Konferencija za novinstvo Franje Tuđmana 9. lipnja 1995.

Izvor: http://predsjednik.hr/Zagreb9.Lipnja1995

Konferencija za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tudjmana

odrzana u Predsjednickim dvorima, 9. lipnja 1995. godine (Pocetak u 9,30 sati.)


         NATASA RAJAKOVIC:
         Dame i gospodo, dobar dan i dobrodosli. Otvaram Konferenciju za novinare Predsjednika Republike Hrvatske, dr Franje Tudmana. Izvolite s pitanjima. Kolega Rajic, HTV, izvolite!
         ZELJKO RAJIC: (HTV) 
         Gospodine predsjednice, najnovija dogadjanja u Kninu, te izjave samozvanih vodja iz Knina o prekidu svih razgovora sa Zagrebom dovode u pitanje sve do sada postignute dogovore i sporazume. Kako ce se Hrvatska postaviti prema novonastalom stanju ako je opce rijec o novonastalom stanju?
         PREDSJEDNIK:
         Hrvatska ce ostati dosljedna svojoj politici. Prema tome, Hrvatska ce postivati sporazum sa Ujedinjenim narodima o mandatu UNCRO-a i ukoliko UNCRO pocinje provoditi svoj mandat, tj. da stane na granice Hrvatske i da osigura mirnu reintegraciju okupiranih podrucja u ustavno-pravni poredak Hrvatske, onda cemo se pridrzavati sa svoje strane i uciniti sve da to tako bude. Budu li  samozvanci iz Knina protiv takve mirne politike onda razumije se, da ce Hrvatska zadrzati pravo da se ponasa kao suverena drzava i poduzeti one korake koji su potrebni da bi okupirana podrucja vratila u svoj ustavno-pravni poredak.


         ALEKSA CRNJAKOVIC: ("Vjesnik")
         Gospodine predsjednice, vjerujete li jos uvijek da mir na ovom prostoru ipak ovisi o uspostavi dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom. Vodi li Hrvatska i dalje neke tajne diplomatske razgovore sa gospodinom Milosevicem i njegovom ekipom? Hvala.


         PREDSJEDNIK:
         U prvom dijelu vaseg pitanja nalazi se i odgovor. 

Razumije se, da se mir na ovom podrucju moze zasnivati samo na normalizaciji odnosa izmedju Hrvatske i Srbije. Srbija, Beograd, njihova Jugoslavija je ta koja u svojim rukama drzi zapravo kljuc rjesenja okupiranih podrucja u Hrvatskoj, kao i sukoba u Bosni, jer srpsko jugoslavenski generali vode vojne postrojbe, prema tome drze okupaciju hrvatskih podrucja i vode rat u Bosni. Prema tome, kljuc jeste u Beogradu i bez obzira na to sto postoje razmimoilazenja pa i sukob izmedju beogradskih i kninskih ili bosanskih, Srba sa Beogradom, pa osobno sa Milosevicem to su sporedne stvari. Bitno je to, da Beograd preko svojih generala, sa vojnom, ne samo sa drugim opskrbljivanjem, nego i sa izravnom vojnom podrskom drzi okupaciju hrvatskih podrucja, vodi rat u Bosni.

          Kljuc  rjesenja je u Beogradu i mi ukazujemo medjunarodnim cimbenicima kada vode razgovore o ublazavanju ili suspenziji sankcija da moraju o tom voditi racuna, da moraju to imati na umu. I razumije se da su se dogadjaji tako razvili da Beograd uvidja da se sa svojom politikom, drzanjem okupiranih podrucja u Hrvatskoj sa nastavkom rata u Bosni, uostalom manifestiralo se to na najocitiji nacin kada je sada Karadzic, toboze Karadzic zarobljavao i ponizavao pripadnike UNPROFOR-a vezujuci ih za kolce i za ograde, a Milosevic pustao. Prema tome, ocito da je to jedinstvena politika bez obzira koliko ima medju njima nekih politickih razmirica.
         Prema tome, i nadalje i mi i medjunarodna zajednica smo prisiljeni i da vodimo razgovore i da u isto vrijeme poduzimamo i druge korake da bismo izasli iz tog ratnog, a sto se Hrvatske tice poluratnog stanja, da bismo postigli mir. Ti razgovori izmedju nas i Beograda ne traju izravno, ali , kao sto znate, skoro svakodnevno su predstavnici i medjunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda i drugih medjunarodnih silnica i u Zagrebu i u Beogradu, prema tome, jasno je da se na taj nacin vode i razgovori. I kao sto sam odavno rekao i nadalje stojim na tome da normalizacija hrvatsko-srpskih odnosa jeste bitna za okoncanje krize i za stvaranje pretpostavki za novi medjunarodni poredak na tlu bivse Jugoslavije i uopce u jugoistocnoj Evropi i u susjednom Balkanu, Hrvatskoj. 
         Medjutim, do te normalizacije odnosa moze doci jedino na osnovama medjusobnog priznanja.


         ZELJKO PERATOVIC: (tjednik "Panorama")
         U srbijanskom tisku se pise da bi Milosevic lakse prepustio Knin, a da istocnu Slavoniju trazi primjenu plana Z-4.

Dolazi li uopce plan Z-4 u obzir?


         PREDSJEDNIK:
         Plan Z-4 dolazi u obzir za razmatranje utoliko sto i plan Z-4 polazi od toga da problem srpske etnicke zajednice u Hrvatskoj treba rijesiti u okviru medjunarodno priznatih granica Hrvatske i za Hrvatsku je plan Z-4 toliko prihvatljiv kao osnova za razgovore i sa hrvatskim Srbima i sa medjunarodnim cimbenicima koji su zainateresirani za to ali ni u kom drugom smislu. Sto se ticce prava, federalno-konfederalnih, kakav plan Z-4 u biti prihvaca, ne dolazi u obzir, ali kao osnova u svojoj biti da se problem okupiranih podrucja rijesi u okviru hrvatskih granica to dolazi u pitanje. 


         DRAZEN BOROS: ("Glas Slavonije")
         Gospodine predsjednice, sutra bi se trebao otvoriti osjecki most. Mozete li reci, znaci li to nakon povratka u zapadnu Slavoniju da cemo uskoro i definitivno vratiti hrvatski suverenitet i u Baranju i istocnu Slavoniju?


