1
Zbirka poezije i burence vina,
Komad suha kruha, nijema tišina,
A ja i ti sami, oko nas pustinja.
To je carstvo, a ne kruna od rubina!
2
Zora je, ustaj draga, izvore moje sreće.
Pij, i sviraj na harfi, kraju se život kreće.
Ni oni dugo ne žive što dugo spavati mogu,
A oni koji su bili, nikad se vratiti neće.
3
Ko karavana prolazi život i moć;
Sve što je na svijetu - sve će bit i proć.
Šteta za dan kada bez užitka mine;
"Sâki, bijar bâde!" - kraju ide noć.
4
Jutros po mejhani neko na glas viče:
O bekrijo, i ti nemami pjesniče,
Ustajte, da vinom napunimo čaše
Prije već kob svoje nalije nam piće!
5
Sada, kada cvate ruža tvoje sreće,
Što se u tvom društvu čašica ne kreće?
Znaš da je vrijeme protivnik prkosan,
'Vaka ti se zgoda skoro pružit neće.
6
Krčmarice, toči vina, ta dobar je Bog!
On dijeli svakog blaga iz obilja svog.
Ne pravi se farizejom, živi dok si mlad,
Ako kome nije šteta od užitka tvog!
7
Zima prođe, premaljeće sad prirodom vlada,
A s našega stabla lišće sve jednako pada;
Šta se brineš, amo vina! Ta mudrac je reko
Da je vino protuotrov svijetskije jada.
8
Vedro nebo, vina dosta, viš' nas mjesec kruži.
Ja pram' tebi, dušo, stojim ko slavulj pram' ruži;
Srce gori, al' za nj ništa u zemlji ne traži.
Ta vjetru ga ne izlâži, vinom ga posluži!
9
Dokle ćeš još s brigom razbijati glavu?
Ustaj, jer je sada hora za zabavu,
Kud pogledaš, svud se priroda zeleni,
Uzmi čašu - i pij prirodi u slavu!
10
Pij vino čisto iz bistra kristala -
I sjećaj se svojih mladih ideala.
Vino je krv loze; a loza ti zbori:
Pij - ne trebaš tražit od mene halala.
11
Ne daj da te vrijeme ičijem ucvili,
Nego srči šećer s usta svojoj vili;
Pij - a ne daj život da ti džaba prođe -
Spominjući one što su nekad bili.
12
Piti vino - i pijući obožavat krasna bića -
E je bolje već ko sofi odreći se zemnog žića.
Ako svi u pako odu koji ljube, koji piju -
Niko neće gledat raja ni kušati rajskog pića!
13
Kada služi djevojka nježna poput cvijeta,
Mudrac pije vino, ćeif ne pometa;
Zna, kad vjetar smrti iznenada puhne,
Da će ga ko cvijet ukinut sa svijeta.
14
Ljubav je uvod knjizi više znanosti,
Ljubav je prva strofa pjesme mladosti,
Ti koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi,
Znaj da je ljubav izvor ljudske radosti.
15
I po nebu i po zemlji moje oko lijeta
Da pronađe stvar najljepšu ovoga svijeta;
Ne imade na nebesim ni jedne zvijezde,
A na zemlji, ko što si ti, nijednog cvijeta.
16
Tvojom dušom zefir moje srce blaži,
Kad kraj mene prođe, da tebe potraži.
Sad se mene ko da i ne sjeća više;
Tvoju ćud primio, pa me ko ti draži.
17
Jedan fal sam htio bacit u knjizi ljubavi,
Kad iz grudi tajni glas mi evo ovo javi:
Blago onom ko u dvoru ima milo zlato,
A noć dugu ko godinu, da je pijuć slavi.
18
Kad se plava ljubica u bašči previja,
A jutarnji lahor ružicu razvija, -
Mudar je ko s dragom srebrenije grudi
Pije vino - i čaše o kamen razbija!
19
O ružo, ti vazda na drage mi licu,
O vino, ti vazda ljubiš joj usnicu,
O srećo, a ti se sve od mene tuđiš;
Kad ću ja u tebi imat poznanicu?
20
Bez pića i pjesme svijet gubi čare,
A bez krčmarice ne vrijedi pare;
Šta ćeš na njem naći, kako god ga gledaš,
Osim uživanja za sretne bećare?
21
Pij rujno vino kad cvjetaju ruže,
Pij ga uz muziku kad djevojke služe,
Ja veselo pijem, pijem i uživam,
Ako ti ga ne piješ, pij čemera, druže!
