Lamentacije (Matoš)
← Naslovnica | Lamentacije autor: Antun Gustav Matoš |
- Gdje je miris ružâ tihe mladosti,
- Što sam ih u tihom vrtu disao?
- Gdje su tihe suze i tihe radosti,
- S kojima sam prvi psalam pisao
- Onoj, koju ljubljah, jer je nema — zato!
- Gdje je suvo zlato, što je danas blato?
- Gdje je oltar dobrog Boga staroga,
- Tamjan mlade duše, kad je molila?
- Gdje si, sitna ptico krova maloga,
- Što si me ko svoje pile volila,
- Gdje si, drobna dušo, reci, lasto, gdje si?
- O, ni za te nema mjesta na nebesih!
- Gdje ste, brčna pera, dični drugovi,
- Vino čegraškoga moga šatora?
- Gdje si, Janko? Gdje ste, šetnje i lugovi,
- Kud sad luta samo čežnja matora?
- Gdje je topli pogled Tkalčića, Rouveyrea?
- Reci, Naša Gospe s notrdamskog škvera!
- Gdje si, zvijezdo slijepa moga plemena?
- Kvaterniče, gdje si? Gdje je Starčević?
- Gdje ste, oj penati drevnog sljemena,
- Zar vas sruši Mađar (il Magarčević,
- Znajuć sve, jer čita pana Masaryka,
- Vrlo sličnog umu školnika Maržika)?
- Gdje je balzam duše, rosa vječnosti,
- Nazaretski ljiljan Božjeg posmijeha?
- Gdje je med božanske, vječne tečnosti
- Tvoga, slatka Psiho, mirnog osmijeha?
- Kekropova Ateno, reci, što je htio
- Kamen, kad je bog zbog lijepe forme bio?
- Gdje ste, nove nade novih grobova,
- Gdje ste, nova sunca novih drumova,
- Gdje ste, marseljeze novih robova,
- Gdje ste, Eldoradi novih umova?
- Labudovi, gdje ste, lahkokrilci snovi,
- Gdje ste, gdje ste, snovi, bijeli labudovi?