         PREDSJEDNIK:
         Da cemo vratiti taj suverenitet to je sasvim sigurno. Da li ce to biti uskoro, je relativno, zeljeli bismo da to bude zaista sto prije, takorekuc sutra, no, razumije se, kod toga moramo biti i realni i znati da se bas na primjeru istocne Slavonije, Baranje susrecemo sa posebnim angaziranjem Srbije i Jugoslavije. Tamo oni , ne samo da daju podrske domacim ekstremistima Srbima, nego su i izravno angazirani vojno i prema tome, mi cemo sve sa svoje strane uciniti da sto prije oslobodimo i istocnu Slavoniju i Baranju, ali isto tako moramo voditi racuna o zahtjevima svih evropskih i svjetskih cimbenika da sa svojom politikom, sa svojim postupcima kao sto se ti svjetski cimbenici boje, ne izazovemo takorekuc svjetski  rat, jer se ovdje u krizi u bivsoj Jugoslaviji ne radi samo o razgranicenju u Bosni i Hercegovini izmedju zaracenih strana, da se u rjesenju okupiranih podrucja u Hrvatskoj ne radi samo o normalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa, nego da se radi o sukobljavanju svjetskih silnica koje poprimaju icivilizacijske razmjere i prema tome, Hrvatska je do sada postigla sve ono sto je postigla, uspostavila svoju samostalnost i svoju suverenost, stekla i prijatelje i saveznike i potpora medjunarodne zajednice, ali je kod toga morala voditi racuna o medjunarodnim odnosima i nadalje cemo nastaviti tako, ne odustajuci jasno od svojih, ne samo prava nego i od danas i od mogucnosti da vratimo okupirana podrucja svim sredstvima ako bi sva nasa nastojanja o diplomatsko-politickom rjesenju ostala uzaludna. 
         g.   SALEH: (WTN)
         Gospodine predsjednice, Hrvatska trazi uvijek mirno rjesenje za svoje okupirane teritorije a zadnje dane vidimo da hrvatske snage u Bosni i Hercegovini vode borbe protiv Srba, cak je vidljivo rasulo u Kninu, a zbog tih ... da li ce Hrvatska cekati svjetske zajednice koje su pokazale nesposobnost za rjesenje problema u krajini, ce u koordinaciji akcije sa armijom BH za oslobadjanje krajine i zapadne Bosne.


         PREDSJEDNIK:
         Vidite kada je rijec o Bosni i Hercegovini onda i vi postavljate pitanje da hrvatske snage HVO u Bosni vode operacije i da se Knin osjetio ugrozenim. No, zaboravlja se da srpske snage vec mjesec dana uporno napadaju hrvatsku enklavu, hrvatsko podrucje u Bosanskoj Posavini i da se tamo vode ogorcene borbe, gotovo bi se mogle usporediti sa onim kakve su se vodile za Vukovar, jer tamo Srbi bacaju sve moguce da bi osvojili ta hrvatska podrucja. U isto vrijeme, isto tako nastavljaju i sa protjerivanjem hrvatskog pucanstva, preostalog hrvatskog pucanstva iz podrucja Banja Luke. Prema tome, te operacije koje HVO provodi u Bosni, treba gledati u sklopu opcih ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini. Sto se tice Hrvatske, vec sam odgovorio. Mi cemo nastojati da politickim putem rijesimo, kao sto smo i do sada. Mi smo znaci, pristali na otvaranje auto-ceste, na otvaranje naftovoda i da se tako nastavilo, da se islo na otvaranje zeljeznice, najprije preko Okucana, a zatim zeljeznice Split, Knin, Zagreb, Evropa itd, mi bismo bili veoma zadovoljni da se na miran nacin ta okupirana podrucja integriraju u ustavno-pravni poredak Hrvatske, ali kada su to ekstremisti iz Knina onemogucili, kada su nam cak pobili u Okucanima sestoricu ljudi, petnaestoricu ranili, kada su znaci suprotstavili se mirnom rjesenju onda su dozivjeli "Bljesak".

Prema tome, i sada cemo nastaviti sa svojim naporima u skladu i sa nastojanjima i Evropske unije i svjetske organizacije Ujedinjenih naroda da se nastavi mirni proces, pa cemo vidjeti da li se u okviru mandata UNCRO-a do kraja listopada moze postici ili ne, da li se moze nastaviti mirni proces integracije ili ce biti mnogih "bljeskova". To znaci da Hrvatska nece odustati od svoga prava da uspostavi svoj poredak na citavom svom teritoriju ali cemo sa svoje strane apsolutno uciniti sve da podupremo i da budemo cak i nositelji te politike i Evropske unije i Ujedinjenih naroda da se nadje politicko rjesenje a da ne dodje do prosirenja rata.


         PERATOVIC (Tjednik "Panorama"):
         U javnosti se jos uvijek vode polemike oko treceg sabora Udruge dragovoljaca. Kakav je vas stav o izrazenim zahtjevima na tom skupu?


         PREDSJEDNIK:
         Vjerojatno ste slusali ili citali sta sam kazao u svojoj Poslanici u povodu Dana drzavnosti i u prigodi 5-obljetnice uspostave Hrvatske drzave u Saboru. Tamo je receno na tu temu sve sto se je imalo reci. Nitko nema pravo i necemo dopustiti nikome da iz svog posebnog nekakvog osobnog ili ne znam kakvog kuta postavlja zahtjeve hrvatskoj drzavnoj politici. Hrvatska drzavna politika je dokazala svoju sposobnost uspostavom suverene demokratske Hrvatske i ostvarivanjem jedinstva goleme vecine hrvatskog naroda i svih gradjana Hrvatske i tu politiku cemo nastaviti. Sve ono sto bi se suprotstavilo, sto bi dovodilo u pitanje tu i takvu politiku koja je bila jedina mogucnost za uspostavu suverene demokratske Hrvatske, ja se nadam, ne samo da nece Hrvatska drzavna vlast dopustiti, nego li nece prolaziti, nece naici na odobrenje vecine hrvatskog naroda.


         G. NARISHKIN, ITAR-"TASS"
         Gospodine Predsjednice, kazite molim vas, sto to sada Zagreb moze uciniti  u trazenju mirnog rjesenja pitanja krajine i kakvo je trenutacno raspolozenje kninskih vodja?