22
Vino, svirka i djevojke mlade,
Pa još rijeka i cvijetne livade;
To ti je raj - ne pominji pak'o -
Vjeruj, drugog raja ne imade!
23
Mi ljubimo i pijemo, i piće slavimo,
I u svome harâbâtu sretno boravimo.
Za dobro se ne brinemo, o zlu ne mislimo,
O razumu ne zborimo, - vinom se bavimo.
24
Uživanje manjkavo je gdje god razum vlada;
Pijan čovjek ni očaja, ni se čemu nada.
Među pijanstvom i trijeznošću ima jedno stanje;
Eto to je život kome robujem od sada.
25
Piti vino bez pjevanja uživanje nije.
U takovom akšamluku nema poezije.
Da je narav odredila bez pjevanja piće,
Ne bi vino klokotalo kad s' iz boce pije.
26
Pokraj vina i svirača u mejhani stojim,
Sve ću za to dvoje dati, što nazivam svojim.
Ja u milost nemam nade ni od kazne straha,
Vjetra, zemlje, vatre, vode - ničeg se ne bojim!
27
Oni što su tude bili prije nas,
Odoše pod zemlju da potraže spas.
Pij, ako me pitaš, - istinu ti kažem -
Na vjetru im stoji nauka i glas.
28
Ne bun'te harabat, već pazite na me,
Proćićemo kroza nj mirno, bez galame;
Turbane i knjige daćemo za vino,
Šta će nam medresa, gdje filistri čame?
29
Ako vina ti ne piješ, rindane ne ruži,
Pijanac nikom nego sebi na ruglo ne služi.
Ti se hvališ i ponosiš što ne piješ vina,
A sto grijeha većih imaš od pijanca na duši!
30
Ja ne pijem vino da se proveselim,
Vjeru i pristojnost vrijeđat ne želim.
Ja pijem vino, i opijam sebe -
U besvjesno stanje za čas da preselim.
31
Kada piješ vino, mudra druga traži,
Il' lijepo lice, pa se na njem' blaži;
Ne pij puno, i nemoj uvijek ga piti,
Katkad pij, i malo pij, i nikom ne kaži!
32
Pijemo vino, al' pijanstvo ja ne odobravam,
Osim čaši nikome časti ne odavam;
Znaš li što se klanjam ljubavi i vinu?
Neće mi se da sebe ko ti obožavam.
33
S desna, s lijeva govore mi svašta proti vinu,
Jer je, vele, neprijatelj islamskome dinu.
Kad je tako, piti ću ga - tako mi Allaha!
Krv je piti dozvoljeno dinskom dušmaninu.
34
Svega ću se odreći, samo neću vina,
I sve ću ja okajat što je protiv dina,
Hoću biti musliman kraj čaše rubina,
Kad ne imam grijeha osim toga čina.
35
Hazreti Muhamedu - hvala i slava! -
Predajte s pitanjem stotinu pozdrava.
Zašto nam šerijat zabranjuje vino,
A kiselo mlijeko piti dozvoljava?
36
Ponesite pozdrav od moje strane
Hajjamu, koji ne shvaća zabrane;
Zar delija ne zna? To za proste vrijedi,
A ne proteže se na obrazovane!
37
Vrč mog vina leži raskomadan, Bože,
Mome si veselju ti zavidan, Bože!
Ti po zemlji prosu moje rujno vino,
Zemlju mi u usta - jesi li pijan, Bože?
38
Mi smo danas pijani, zaljubljeni, ludi,
U selu idola; vino u nam budi
Nešto što nas dijeli od zbilje života,
Pa u vječnost gledamo ko bezumni ljudi.
39
Mi dajemo carsku krunu od rubina
I svileni turban za glas violina;
Tespih, što filistru kao vodič služi,
Prodajemo evo za dva vrča vina.
40
Mudrac po srcu briga ne sije.
Uvijek knjige vesele štije,
Znade da dugo živjeti neće,
Ugađa srcu i vino pije!
41
Novo i staro vino kupujem ja, -
I prodajem svijet za ječma zrna dva.
Ko zna nakon smrti kud će ko otići?
Vina amo, nek ide kuda god ko zna!
42
Gledaj da te brigom vrijeme ne ucvili.
Ne spominji briga onih što su bili.
