Lot izmiče uništenju Sodome
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Lot izmiče uništenju Sodome |
19 1 Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše
sjedio na vratima Sodome1. On ih ugleda, diže se i pođe
k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji. 2 On reče:
»Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge,
provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.«
Ali, oni mu odgovoriše: » Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.«
3 On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu.
On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše.
4 Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima,
ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka.
Oni pozvaše Lota i rekoše mu: » Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe?
Izvedi ih da ih poznamo1.« 6 Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata,
on zatvori vrata za sobom i reče: »Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće.
8 Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje,
mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro.
Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova2.«
Oni odgovoriše:»Vuci se odatle!« I rekoše: »Ovaj je došao kao iseljenik,
a igra ispravljača krivde3! Načinit ćemo mu gore no onima.«
Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata.10
Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe.
Oni zatvoriše vrata, 11 i udariše sljepilom one ljude koji bijahu
pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza.
12 Dvojica ljudi rekoše Lotu: » Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove?
Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta. 13 Mi ćemo ga uništiti,
jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.«
14 Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:
»Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.«
Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu.
15 Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći:
»Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze
ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.«
16 Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega,
njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti
za njega; oni ga izvedoše izvan grada. 17 Kako su ga izveli van,
oni rekoše Lotu: » Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag,
ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu1. Bježi prema planini od straha
da ne propadneš.« 18 Lot im reče: » Bogu ne godilo2! 19 Evo, tvoj sluga
nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo
prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu,
a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem. 20 Evo ovaj grad,
dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti.
Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? « 21 On mu odgovori:
»Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš.
22 Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti
ne budeš onamo stigao. « Zato se taj grad zove Soar1. 23 Sunce se dizalo
nad zemljom i Lot je ulazio u Soar 24 kad GOSPOD učini da kiši nad
Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA.
25 On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova
i raslinje zemaljsko. 26 Lotova žena pogleda unatrag i posta
jednim stubom od soli2. 27 Abraham se nađe u rano jutro na mjestu
gdje je stojao pred GOSPODOM, 28 on pogleda prema Sodomi, Gomori
i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim
diže sa zemlje kao dim iz jedne peći. 29 Dakle, kad Bog uništi
gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila
kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše.
