Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/L

← K

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  L autor: Mirko Marjanović

M →

LADAN, Tomislav (Ivanjica, Banja Luka, 25. lipnja 1932.). Književni kritičar, esejist, romanopisac, prevoditelj. Diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1958. Od 1961. godine radi u LZ-u u Zagrebu Od 1963. do 1964. lektor hrvatskog jezika u Uppsali. Započeo kao pjesnik 1950., nastavio kao književni kritičar i esejist, onda i kao romanopisac i prevoditelj. Prevodio: sa starogrčkoga (Biblija, Euripid, Aristotel), latinskoga (Ovidije, Sv. Augustin, hrv. latinisti), njemačkoga (Saga o Nibelunzima), švedskoga (Strindberg, Bergman), norveškoga (Ibsen) i engleskoga (T. S. Eliot, Mailer, Nabokov, W. Woolf, Shakespeare). Urednik književnosti u LZ-u i glavni urednik Osmojezičnoga rječnika.

Djela: Zoon graphicon (kritike i eseji, 1962.), Premišljanja (eseji, 1964.), U škarama (kritike i eseji, 1965.), Ta kritika (eseji, 1970.), Ante Starčević, Politički spisi (studija, 1971.), Bosanski grb (roman, 1975.), Pjesništvo-pjesme-pjesnici (eseji i kritike, 1976.), Parva mediaevalia (eseji i studije, 1984.), Riječi (jezikoslovni ogledi, 2000.).

LADIN, Ilija – Kozić, Ilija (Stratinska, Banja Luka, 19. srpnja 1929.). Pjesnik. Školovao se u rodnom mjestu i Sarajevu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu francuski i latinski jezik.

Djela: Prije tebe ničega (pjesme, 1968.), Od neba naovamo (pjesme, 1973.), Pjesme o kolibi (1975.), Pjesme o pticama (1979.), Pjesme (izbor, 1982.), Izabrane pjesme (1984.), Patnja je počela (pjesme, 1986.), Takav sam vam večeras (pjesme, 1989.), Gospodin Mo (pjesme, 1995.), Muzama se ispričavam (pjesme, 1995.), Račun svodeći (pjesme, 1999.).

LASIĆ, Miro (Mostar, 27. rujna 1930.). Pisac. U Sarajevu diplomirao na Pravnom fakultetu, povijest umjetnosti studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Direktor i odgovorni urednik Odjeka (1974. - 1982.), te direktor i izbornik MES-a u Sarajevu (1982. - 1991.). Ministar savjetnik u Veleposlanstvu RH u BiH (1994. - 1995.), izvanredni i opunomoćeni veleposlanik RH u Republici Makedoniji od 1998.

Djela: Collegium artisticum (zapis, 1955.), Hlebinska škola (studija, 1956.), Gorak okus (roman, 1966.), Prizori lirike (eseji i umjetničke kritike, 1979.), Novi teatar (studija, 1985.), Obzorja (putopisi, 1991.), članci o kazališnim i književnim pitanjima - u periodici.

LASTA, Petar (Sarajevo, 28. lipnja 1897. – Zagreb, 12. svibnja 1967.). Kritičar i književni povjesničar. Pisao je književnokritičke i književnopovijesne članke i oglede. Priredio je niz izbora i izdanja iz hrvatske književnosti. U biblioteci Hrvatska književna kritika uredio je knjigu Kritika između dva rata (1966.).

LASTRIĆ, Filip Oćevac (Oćevija, 1700. – Kraljeva Sutjeska, 9. travnja 1783.). Povjesničar i pisac. Osnovnu školu završio u Kraljevoj Sutjesci, kao i novicijat, a filozofsko-teološki studij u Italiji. Spada među plodnije i raznovrsnije pisce Bosne Srebrene. Pisao djela povijesnog, homiletskog, dogmatskog, pastoralnog i asketskog sadržaja. S djelom Epitome vetustatum provinciae bosnensis začetnik kritičke historiografije u Bosni i Hercegovini.

Djela: Traditiones in universam aristotelico-scoticam philosophiam (1729.), Lastan, kratak i koristan nauk (1742.), Testimonium bilabium (1755.), Kratak način činiti put križa (1758.), De antiquitate et natis (prva verzija Epitome, 1762.), Epitome vetustatum (druga verzija, 1765.), Od uza me (1765.), Nediljnik dvostruk (1766.), Svetinjak (1766.), Epitome vetustatum (treća verzija, 1776.), Comentariolum super bosnensi provinciae (rukopis).