Ne provodi život bez rujnoga vina,
Srce podaj lijepoj i dražesnoj vili!
43
Mani se pričanja, djevojčice fina!
Danas mi je hrana s usne od rubina,
Ko tvoj soluf moja toba se rasipa,
Kao tvoje lice donesi mi vina!
44
Miris tvoje duše u ružici tražim,
Kad duh klonuli hoću da osnažim;
Stoga je ružin miris moj balzam i snaga,
A njen cvijet nakit s kojim cure dražim.
45
Meni vrijeme brige nikad ne zadava,
Ko imade ručak, što da večerava?
Ko pečenje dobiva iz kuhinje ljubavi,
Može i bez večere da mirno prospava!
46
Otkako se nebom sjajni mjesec kreće,
Niko nije našao blagodati veće
Od vina; čudim se zašto ga prodaju,
Kad od vina ništa bolje kupit neće.
47
Pram toj čaši čovjek uprav pamet gubi,
Koliko je voli sto put je poljubi.
Kako udes-lončar tako lijepu čašu
Načini, pa onda s njom o zemlju lupi.
48
Pij, jer valja dugo pod zemljom ležati,
Ni brat, ni drug, ni žena - tamo te ne prati.
Ovu tajnu nemoj nikad nikom reći:
Cvijet koji uvene više ne procvati.
49
Pod starost me ljubav u zamke naćera,
Gdje je moja ruka, a gdje vinska mjera?
Draga me prisili da prekršim zavjet,
Odijelo strpljenja vrijeme mi razdera.
50
Pij, jer rujno vino vječni život dava
I sermiju mladosti stalno povećava.
Ono prži ko vatra, ali jad i brigu
Kao Abuhajat gasi, uništava.
51
Pij, jer rujno vino vječni život dava
I sermiju mladosti stalno povećava.
Ono prži ko vatra, ali jad i brigu
Kao Abuhajat gasi, uništava.
52
Ja poznajem pijanstvo, jer sam vino pio,
Zato me je svijet psovo i ružio.
Da se svaki haram kao pijanstvo vidi,
Ne bi niko trijezan na svijetu bio.
53
Novac ako nije mudracu glavnica,
Ovaj mu je svijet bez novca tamnica.
Prazne ruke gleda u zemlju ljubica,
Dok u zlatnoj čaši smiješi se ružica.
54
Putem koji vodi u Harabat gredi,
Dragu, rujno vino i glas pjesme slijedi!
Držeć čašu u ruci, o ramenu plosku,
Pij - ta to je život - drugi ne vrijedi!
55
Pijuć oživit krčmu meni je u zanatu,
Krv od tisuć pokora visi o mome vratu.
Ko nikad griješio nije, zašto mu milost treba?
Mjeri se prema grijehu milost u Harabatu.
56
Ruka kao moja, koja čašu drži,
S ćursom i s ćitabom nikada ne trži.
Ti pobožnjak suhi, ja bezbožnjak mokri;
Gdje si čuo vatra da mokroga prži?
57
Slušaj sad šta tebi Omer Hajjam zbori:
Koliko si u stanju dobre pijance dvori.
Za post i molitvu ništa ti ne mari,
Pij vino i robi, ali dobro tvori!
58
Obala je rijeke, cvatu rumen-ruže,
Livade se zelene, djevojčice služe.
Amo čaše! Ljudi, koji rano piju
U džamiju ne idu, u crkvi ne služe.
59
Ustaj, brižnom srcu lijek mi donesi,
Ono vino, što se u čaši krijesi!
Od vina i muzike nema ništa bolje,
Na njima se tope brige i grijesi.
60
Kad u ruku uzmem čašu vina,
Opijem se od više milina.
Sto čudesa u zanosu stvaram,
Da se divi cijela družina.
61
Kada mi je piće utjeha jedina,
Kad mi radost prave naj i violina,
Ako od mog praha neko vrč izradi,
Neka taj vrč bude uvijek pun vina.
62
Hoćeš svijet pred tobom da savije šiju
I da stigneš ono što ti želje viju,
Onda vjeruj i dogmu, koju ti ja kažem:
Pij i ne daj da te svjetske brige biju!
63
Iako je vino haram, znaj, zdravo je piće,
Pij ga sunce kad izlazi, i kad zora sviće.
Dođe l' ti do ruku čaša dobra rujna vina,
Odlij malo, a ostatkom okrijepi žiće.