         PREDSJEDNIK:
         Kninski vodje se medjusobno razracunavaju, ali to je i odlika jedne besperspektivne politike. Mi smo sa svoje strane postavili predstavnicima i Ujedinjenih naroda gospodinu Akashiu i gospodinu Janvieru svoje stanoviste, neka izvole poceti provoditi mandat UNCRO-a.
         Prema tome UNCRO na granice i nastavak mirnog procesa.  

Neka osiguraju ponovno otvaranje naftovoda, neka se zapocnu razgovori o otvaranju prometnica preko Knina, zeljeznicke pruge itd.

         Bude li to pocelo, to znaci da ce prevladati razumnost, to bi bio znak da prevladava razumnost medju kninskim Srbima i prema tome onda bi bilo i nade da ce sa ocitom sklonoscu Beograda da ide na mirno rjesenje, da postigne suspenziju sankcija itd., mozda ce znaci i taj proces mirnog rjesavanja u Hrvatskoj zapoceti. 

Ako ne, vec sam odgovorio na to pitanje.


         MODRIC ("Novi list" i "Glas Istre"):
         Budite ljubazni, recite nam, ovih dana citamo da je Europska unija smanjila isporuke humanitarne pomoci u hrani Hrvatskoj za otprilike 50%. Posljedica te odluke bila je da je sljedovanje za prognanike, sljedovanje kruha dnevno smanjeno na oko 20, 23 deke na dan.
    Recite, zasto nam Europska unija smanjuje pomoc u hrani i kako biste ovu drugu odluku komentirali?


         PREDSJEDNIK:
         Pa, Europska unija smanjuje humanitarnu pomoc zato sto se broj prognanika i izbjeglica smanjuje. Osim toga oslobadjanjem zapadne Slavonije i drugih podrucja stvoreni su uvjeti da se ti ljudi vracaju.
         Prema tome, to nije nikakav znak nekakvog negativnog odnosa Europske unije prema Hrvatskoj. Naprotiv, Europska unija je isto tako donijela vec odluke o primanju Hrvatske u "PHAR" program, za pocetak pregovora o zakljucivanju ugovora o trgovini i suradnji i to ce ovih dana od sutra pa do 12-tog biti jos do kraja definirano.
         Prema tome odnos Europske unije prema Hrvatskoj je u sve tjesnjoj suradnji i u sve boljim odnosima, jer Europska unija kao i svi medjunarodni cimbenici zapravo shvacaju koliko je uloga Hrvatske pozitivna, kakav je ona pozitivan cimbenik u rjesavanju krize na tlu bivse Jugoslavije i uostalom kako Hrvatska ima i snagu na koju se mogu i medjunarodni cimbenici osloniti u svojoj teznji da uspostave medjunarodni poredak.
         A ovo pitanje jasno je pitanje socijalne politike i ne treba ga politizirati u tom smislu da ce sada prognanici biti ne znam izlozeni nekakvim posebnim teskocama. Sasvim sigurno da ce hrvatska vlast kao i do sada jos u tezim, kada su bile teze okolnosti naci mogucnosti da problem prognanika rjesava i u socijalnom smislu na zadovoljavajuci nacin.


    SALEH WTN:     
         Gospodine Predsjednice, sada vidimo da dolaze britanske snage i jos ce doci francuske. Da li su obavijestili Hrvatsku vlast o svojim namjerama kada oni prolaze kroz teritorije Hrvatske?


         PREDSJEDNIK:
         Razumije se. I svi medjunarodni cimbenici znaju da je Hrvatska suverena drzava i zele suradnju sa Hrvatskom. To je jedina osnova na kojoj se odnosi izmedju Hrvatske i Europske unije i Ujedinjeni narodi sve tjesnje uspostavljaju na crti suradnje u trazenju rjesenja krize.
         No, razumije se da kao sto znate da kako se doslo i do rjesenja u okviru Europske unije i Svjetske organizacije da sve to skupa ima i svoje u nekim pitanjima i takva rjesenja koja zahtjevaju i medjusobno razumijevanje i onih koji pregovaraju, pa prema tome i nas koji smo zainteresirani da se uz pomoc medjunarodne zajednice dodje do rjesenja.


         HRVATSKI RADIO:
         Kakve su po vasem misljenju gospodine Predsjednice sanse da se UNPROFOR u dogledno vrijeme povuce iz Bosne i Hercegovine i da njegovu ulogu preuzmu NATO snage?


         PREDSJEDNIK:
         Pa, po svemu izgleda da su odnosi u Europskoj uniji i u svjetskoj organizaciji takvi da ta ideja da NATO snage preuzmu ulogu UNPROFOR-a u Bosni ne prolazi, iako bi ona bila vjerojatno najsvrhovitija.
    
    Ali i sa ovim stvaranjem snaga za brzu intervenciju na neki nacin se priblizavamo toj ideji.
         Ne mislim da ce doci, iako se stalno govori i o tome da bi se mirovne snage iz Bosne mogle povuci, iako je obrazlozenje da one ostaju tamo zbog humanitarne pomoci ima i svoju drugu stranu.
         Humanitarna pomoc, osiguranje humanitarne pomoci je od velike vaznosti za pucanstvo, ali ona na svoj nacin omogucava i produzetak rata.
         Prema tome, medjunarodna zajednica ce morati jednom ipak izvuci zakljucke iz takvih situacija, a cini se da smo u Bosni i Hercegovini zaista vec poprilicno iscrpili sve moguce nerazumnosti.


         MATE PISKOR ("Vecernji list"):
         Gospodine Predsjednice, moze li Hrvatska uciniti nesto vise za spas Hrvata u Banja Luci i kako komentirate cinjenicu da svijet o tome uglavnom suti i nista ne poduzima? Hvala lijepa.


         PREDSJEDNIK:
         Hrvatska sa svoje strane cini sve sto moze. Ja sam i unatrag tri godine i dvije godine nekoliko puta primao biskupa Komaricu. Naredjivao sam da na sve moguce nacine saljemo Hrvatima u banjaluckom podrucju pomoc, ne samo u lijekovima, nego i u hrani, u materijalu za omogucavanje njihovog opstanka tamo, u sjemenima, u umjetnim gnojivima itd.  

S jedne strane znaci pomagali smo da se odrze ako je ikako moguce na tom podrucju.