LAŠVANIN, Nikola (Dolac kod Travnika, 1703. – Jajce, 21. rujna 1750.). Ljetopisac. Osnove obrazovanja stekao u fojničkom samostanu, gdje je završio i novicijat, a filozofsko-teološki studij u Italiji. S povijesnog, jezičnog i književnog gledišta, njegov Ljetopis smatra se jednim od najvrjednijih rukopisa XVIII. stoljeća.

Djela: Ljetopis fra Nikole Lašvanina (1916.), Ljetopis (1981.).

LEKUŠIĆ, Marijan (Mostar, oko 1685. – Šibenik, 12. siječnja 1742.). Pisac. Osnove pismenosti stekao je u nekom od samostana Bosne Srebrene, novicijat je završio na Visovcu, filozofiju u Osijeku. Čitavog života bavio se proučavanjem naše prošlosti i prikupljanjem starih dokumenata.

Djela: Bogoljubna razmišljanja (1730.), Liber archivalis conventus (rukopis).

LEPUŠIĆ, Ivan (Zagreb, 10. ožujka 1855. – Apatovac kod Križevaca, 24. kolovoza 1960.). Pisac. Osnovnu školu, nižu gimnaziju i Učiteljsku školu završio je u Zagrebu. U Bosnu iHercegovinu kao učitelj došao 1881. Službovao u brčkom, Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku.

Djela: Slike iz Bosne (pripovijetke, 1885.), Majčin amanet (drama, 1885.), Pjesnički prvijenci (1888.), Bosanke (pripovijetke, 1893.), Vračara Klara (pripovijetke, 1896.), Dragoljub (pripovijetke, 1900.), Cvjetnik (pripovijetke i pjesme, 1900.), Zločin i pravda božja (pripovijest, 1901.), Pustolovka (pripovijest, 1908.), Bošnjakuše (pripovijetke).

LEŠIĆ, Josip (Zrenjanin, 1929. – Novi Sad, 25. svibnja 1993.). Književni povjesničar, teatrolog, kazališni, filmski i tv redatelj. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao na Visu, gimnazijsku u Sarajevu, studij kazališne režije pohađao i diplomirao na Akademiji za pozorište i film (danas fakultet dramskih umjetnosti) u Beogradu 1952. godine. S temom: Pozorišni život za vrijeme austrougarske okupacije, doktorirao na ovoj visokoškolskoj instituciji. Bio član ANUBiH.

Djela: Stihovi (1949.), Čovjek koji nije postojao (drama, 1953.), Postoji sutra (drama, 1956.), Ožiljak (drama, 1956.), Riječi krvlju ispisane (pjesme, 1964.), Šarlatan (s Đ. Lebovićem, farsa, 1965.), Grad opsjednut pozorištem (historijski pregled, 1969.), Pozorišni život sarajeva za vrijeme austrijske uprave (1973.), Istorija pozorišta Bosne i Hercegovine (1983.), Jedan vijek bosanskohercegovačke drame (1990.).

LEŠIĆ, Zdenko (Ugljan, Zadar, 2. siječnja 1934.). Književni povjesničar i teoretičar i prevoditelj s engleskoga jezika. Diplomirao na odjelu za povijest jugoslavenskih književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje je i doktorirao s temom: Književno djelo Ivana Gorana Kovačića. Član ANUBiH.

Djela: Polja svijetla i tamna (studija, 1971.), Jezik i književno djelo (teorija književnosti, 1971.), Teorija drame kroz stoljeća. Od početka do kraja XVIII. vijeka (1977.), Teorija drame kroz stoljeća, II (1979.), Poezija i pozorište/Teorija drame u doba romantizma (1978.), Ivan Goran Kovačić (studija, 1984.), Književnost i njena istorija (teorija književnosti, 1985.), Klasici avangarde (studije, 1986.), Pripovjedačka Bosna, I, II, (1991.).

LONČAR, Mate (Vinjani, Posušje, 30. srpnja 1938.). Književni povjesničar i esejist. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio u Gradačcu 1958. Nakon komparativnih studija, diplomirao 1963. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu južnoslavenske književnosti i svjetsku književnost. Na istom fakultetu završio poslijediplomski studij (književnoznanstveni smjer) i magistrirao s temom Priroda i smisao antiteze i rani oblici antitetičkog paralelizma likova u Krležinom djelu. Doktorirao s temom Pojava, značajke i odjeci časopisa Danas u književnosti između dva rata 1984. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sveučilišni profesor hrvatske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Priredio i stručno opremio više izdanja hrvatskih i srpskih pisaca i objavio oko 130 ogleda i studija, rasprava, eseja, kritika i članaka u knjigama i zbornicima.