64
Vidio sam starca gdje u krčmi pije,
Pa mu rekoh: kaži nam štogod od mrtvije.
Na to će: "Pij vino! Svi su mrtvi redom
Otišli - i niko vratio se nije."
65
Vjeruj da će jednom tvoja duša vajna
Nenadno iščeznut za zastorom tajna!
Pij vino, kad ne znaš ni otklen si došo,
Ni kud ideš - to je zagonetka trajna!
66
Zemaljsko carstvo kad ti je zapalo,
Mani se brige, šta ti je stalo.
Kao što si bio - sutra bićeš ništa!
Živi, kad je nebo življenje ti dalo.
67
Piti vino u društvu krasnih djevojaka,
E je bolje nego glumit pobožnjaka;
Ako odu u pako, koji ljube, piju,
Onda će raj biti prazan kao šaka.
68
Ko sjeme ljubavi po grudima sije,
Svaka vjera u njemu jedno čuvstvo grije:
Ko god se upiše u knjigu ljubavi,
Za obadva svijeta njemu stalo nije.
69
Jedne zgode sad ću se dotaći,
Ali hoću da što budem kraći:
S ljubavi ću pod zemlju otići,
I s ljubavi iz zemlje izaći.
70
Svanulo se, sva priroda cvate od milina;
Uduzeni, dušo, harfu - i ponesi vina!
Tir dolazi, dej prolazi - to se kreće stalno,
A Džemove redom ždere brdo il dolina.
71
Dok se još na suncu mladosti grijemo,
Dok se još u lice sudbini smijemo, -
Kada nam se pružila zgoda 'vako lijepa,
Daj da čašu-dvije skupa popijemo!
Kob ne znade kud ide - ona je slijepa.
72
Jer kad nam se sunce života ohladi,
Nećemo bit više ni zdravi ni mladi,
Tad ćemo se svaki o sebi baviti.
Mjesto pjesme, vina doć će boli, jadi,
A pred sudbom šija mora se saviti.
73
Dođoh svezan za soluf jedne bajadere,
Slobodan od zbilje ko i od himera;
Čudnovato! Ljudi vraćaju se s Ćabe
S vjerom, a ja evo vraćam se bez vjere!
74
Gle, vrijeme, Hajjame, od tebe se stidi,
Jer te vazda u tuzi i u brizi vidi;
Pij iz bilur-čaše uz veselu pjesmu
Prije već se čaša razbije o hridi!
75
Pijuć vino među ružam' vrijeme mi prođe,
A još srce na svijetu do cilja ne dođe;
Mada s vinom ne ispunih niti jedne želje,
Pravi putnik ne vraća se, već ide kud pođe.
76
Rješavajuć svjetsku tajnu život će ti proć,
Ni mišljenje svojih pređa shvatit nećeš moć,
Srce moje, ti od vina tu načini raj!
Tamo gdje raj kažu - ja doć, ja ne doć.
77
Ako prosjak vino pije, gospodin će biti;
Od lisice vino može lava načiniti.
Ako vino starac pije, postaje mladićem,
A ako ga mladić pije, dugo će živiti.
78
Budi ves'o, jer su brige bez kraja ko more,
Po nebu se od zvijezda nove grupe tvore.
Sa ciglama načinjenim od tvoga tijela
Za buduće velikaše valja pravit dvore.
79
Cvijeće cvate, krčmarice, rujna vina pijmo;
Zašto više da klanjamo i da se molimo?
Prije već nam pusta samrt u busiji sjede,
Da se čaša nakucamo, dragih naljubimo.
80
Care! društvo, vino dobro, ugodno se svira,
Ruže cvatu. - To sve mene ko čovjeka dira.
E je ljepše od Kevsera, raja i hurije,
Lijepa bašča, čaša vina i ugodna lira!
81
Krčmarice, kad vrijeme oboje nas gazi,
Kada svijet ni tebe, ni mene ne pazi, -
Dok nas veže čaša rumenike vina,
Vjeruj da se nalazimo na istine stazi!
82
Ko te večeras dovede meni tako pijanu?
Ko diže zastor da se pokažeš na divanu -
Čovjeku koji gazi u ljubavnome žaru?
Vjetar te donese, a žar u njemu jače planu!
83
Moja narav s lijepima hoće da se druži,
Moja ruka prama čaši vina da se pruži;
Prije nego dijelovi s cjelinom se spoje,
Hoću da me ovaj svijet sa svačim posluži.