         S druge strane i u pregovorima sa srpskom stranom, sa Beogradom kada smo ih imali i u razgovorima sa svim medjunarodnim cimbenicima uvijek smo ukazivali na taj problem.
    

Medjutim jasno da sudbina Hrvata u tom podrucju gdje su bili malobrojni i prema tome izvrgnuti toj politici etnickog ciscenja ovisila je evo i o sveukupnom rjesavanju krize na tlu Bosne i Hercegovine, gdje medjunarodna zajednica nije nasla ni volje ni mogucnosti da obustavi, djelotvorno da obustavi takvu jednu genocidnu politiku srpskog agresora u Bosni i Hercegovini.

         Razumije se da znaci da nam ne preostaje  nista drugo nego da i nadalje sve cinimo da bismo sto prije dosli do rjesenja krize u Bosni i Hercegovini, pa prema tome i polozaja Hrvata u tom podrucju, kao i u cjelini u Bosni i Hercegovini. 


         THOMAS MIGERINA (Svicarski radio):
         Gospodine Predsjednice, kako komentirate odlazak iz Knina gospodina Borislava Mikelica, s obzirom da ste vi, taj je gospodin spomenuo dovoljno puta kao moderat je otvoren za dijalog?


         PREDSJEDNIK:
         Pa, Mikelic je nastupio kao covjek koji zeli mirno rjesenje problema srpske etnicke zajednice u Hrvatskoj, da je imao potporu Beograda i osobno Milosevica. A to sto je doslo znaci sada do njegove smjene, to se postavlja pitanje vjerodostojnosti politike i Beograda, jer s jedne strane znaci Beograd dopusta da Mikelic bude smjenjen, a s druge strane imenuje generala Mrksica iz svojih redova.
          Ocito je da je vojska ta koja drzi okupaciju i vodi rat, odnosno odrzava one koji su u Kninu danas.
         Mislim da je ipak bitno to da se neka politika koja ne zeli mirno rjesenje, marticevski ekstremizam ili sada babicevski da on nema perspektive i da ce morati ili prihvatiti znaci i tu politiku Beograda koji se izjasnjava za mirno rjesenje, ili pak dozivjeti sudbinu kakvu su dozivjeli ekstremisti u zapadnoj Slavoniji. Ali i iz toga treba izvuci zakljucak, znaci i u zapadnoj Slavoniji je bilo ekstremista koji su pruzali otpor pregovorima, koji su znaci onemogucavali promet auto-cestom i onemogucavali otvaranje zeljeznice, ali su ipak znaci kada je doslo do sukoba bili u manjini i medju srpskim pucanstvom, pa znaci i medju tim srpskim pucanstvom je prevladala svijest da nemaju nikakve mogucnosti da pruzaju otpor, pa su se i predali i dijelom prihvatili ruku hrvatskih vlasti da ostanu u zapadnoj Slavoniji, a neki su kao sto znadete otisli.
         Prema tome, to je jedan cini mi se i primjer kako se mogu odviti dogadjaji na citavom podrucju jos okupiranih dijelova Hrvatske.
         No, ipak, postoje neki izgledi za jedno optimisticko rjesenje, naime za optimisticke prognoze da ce ti ekstremisti u Kninu bili prisiljeni da zajedno sa Beogradom prihvate ponude medjunarodne zajednice da se nadje mirno rjesenje, da ne bi zapali u jednu, ne samo u jos totalniju krizu u kakvoj se nalaze medjunarodne izolacije, gospodarske katastroficnosti, nego li i da bi se mogli vratiti u normalan zivotok  kad je rijec o hrvatskim Srbima u okviru Hrvatske, a kada je rijec o Srbiji i njihovoj Jugoslaviji u medjunarodni zivot.


         JOSIP JURCEVIC ("Zora"):
         Gospodine Predsjednice, sada je danas vec jasno da Hrvatska ima i vojne i diplomatske snage reintegrirati svoja okupirana podrucja.
         Mene bi zanimalo sto Hrvatska kao drzava poduzima da bi se prognanici uopce vratili obzirom na svjetska iskustva koja pokazuju da nakon tri godine progonstva vecina se ne zeli vratiti i obzirom na dosta nepovoljna demografska kretanja u Hrvatskoj?

Hvala.


         PREDSJEDNIK:
         Hrvatska poduzima sve da sto prije nadjemo rjesenja. Rekoh, ne samo zbog toga sto zelimo izbjeci nove zrtve, nije to pitanje samo broja prognanika, nego broja poginulih, ranjenih, invalida, razaranja, prema tome zelimo izbjeci zrtve i zbog toga zelimo mirno rjesenje.
         Ali smo isto tako odlucni da to ostvarimo i drugim sredstvima ako ce biti potrebno, ali u tom smislu moramo i hrvatski ljudi to shvacaju, mi moramo usaglasavati svoju politiku sa opcim medjunarodnim okolnostima, a te medjunarodne okolnosti su takve koje zahtjevaju od nas i oni iskreni prijatelji Hrvatske preporucuju nam, zahtjevaju od nas da sa svojim postupcima ne izazovemo sirenje ratne krize koja bi mogla na ovom podrucju poprimiti i medjunarodne, pa i svjetske i civilizacijske razmjere.
         Prema tome, politika koju smo do sada vodili je dovela do uspostave Hrvatske do medjunarodnog priznanja, do toga da svijet koji inace nije bio vecim dijelom za samostalnu Hrvatsku da danas racuna sa Hrvatskom kao sa medjunarodnim cimbenikom bez koga se ne moze i na taj nacin cemo nastaviti znaci da sto prije vratimo prognanike u njihova obitavalista, a razumije se da jedan dio tih prognanika koji se vec udomio u drugim krajevima da ih necemo prisiljavati da se vrate pod svaku cijenu tamo, ali ce Hrvatska voditi i svoju drzavnu, demografsku politiku.

Mogli ste vidjeti, i jucer smo imali jedan sastanak Vijeca nacionalne sigurnosti na kojem smo razmatrali i taj program.

         Prema tome u svojoj drzavnoj politici svakako necemo zanemariti, nego cemo i te kako posvecivati punu paznju tom problemu.