Djela: Saloma M. Krleže (studija, 1967.), Antiteza hrvatske književnosti od Vihora do pečata 1914.-1941. (studija, 1969.), Život i vrijednosti časopisa Danas (studija, 1972.), Antun Gustav Matoš - Izabrana djela (izbor, redakcija, komentari, studija, 1976.), Izabrana djela Miroslava Krleže I-X (ćirilično izdanje, izbor, redakcija i komentari, 1977.), Dobriša Cesarić - Povratak (izbor, pogovor, bibliografija i literatura, 1985.) i dr.

LONČAR, Umberto – Lončar, Jerko (Vinjani, Posušje, 15. lipnja 1922.). Pjesnik. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu, a teologiju studirao u Mostaru, Sarajevu i Zagrebu. U Mostaru i Konjicu bio je duhovni pomoćnik od početka 1951. do lipnja 1952., zatim je kao franjevac službovao u više hercegovačkih mjesta (Crnča, Čerina, Humac, Posuški Gradac, Gradnići). U neprekidnom slijedu župnik 36 godina (1952. - 1988.), te tri godine vikar i tri godine gvardijan na Humcu.

Djela: Tišine i nemiri (pjesme, 1993.).

LONČAR, Vlado (Vinjani, Posušje, 13. kolovoza 1944.). Pjesnik. Osnovnu školu završio je u Vinjanima i Posušju, gimnaziju u Sinju i Dubrovniku. Bogoslovne nauke studirao u Visokom, Sarajevu i Trentu (Italija). Poslijediplomski studij i gradus licencijata iz teologije postigao je u Fribourgu (Švicarska) na međunarodnom Papinskom Sveučilištu. Kao franjevac djelovao je u Drinovcima, Posušju, Rakitnu, Vitini, Mostaru i sada u Širokom Brijegu.

Djela: Žedna zemlja (pjesme, 1995.), Portret Božji (pjesme, 1999.).

LOVRENOVIĆ, Ivan (Zagreb, 18. travnja 1943.). Pjesnik, romanopisac, književni kritičar i esejist, istraživač kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine, publicist. Školovao se u Mrkonjić Gradu i Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao književnost i jezik. Bio urednik Odjeka, potom radio u sarajevskim nakladničkim kućama Veselin Masleša, Svjetlost (glavni urednik), Bosanska knjiga i zagrebačkoj Durieux. Uređuje časopis Forum Bosnae.

Djela: Obašašća i basanja (pjesme u prozi, 1975.), Putovanje Ivana Franje Jukića (roman, 1977.), Bosna i Hercegovina (esej, 1980.), Književnost bosanskih franjevaca (eseji, 1982.), Ogledi (eseji, 1985.), Skice, lajtmotivi (eseji, 1986.), Labirint i pamćenje (eseji, 1989.), Liber memorabilium (proza, 1994.), Welt ohne Brucke (eseji, 1994.), Ex tenebris (proza, 1994.), Lice zemlje, okvir za kulturnu povijest Bosne i Hercegovine (eseji, 1998.).

LOVRIĆ, Ante (Bos. Gradiška, 1873. – Sarajevo, 28. siječnja 1935.). Književni povjesničar i slavist. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao u rodnom mjestu, gimnaziju završio u Sarajevu, slavistiku studirao u Zagrebu.

Djela: Vidovićeva dopisna škola (1934.), jezikoslovne, estetičke i književnopovijesne rasprave u periodici.

LOZIĆ, Vlade (Vinica, Tomislav Grad, 11. siječnja 1950.). Pjesnik.

Djela: Između riječi i pepela (pjesme, 1980.), Stranac sa suzom (pjesme, 1981.), Ugarci na ognjištu (pjesme, 1984.).

LUBURIĆ, Mile (Gornji Radišići, Ljubuški, 1958. – 1975.). Pjesnik. Osnovnoškolsku naobrazbu započeo u rodnom mjestu, a završio u Vitini. Prvi razred gimnazije završio u Ljubuškom, u drugom poginuo nesretnim slučajem od strujnog udara.

Djela: Večer (pjesme, 1976.).

LUCIĆ, Ljubo (Jaklići, Šćit, 2. listopada 1931. – Zagreb, 1995.). Pisac i novinar. Osnovnu školu završio je na Šćitu i Podhumu, gimnaziju u Visokom, novicijat u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki stuij u Ljubljani, gdje je magistrirao radom Mariologija u novijoj hrvatskoj lirici 1960. i doktorirao 1964. Studije, feljtone, zapise, reportaže, prikaze knjiga i novinske tekstove objavljivao u više časopisa i listova.

Djela: Motivi vjerodostojnosti i privlačnosti kršćanske objave u apologetici sv. Augustina (1964.).

LUCIĆ, Mladen (Bosanski Šamac, 1958.). Pjesnik.

Djela: Morinaja (pjesme, 1986.).

