Lišće/Lišće/Prikaza
| ← La bella Bianca | LIŠĆE Prikaza autor: Fran Mažuranić |
Vrebac → |
Prikaza uredi
to ne bje puki san! — —
Mrtvih je god. Noć.
Mogućnik pristupi k oknu. Pred njim se širi spavajući grad — — — Kako miran je danas! — a onda? Barikade, juriš, krv — — — Zamislio se.
Polnoć bije. Nestalo mu grada ispred očiju. Pred njim puklo polje, pusto bojno, polje.
Pusto? Ne! Prikrile ga sive kabanice. Na hiljade niču junaci iz zemlje, kano iz groba: prekriženih ruku, sklopljenih očiju. A crno remenje tužno na njima visi.
Pred njima general.
Pristupio k mogućniku.
»Gospodaru — reče snimiv križ koji mu resio prsa — gospodaru! dolazim da ti vratim križ što mi ga dade kad te oslobodih neprijatelja«.
— »A zašto?«
»Gospodaru! taj znak tvog priznanja bijaše mi ponos u životu a utjeha u čas smrti — al otkad ga i onaj nosi koji se je time poslavio što me je u grobu pogrdio — — »
Pijetao zapjeva, prikaze nesta.
Gluha je noć. Mrtvih je god.
Mogućnik spava. Sniva. Što? — — — Bog zna snivaju li mogućnici kada o zahvalnosti? — — A bijedni narod se nada i nada — — —