         OLGA RAMLJAK ("Slobodna Dalmacija"):
         U Zapadnoj Slavoniji je mir. Hrvatska drzava sa svoje strane pokusava napraviti sve da bi zadrzala sto veci broj Srba s tog podrucja da ostanu zivjeti u Hrvatskoj.
         Medjutim, stice se utisak nakon posjeta zapadnoj Slavoniji da Hrvatska sluzbena politika nema pravog sugovornika u zapadnoj Slavoniji sa strane srpskih predstavnika.
         Jedini predstavnik Srba u pakrackom podrucju je gospodin Veljko Dakula koji medjutim odbija priznati i Hrvatsku i njezin ustavno-pravni poredak kao vazeci i za dio zapadne Slavonije na kojem on zivi i na kojem navodno pokusava pomoci mirnom rjesenju.
         S druge strane na jucerasnjem okruglom stolu o mogucoj gradjanskoj toleranciji bilo je vidljivo da tolerancija postoji upravo najveca kod zrtava cijelog tog nesretnog rata koji se tamo dogodio, ali da izostaje sa srpske strane uzvraceno istom mjerom.

A jedna od kritika je i zasto Hrvatska drzava kao pravna drzava pusta one koji su napravili zlocine na tom podrucju, jer se ponovno javljaju u Bosni i Hercegovini i to ponovno normalno kao neprijatelji Hrvatske. Hvala.


         PREDSJEDNIK:
         Vi ste u pravu kad kazete da hrvatska vlast, demokratska hrvatska vlast nema pravih sugovornika za onakvo rjesenje polozaja srpske etnicke zajednice u Hrvatskoj kakvu bismo zeljeli. A zeljeli bismo  da Srbi u Hrvatskoj prihvate Hrvatsku kao svoju domovinu, samostalnu, suverenu Hrvatsku drzavu, da ne budu orudje protiv te Hrvatske drzave ili pak nekakvog oslonca za vracanje Hrvatske u nekakvu jugoslavensku ili ne znam kakvu balkansku zajednicu ili konfederaciju.
    Prema tome, imamo  tu cinjenicu kao sto rekoste da nemamo za sada pravih sugovornika, ali ipak ima i sve vise glasova, pa i medju Srbima ima takvih i u Saboru i u svim krajevima. Na zalost, odvec su malobrojni ili pak nedovoljno glasni oni koji zele prihvatiti takvu hrvatsku politiku i Hrvatsku kao svoju domovinu, koju znaci ne samo priznaju demokratski ustavno-pravni poredak Hrvatske, nego zele i sudjelovati u izgradjivanju takve Hrvatske.
         Ne znam da li Dakula zastupa bas takva gledista kakva ste iznijeli, jer kada ne bi priznavao uopce Hrvatsku onda bi bilo za ocekivati da i on sa onima drugima napusti Hrvatsku.
         U svakom slucaju Dakula je bio jos 1993. medju onom grupom Srba koji su potpisali bili sporazum za normalizaciju odnosa sa hrvatskom vlascu i imamo jednu podosta nerazumljivu pojavu da neki Srbi koji su svjesni da trebaju traziti rjesenje u okviru Hrvatske, da daju radikalne izjave da bi toboze na taj nacin stekli povjerenje sto sireg kruga u svojim redovima. 
         U svakom slucaju sasvim je jasno da za Srbe u Hrvatskoj nema drugog rjesenja nego li da prihvate ustavno-pravni poredak, da prihvate ono sto im jamci i Ustav i posebni Ustavni zakon, da shvate da su sve drzave svijeta, ukljucujuci i Rusiju na koju racunaju kao svoje saveznike zbog pravoslavlja itd., da i ta Rusija kao i sve drzave svijeta priznaju medjunarodne granice Hrvatske i upucuju Srbe da moraju traziti rjesenje u okviru Hrvatske.
         Ja vjerujem da ce sa jacanjem takve svijesti u samom Beogradu od koga su bili vodjeni u rat protiv Hrvatske, u bezizglednosti svake druge politike da ce i medju hrvatskim Srbima biti sve vise onih koji ce prihvacati ruku demokratske hrvatske vlasti i sami pridonijeti tome da sto veci broj Srba ostane na tim podrucjima koja smo oslobodili u zapadnoj Slavoniji i koja cemo sutra na ovaj ili onaj nacin osloboditi od Knina do istocne Slavonije i Baranje.


         NARISHKIN, ITAR-"TASS"
         Gospodine Predsjednice, kako se zna Predstavnicki dom americkog kongresa jucer je izglasao jednostavno ukidanje embarga bosanskoj Vladi, kakav je sadasnji stav vase Vlade Hrvatske o tom osjetljivom pitanju? Hvala.


         PREDSJEDNIK:
         Hrvatsko glediste je bilo sukladno vecini medjunarodnih cimbenika da bi ukidanje embarga samo po sebi bilo opravdano i u korist mogucnosti obrane, znaci i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali da samo ukidanje embarga moze isto tako znaciti prosirenje, ne samo produzenje, nego i prosirenje ratnog sukoba. Jer kao sto se zna na strani Muslimana u Bosni i Hercegovini bilo je pomoci i izraza spremnosti islamskih zemalja da upute i svoje dobrovoljce, ne samo naoruzanje, ali isto tako bilo je i ima i poznato je da je na strani Srba bilo i dobrovoljaca iz Rusije.
         Prema tome, ukidanje embarga, povlacenje medjunarodnih snaga iz Bosne moglo bi znaciti prosirenje ratne katastrofe i to ne samo produbljenje zla na samom tlu Bosne i Hercegovine, nego li i prosirenje sukoba u ovom podrucju gdje se sukobljavaju interesi medjunarodnih silnica, pa i civilizacijski. I zbog toga smatram da treba sve uciniti da se ipak poslije svih tih trogodisnjih zala nadje politicko rjesenje, po mome misljenju cak i na taj nacin da najodgovorniji svjetski cimbenici razmotre i ako treba nametnu svim sredstvima rjesenje onim stranama koje se suprotstavljaju mirnom politickom rjesenju i koje bi znaci sa svoje strane zeljele prosirenje takvog sukoba.