84
Onaj idol radi koga evo jadim jade
Ostavi me, ode drugom, pa u jade pade.
Eto, kada moj liječnik boluje od jada,
Kako da ja od njeg tražim da mi lijek dade.
85
Ovo nebo svoje tajne još nikom ne kaza;
Nepravedno ubi tisuć Mahmudâ Ajazâ.
Vina amo! Niko nije dva puta živio,
Ko iščeznu sa svijeta više s' ne pokaza.
86
Večeras ću iz bokala rujno vino piti,
I najmanje dvije čaše na ćaru ću biti.
Prvo razum i vjeru ću pustit s tri talaka,
Za tim ću se s kćerkom loze svečano vjeriti.
87
Drugovi, kad se jedan put skupite na sijelo,
Kad jedan u drugog gleda šenli i veselo,
Dignite čaše vina i nazdravite meni.
Sjetit se umrlog druga plemenito je djelo!
88
Ja se dičim s Harabatom jer su rindi ljudi,
Njihov grijeh malenkost je, kada se prosudi.
Šta hoćete sa medresom? Nek je đavo nosi!
U njoj čovjek uči samo kako da poludi.
89
Svako jutro, kad biserom rosa lalu šara,
A ljubica zemlji nice svoj cvijet obara,
Dozvolite - to se meni izvanredno sviđa,
Kraj trpeze obilate i puna pehara.
90
Iako je vino haram, treba znati kome nije,
Koliko se popit može, s kijem čovjek da ga pije.
Ko uslove te ispuni, a piti mu zakon brani,
Kažite mi: ja ko onda tu blagodat piti smije?
91
Iz mog društva sve jednog po jednog nestaje,
Smrt ih kosi i zemlji na pohranu daje.
Jedno vino pili smo u društvu života,
A život nam jednako na zemlji ne traje.
92
Vrijeme je skut kajanja da polahko svijam,
I okićen sijedom bradom da pjesme izvijam.
Vrč života napuni se sedamdeset puta,
Ako neću sad, ja kad ću, čaše da ispijam?
93
Želiš li životu postavit čvrste temelje,
Zabaci brige, ograniči želje.
Nemoj džaba sjedit, već pij rujno vino,
Svaki čas ćeš osjetiti života veselje.
94
Kod drage se najviše veselim peharu,
I najrađe zaplačem kad nju brige taru;
Kad ne drži riječi ovaj niski svijet,
Najbolje je na njemu p'janome bećaru!
95
Kada u tom samostanu naš boravak vječan nije,
Grehota je proživiti, a ne imat stvari dvije;
Rujna vina i draganu, - već o svijetu raspravljati
Je li post'o, hoće l' nestat? Saki, toči da se pije!
96
Mnogoga je ko nas nebo posijalo i poželo,
Vodit brigu o tom - nije pametnijeh ljudi djelo.
Toči čašu, pa mi dodaj da je pijem, da s' opijem, -
Sve je bilo, što će biti - bilo tužno il' veselo!
97
Navika je moja piti i veseo vazda biti,
Vjera mi je sa bezvjerjem i vjerom se ne baviti.
Rekoh mladi svog vremena: Dar vjenčani šta je? Reče:
"Veselo ću tvoje srce ko vjenčani dar primiti".
98
Oni što su na svijet došli i tu burno proživili,
To su ljudi od zabave i veselja bili.
Popili su po vrč vina, opili se do besvijesti
I zagrliv jedan drugog u snu su se izgubili.
99
Otkako sam postanuo, ja nijesam trijezan bio,
I za svete Kader-noći ja sam rujno vino pio.
Usne metno na rub čaše, grudima sam bure stisko,
Dok sam rukom sve do zore bokal držo i grlio.
100
Zora je, vakat je ustati, moje drago dijete,
Napuni bilur-čašu lozove krvi svete!
U ovom zabitnom kutu u naruč zgoda se daje,
Zalud ćeš tražiti drugu, ak' ovu kob omete.
101
Želiš carstvo Mahmudovo, sjedi pokraj čaše vina,
Želiš psalme Davidove, slušaj glase violina!
Ne spominji što je bilo, ne nagađaj što će biti,
Već uživaj! To je žića zadaća jedina.
102
O drugovi, kad se na vrelu veselja
Sastanete, spomen'te često prijatelja.
Kad zareda čaša po veselu društvu,
Popijte i za me. - To je moja želja.