LUČIĆ, Antun (Bugojno, 13. lipnja 1958.). Pjesnik, prozni pisac, književni kritičar. Školovao se u Bugojnu i Sarajevu, gdje je diplomirao komparativnu književnost i filozofiju i magistrirao s temom Polivalentni realizam u književnom djelu Franca Kafke. Uz poeziju, prozu i književnu kritiku, u periodici objavljivao i znanstvene i stručne radove iz oblasti komparativne književne teorije. Doktorirao 2000. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tezom o teoriji metonimijskoga sloga, kroz svekoliku pretragu veza ljudi, životinja i stvari u djelu Vitomira Lukića.

Djela: Pitanja Luciusu (pjesme u prozi, 1985.), Prizori (pjesme, 1988.), Naovamo (pjesme, 1996.), Lutak i dvojnici (lutkarski igrokaz, 1988.), Sestre, zapravo susresti (drama, 1990.).

LUJIĆ, Božo (Osječak, Odžak, 11. studenoga 1946.). Esejist i putopisac. Osnovnu školu završio u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Šamcu, a Franjevačku gimnaziju u Visokom. Teološki fakultet završio u Zagrebu, a poslijediplomski u Ljubljani, gdje je i doktorirao 1982. Od 1977. godine predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a od 1993. i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Djela: Život je divna Pjesma (studija, 1971.), Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi (studija, 1982.), Božji tragovi: Biblijska mjesta i događaji (putopisi, 1996.), Povratak u slobodu ljubavi (2000.), Biblijska promišljanja sadašnjeg trenutka (2000.).

LUKAČ, Dragan (Bosanski Šamac, 16. listopada 1956.). Pisac. Profesor filozofije i sociologije. Radio u SUP-u Bosanski Šamac, gdje je u travnju 1992. uhićen, potom zlostavljan u zatvorima u B.šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici i Zemunu sve do razmjene u rujnu iste godine.

Djela: Bosanski Šamac grad logor (svjedočenja, 1993.), Od Škice do Den Haga (dokumentarna proza, 1994.), ratni zločini u Bosanskoj Posavini (svjedočenja, 1997.).

LUKAČ, Mara (Liskovača, Tomislav Grad, 15. rujna 1943.). Pjesnikinja.

Djela: ...I lica (pjesme u prozi, 1988.).

LUKENDA, Marko (Barlovci, Banja Luka, 27. svibnja 1946.). Romanopisac, književni kritičar, jezikoslovac. Osnovnu školu završio je u Bukovici, Barlovcima i Trnu, gimnaziju u Zagrebu i Đakovu, studij teologije u Đakovu i Beču. Filozofski fakultet (slavistika) završio je u Beču, gdje je i doktorirao 1978. s temom: Ivan Frano Jukić - njegova književna i prosvjetiteljska djelatnost.

Djela: Gradišćanskohrvatski-hrvatski-nimški (njemački) rječnik (1991.), Spaljene zemaljske ruže (romansirani životopis brata svećenika Filipa i č. s. Cecilije Grgić (1999.), Hrvatski jezični savjetnik (suautor, 1999.), Ivan Frano Jukić (2000.).

LUKIĆ, Darko (Sarajevo, 8. rujna 1962.). Pripovjedač, romanopisac, esejist, dramski pisac i teatrolog. Školovao se u Sarajevu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Od 1993. godine živi u Zagrebu, gdje je direktor Teatra ITD.

Djela: Gonetanje zrcala (pripovijetke i novele, 1987.), Misliti igru? (kazališni eseji, 1990.), Noć punog mjeseca (roman, 1990.), Uzaludnosti (roman, 1996.), šest dramskih tekstova, više libreta, scenarija i dramatizacija.

LUKIĆ, Vitomir (Zelenika, Herceg Novi, 24. rujna 1929. – Sarajevo, 30. svibnja 1991.). Pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, književni i likovni kritičar. Pučku školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952. Studirao je jugoslavenske kniževnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1965. do 1967. godine u svojstvu lektora predavao je jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u Nju Delhiju. Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, gdje je kao urednik u obrazovnom programu ostao sve do smrti. Bio ministar vjera u prvoj vladi BiH nakon prvih demokratskih izbora 1990.

Djela: Soba za prolaznike (pripovijetke, 1965.), Album (roman, 1968.), Praznik stvari (pjesme, 1969.), Zaustavljeni kalendar (pripovijetke i druge proze, 1973.), Životinje, ljudi (pripovijetke i druge proze, 1973.), Sanovnik nasmijane duše (proze, 1976.), Seansa (pripovijetke, 1981.), Noćni ekspres (izbor, 1984/85.), Hodnici svijetloga praha (roman, 1989.), Soba za prolaznike (1997.), Sanovnik nasmijane duše (1997.).