         ANTE BABIC (list "Zora"):
         Gospodine Predsjednice, jedno pitanje pred vas planirani odlazak u Australiju.
         Vi ste od samog pocetka osnivanja Hrvatske demokratske zajednice i stvaranja Hrvatske drzave uspjeli dobiti potporu apsolutne vecine hrvatskog iseljenistva u obrani i priznanju Hrvatske drzave.
         Medjutim, u zadnje vrijeme se stjece dojam da priliv i povratak Hrvata iz iseljenistva nije onakav kako se ocekivalo u pocetku.
         S obzirom na prilicno tesku demografsku sliku Hrvatske danas, drzimo da bi se trebalo ukloniti neke birokratske prepreke koje postoje u Hrvatskoj drzavi i koje koce veci povratak Hrvata iz iseljenistva, a posebno vidimo prepreku u komuniciranju sa Hrvatima druge i trece generacije koji ne govore dobro hrvatski jezik, pa nedostaju sredstva komuniciranja s tim ljudima.
         Zelio bih cuti kakvi su planovi i sto se moze jos uciniti da bi se ta slika popravila i da bi nam se sada vratio veci broj Hrvata, s obzirom da je i u tim zemljama gospodarska situacija sve slabija i slabija, a perspektiva i potencijal Hrvatske je vrlo velik? Hvala lijepo.


         PREDSJEDNIK:

Bez jedinstva iseljene i domovinske Hrvatske ne bismo imali danas samostalne i suverene Hrvatske. S obzirom na zabrinjavajuce demografsko stanje Hrvatske, jer kao sto rekoh u svojoj poslanici Saboru posljedice jugokomunisticke i protuhrvatske politike u jugoslavenskoj federaciji su najporaznije upravo u podrucju demografskog stanja hrvatskog naroda i Hrvatske u cjelini. Po prosudbama imamo oko 3,5 milijuna Hrvata ili hrvatskog podrijekla u svijetu, ali isto tako uvid u stanje tog iseljenistva govori o tome da oko milijun Hrvata od tih 3,5 zivi u nepovoljnijim okolnostima negoli sto bi mogao zivjeti u danasnjoj Hrvatskoj.

         Prema tome, i moja politika u stvaranju programa za uspostavu Hrvatske, za objedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske i politika hrvatske drzavne vlasti od dana uspostave pa do danas tezi tome da se sto veci broj iseljenika vrati i da se razumijemo, koliko god nam je bila vazna pomoc iseljenika osobito u obrani Hrvatske od jugokomunisticke i srpskocrnogorske agresije toliko nam je jos vaznije da se hrvatski ljudi vrate kao obicni ljudi. Razumije se, dobro ce nam doci njihovo iskustvo iz demokratskih zemalja, njihovo tehnolosko znanje, poslovno znanje itd, ali je najvaznije da se vrate sa svojim obiteljima i to ne samo umirovljenici, nego sa djecom i takvih slucajeva ima. Ipak ima sve veci broj, vracanja i mladih ljudi i obitelji sa troje, petero djece itd. Ali slazem se s vama da jos uvijek ima birokratskih zapreka, da jos ima isto tako zapreka u moralno-psiholoskom smislu, zapreka koje moramo lomiti.Ja sam sam bio prinudjen da unekoliko pojedinacnih slucajeva interveniram kada su ljudi dosli pa su naisli na nerazumijevanje, pa su se htjeli i vratiti. Medjutim, ipak stvari se mijenjaju, a osim toga poduzeli smo i posebne korake pa smo uspostavili posebno Ministarstvo za povratnike, za useljavanje i to na celu sa jednim istaknutim covjekom, gospodinom Marijanom Petrovicem, iseljenikom koji ima iskustva iz iseljenistva, ugleda u iseljenistvu, ima i iskustva u pozitivnom i u negativnom smislu sto se zbiva sa povratnicima kad se vrate. 

Prema tome, uciniti cemo sve da i u pravnom smislu omogucimo i u gospodarskom smislu, a isto tako da uklanjamo one zapreke, ono nerazumijevanje, koje uglavnom kod ostataka starog sustava i u politickom i gospodarskom smislu jos uvijek postoji ponegdje i previse na mnogim podrucjima naseg unutrasnjeg zivota. Ja vjerujem da cemo u interesu Hrvatske, u interesu tih iseljenika koji pokazuju sve vecu sklonost da se vrate, ali razumije se, budimo i tu normalni da ovo jos uvijek poluratno stanje u Hrvatskoj i povezano sa Bosnom i Hercegovinom takodjer je nepovoljno utjecalo na to, na veci broj povratnika, na veca javljanja. Ali, kao sto znate vjerojatno i vi, mi danas imamo i iseljenika na svim podrucjima i gospodarskog zivota i drzavnog zivota i imamo veoma veliki broj mladih ljudi, tako da ja ocekujem da cemo u dogledno vrijeme najmanje 10 posto tih ljudi vratiti, a u jednom duljem razdoblju i veci broj jer ce Hrvatska kao sto to predvidjaju i medjunarodni gospodarski strucnjaci biti prosperitetna zemlja, a demografska situacija Hrvatske je takva da ako Hrvatska , drzavna politika ne bi poduzimala korake za demografsku obnovu, a u to spada i politika povratka iseljenika, da onda ne bismo ostvarili jedan od bitnih ciljeva uspostave samostalne demokratske Hrvatske, da Hrvatska opstoji kao prosperitetna zemlja u svakom pogledu.

         IVKOVIC: ("Vjesnik")
         O petoj obljetnici Hrvatske drzavnosti dodijelili ste niz odlicja nizu zasluznih pojedinaca koji su dali svoj doprinos u stvaranju Hrvatske drzave. Medjutim, bilo je nekih prigovora, ne toliko na one koji su dobili, nego na one koji su zaobidjeni, pa se govorilo da je zaobidjen mali covjek, pa se govorilo da su zaobidjeni neki pojedinci - molim vas gospodine predsjednice vas kratki komentar.


         PREDSJEDNIK:
         Bilo je, razumije se, ovakve i onakve interpretacije pa i zlonamjerne. Za do sada je osim spomenica domovinskog rata i nekih ratnih odlikovanja uglavnom manji broj odlicja podjeljen do ovog dana, Dana drzavnosti, pete obljetnice uspostave samostalne i suverene Hrvatske. Za taj dan podjeljeno je oko 3,5 tisuce odnosno odlikovano je oko 3,5 tisuce osoba, oko tisucu civilnim osobama i oko 2,5 tisuce vojnim. Vec do sada  najvisi Hrvatski velered Tomislava dobili su petorica svjetskih drzavnika, predsjednik Argentine Menem, Turske Demirel, odnosno prije svega, Italije Kosiga i Samaranch,  Kralja Tomislava, sada ga je dobio i predsjednik Hrvatske. Bilo je prigovora zasto nekoliko odlikovanja.

