puna, slična Bogu u dobročinstvu.

30. travnja

Sv. Filip i Jakov, snaga vjere autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović

Izvornik: Dies Sanctorum Phillippi et Iacobi Apostolorum, Sanctorale, IX, str. 3-5.

Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova... (usp. Iv 14, 1-13)

Danas nam je predložen subjekt vjere, objekt vjere, čini, plodovi, djela i, na kraju, cilj i nagrada vjere.

Subjekt je srce: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Ako vjerujete svim srcem (Dj 8, 37).

Objekt je Bog: Vjerujte u Boga, Krist Bog i čovjek: i u mene vjerujte. I mnoge su stvari predložene kao nužne za vjeru u Krista: Ja sam Put, Istina i Život: nitko ne dolazi Otcu osim po meni (Iv 14, 6); koji je iste naravi s Otcem: Da ste upoznali mene, i Otca biste moga upoznali... Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14, 7-9); koji je potpuno jednak Otcu: Vjerujte mi: ja sam u Otcu i Otac u meni (Iv 14, 11), to jest: ne vjerujete li da su u obojici ista narav i ista bit? I ostalo još [...].

Ovdje nije riječ samo o subjektu i objektu vjere, Kristu Bogu i čovjeku, već također o činu vjere: Imajte vjere... Vjerujte... Vjerujte mi... zbog samih djela vjerujte. Istome činu pripada ono što kaže: Da ste upoznali mene, i Otca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga (Iv 14, 7). Uspoređuje poznavanje (s pomoću vjere) s gledanjem koje se smatra savršenim znanjem, na temelju sigurnosti vjere koja nadilazi svaku sigurnost i svako znanje. Predstavljena je također djelotvornost savršene vjere: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti (Iv 14, 12). Tako Gospodin danas objašnjava da je vjera kći i majka čuda. Kada kći kaže: Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte (Iv 14, 11); naime, čudima je Gospodin potkrijepio i potvrdio vjeru u svoje božanstvo tako da je vjera posljedica Kristovih čuda. Majka, pak, jer je vjera stvoriteljica čuda i čudotvorka: Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; kao što na drugome mjestu kaže:ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete onoj gori: 'Premjesti se odavde onamo', premjestit će se (usp. Mt 17, 19; Lk 17, 6). Tako apostoli, budući da su imali savršenu vjeru, činjaše mnoga čuda.

I na kraju, ovdje je riječ o nagradi za vjeru: Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova.... To je ono što kaže Petar: postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša (1 Pt 1, 9).