Ljubavi ljepša vil; neg je zrak sunčani

Ljubavi ljepša vil; neg je zrak sunčani
autor: Marin Držić


Ljubavi ljepša vil; neg je zrak sunčani



Ljubavi ljepša vil; neg je zrak sunčani
   pod nebom vik vidil, srdačce me rani:
nje ures izbrani, zlati pram kosi,
   prilike komu nî, svim srce zanosi;
a lišcem koe nosi jak anđel zgar s nebes,
   uzdišu kim mnozi, zatravil mene jes;
a ne vim, koja čes može me izvidat,
   ako mi nje ures ne bude lika dat.
Ljubavi, tvoj stril zlat spravi k njoj ognjeni,
   ako ona bude stat nemila proć meni;
er razlog nijedan nî, da jedan suze tre
   kros plamen ljuveni, a drugi vesel gre.
Ma tko je da ne mre želeći ljuveno,
   anđelsko kad pozre nje lice rumeno?
Tako je suđeno, toj hoće višnja moć,
   da za njom skroveno svak gori dan i noć,
da vajmeh nije moć nigdar mir prijati
   neg u ognju, ili hoć ili neć, stojati,
nego li plakati, ljubavi, i tvu vlas
   na pomoć vik zvati, ma gluhu na moj glas.




Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.