Nije samo predsjednik Hrvatske dobio vise odlicja, nego ima 20-tak ljudi u Hrvatskoj civilnih i vojnih koji imaju, koji nose pet do sest odlicja, od vojnika i drzavnika do znanstvenih radnika. Govore da - procitao sam negdje da su odlicja dobili samo clanovi HDZ-a, to je najobicnija dezinformacija jer su odlicja dobili i svi, cini mi se, osim jednog, oporbenih prvaka i to ne samo jedan, neki dva, neki tri.

         Prema tome, to je, sto se tice opcih nekakvih prigovora.  

Neznam da li netko od vas ovdje, ali u nekim listovima je pisalo, da je dodjela tih odlicja znak pinochetizacije Hrvatske. Pogledajte dame i gospodo, predstavnike najdemokratskijih drzava, ne samo Shalikashvilija ili neke druge, pa cete vidjeti kako se rese sa desetak, dvadeset i trideset odlicja na grudima. Prema tome, nismo to mi izmislili nego je znaci takav ustroj drzavnog zivota od pamtivijeka pa na ovamo, i prema tome, peta obljetnica hrvatske uspostave i postojanja samostalne Hrvatske drzave bila je prigoda da u tom pogledu ucinimo nesto vise, cak i ono sto smo propustili u ove cetiri godine jer smo morali ratovati, jer smo morali rjesavati druge probleme, pa se nismo mogli time baviti, pa cak i za Dan drzavnosti ta odlicja koja smo dodijelili nismo mogli sva uruciti jer nisu bila gotova, a nismo ih htjeli narucivati u inozemstvu. Prema tome, zeljeli smo sa tim odlicjima dati priznanje domovine onim ljudima koji su zasluzni za uspostavu samostalne Hrvatske, hrvatske demokracije, hrvatske slobode. Razumije se, to je pocetak i nije bilo moguce da se u rjesavanju takvog problema sve do kraja rijesi, to je proces koji ce trajati i da ne bude nekih propusta. Neki dan sam primio iz redova sportasa kosarkasku reprezentaciju, urucio im odlicja i onda sam uocio jedan Mihovil Nakic koji je jedan od ljudi koji takodjer pripada onoj plejadi koji su razvijali hrvatsku kosarku nije bio predlozen. Nije bila moja krivnja, nisu ga predlozili oni - i onog momenta sam donio odluku da mu urucim, prema tome, ispravljati cemo greske svuda tamo gdje su one ocigledne, a na svim predstavnicima drzavnog, drustvenog zivota je da u duhu zakona razmatraju taj problem i da nam predlazu. To je veoma osjetljivo pitanje od politickog moralnog znacenja, nitko ne treba biti zakinut, ali isto tako koliko god bili pravedni , ni sam dragi Bog tu ne bi zadovoljio podjednako sve nijanse i koje se na tom podrucju javljaju. Ali u svakom slucaju je interesantno da su nasi ljudi shvatili vaznost toga i da im je itekako stalo da se i to pitanje razmatra u sklopu jedne nacelne principjelne hrvatske politike, demokratske hrvatske vlasti.


         OLGA RAMLJAK ("Slobodna Dalmacija"):
         Govorili ste o demografskoj politici i potrebi da Hrvatska sve za nju ucini. Mozete li molim vas komentirati zasto onda u Saboru nije prosao prijedlog da se ukine porez na djecju opremu?


         PREDSJEDNIK:
         Zaista ne mogu to komentirati zasto nije prosao. Ima u Saboru kao i u svim sredinama, osobito sto su veci skupovi to mogu ponekad proci, ne samo najbolji prijedlozi, nego li ne mogu najbolji prijedlozi proci, mogu proci i najgori prijedlozi ukoliko se ljudima  ne obrazlozi i ukoliko tog momenta kada se rjesava prevladaju koje-kakvi politikantski motivi.
         U svakom slucaju kao sto u uspostavi Hrvatske, izgradnji Hrvatske nije nas smio obeshrabriti bilo kakav suprotan potez, tako i ovom. Prema tome, to kretanje prema rjesavanju svih problema, pa osobito i ovih bit ce takodjer trnovito i mukotrpno. Jucer smo na sjednici VONS-a imali misljenja da zapravo nemamo mogucnosti da bismo poduzeli nekakve djelotvorne korake za rjesavanje demografskog problema, ali smo dali znati da moramo naci mogucnosti, da moramo pronaci sredstva usprkos tome, usprkos stanju koje nas ogranicava i s obzirom na potrebe obrane i s obzirom na sve drugo, i uvijek je moguce ici u oporezivanje luksuznih predmeta, moguce je ici u smanjenju trosenja birokracije. Sam sam iznio, jer mi i gradjani javljaju da u vladanju pojedinih ljudi na drzavnim polozajima, ali ne samo na drzavnim polozajima, nego i u poduzecima, da ima nepotrebnog trosenja, da nema dovoljne stednje, da ima koristenja sluzbenih automobila gdje treba i gdje ne treba.
         Prema tome, ima mogucnosti i stednje, ima mogucnosti i pronalazenja sredstava da bismo i ovakvo pitanje kao sto ste vi postavili, ali i druga koja ce poticati rjesavanje nase demografske situacije da bismo nasli rjesenja.
         I ja vjerujem kada smo rijesili ona glavna pitanja da cemo sasvim sigurno uspjeti i ta koja su u odnosu na ono sto smo ucinili ipak sporedna.


         SVICARSKI RADIO:
         Gospodine Predsjednice, jos malo zapadne Slavonije. Nakon dogadjaja pocetkom maja doslo je do intenzifikacije sukoba na Orasko-samackom podrucju. Do sada prema informacijama HVO linije su stabilne, ali rat jos traje.
         Sto ce Hrvatska, odnosno hrvatska vojska raditi ako se linije promijene, odnosno ako HVO pocne gubiti teritorije?


         PREDSJEDNIK:
         Borba HVO-a na Oraskom podrucju u obrani tog teritorija hrvatskog uci ce vjerojatno u povijest ovog domovinskog rata kao jedna od najherojskijih epizoda. To sto su tamo male hrvatske postrojbe izdrzale u napadima brojnijeg i tehnicki nadmocnijeg i tenkovskih i drugih specijalnih postrojbi, bile su vijesti da je general Mladic ugovorio sa Karadzicem pijenje kave u Orasju vec 8. Trecega su dali zapovjed za opcu ofenzivu za to podrucje, petoga je zapocela i trebali su prema svojim planovima skrsiti u nekoliko dana to podrucje. Kao sto vidite nije se to desilo i to je zacudjujuce kako se taj narod brani. Sije, okapa svoje vrtove da bi prezivio i bori se. Bit ce to jedna od, kao sto rekoh, od onih epizoda koje ce biti vrijedne izucavanja i sa vojnickog gledista i sa moralnog. 
         Hrvatska razumije se ima sporazum sa Bosnom i Hercegovinom o vojnoj suradnji, osobito u granicnim podrucjima, ali kao sto znate Hrvatska vojska nije izravno angazirana u tim operacijama. Tamo ona pruza onu pomoc tim ljudima, humanitarnu i drugu koja je moguca, ali Hrvatska vojska nije izravno tamo angazirana.
         Jedan od zahtjeva nase diplomacije je i taj da tim medjunarodnim cimbenicima ukazuje na to da se oni bave time. Evo ako oni iz Knina prosvjeduju zbog toga sto su toboze ugrozeni, ne toboze, nego li stvarno sto su ugrozeni napredovanjem HVO-a u Bosni i Hercegovini i zbog toga se odmah neki medjunarodni cimbenici i te kako zainteresiraju i pitaju sta je, a za progone Hrvata iz podrucja Banja Luke ili pak za tu ofenzivu u podrucju Orasja koja neprekidno traje, ili pak za neprekidno bombardiranje i samog Sarajeva, ta medjunarodna javnost poprilicno ostaje gluha kao da je to normalna pojava, a da evo ako se oni u Kninu osjecaju ugrozeni, kao da to nije dopustivo.
         Ipak, stvari se krecu tako da ce dovesti do normalnog rjesenja, prema tome i do rjesenja Knina u tom smislu da Knin bude sastavni dio Hrvatske, kao sto je bio i u doba kralja Zvonimira, a da se rat na tom podrucju u Bosanskoj posavini zavrsi u sklopu opceg rjesenja u Bosni i Hercegovini.


         IVAN TOLJ ("Velebit" i "Hrvatski vojnik"):
         Gospodine Predsjednice, komentirano je dosta oslobadjanje zapadne Slavonije, komentirana su i odlicja i proslava 5-obljetnice Hrvatske drzave, ali nama se u "Velebitu" i "Hrvatskom vojniku" cini da nije dostatno komentirano znacenje mimohoda.
         Vi ste kao vrhovnik dali izjavu da ste vrlo zadovoljni sa mimohodom. Znaci li taj mimohod hrvatske oruzane sile i na unutrasnjem planu i na diplomatskom planu dakle u vanjskoj politici jedan korak naprijed i prema miru, a i u ostalom smislu?


         PREDSJEDNIK:
         Da, znaci. Vi znadete da su u nastojanju da se destabilizira sadasnja demokratska hrvatska vlast u unutrasnjem politickom zivotu, pa i onih izvana  i konkretno na ministra obrane Suska i da su tu upravo sirene kojekakve dezinformacije ukljucujuci i to da nasa obrambrena politika nije dovoljno uvrstila nasu domacu vojnu industriju itd. To je i bio jedan od razloga da smo proslavu 5-obljetnice Hrvatske drzave zamislili tako kako smo je i proveli. 

Prema tome, da ona bude i proslava i naroda sa svojim kulturnim programom, ali i da u tom sklopu pokazemo sto smo stvorili na obrambrenom podrucju. Danas imamo suvremenu vojnu silu, kakvu su tesko mogli zamisliti da smo stvorili i najveci prijatelji nasi, da imamo znaci oruzanu silu koja raspolaze sa svim potrebnim sredstvima, ali hrvatski covjek moze biti posebno ponosan i na jos nesto - vidjelo se da imamo ne samo tehniku, da imamo oruzje, nego da imamo vojsku samosvjesnu, vojsku koja ni po cemu ne zaostaje za bilo kojom vojskom, modernom vojskom u suvremenom svijetu. Cuo sam i osobno izjavu ne jednog stranog promatraca iz redova diplomata, pa i vojnih strucnjaka, da, tehnika se i moze kupiti usprkos svemu, ali ovakvi ljudi se ne mogu kupiti kakvi su se pokazali tu na hrvatskom mimohodu i to je ono sto je od vaznosti bilo znaci, da taj nas hrvatski covjek koji je dijelom bio i pod uticajem tih dezinformacija, toboze da li vodimo pravu politiku u obrambrenom podrucju da se uvjeri da smo postigli toliko koliko i sam taj nas covjek nije mogao zamisliti. Prema tome, da se postigne samosvjest i ponos hrvatskih ljudi, a isto tako da i strani svijet vidi da se ne mora bojati da li Hrvatska ima sama mogucnosti, jer bilo je i takvih prijateljskih savjeta, pa morate voditi samo miroljubivu politiku jer je pitanje sto bi bilo da dodje do rata. A, evo sada smo dokazali ne samo "Bljeskom" u zapadnoj Slavoniji, gdje smo operaciju na zadivljujuci, na iznenadjujuci nacin zavrsili za 31 sat nego smo sada pokazali i sa ovim mimohodom da imamo oruzanu silu koja je opremljena i sposobna za pothvate, da na zadovoljavajuci nacin, na djelotvoran nacin izvrsi sve zadace koje ce biti potrebne u domovine i uspostavi poretka na citavom teritoriju Hrvatske. I u tome je znacenje i za unutrasnji i politicki zivot, ali i za medjunarodni, jer medjunarodni cimbenici moraju primiti k znanju, a kao sto znate i u medjunarodnoj diplomaciji, u medjunarodnom zivotu ipak su glavni cimbenici snaga, koliko koja zemlja raspolaze i sa politickom i prakticnom i vojnom snagom da bi mogla provoditi samostalnu politiku na svim podrucjima.


         ALEKSA CRNJAKOVIC:
         Gospodine predsjednice, kako biste vi kao politicar komentirali dogovor oporbenih stranaka za koordinaciju i za nadgledanje buducih izbora?


         PREDSJEDNIK:
         Pa, stvar je politicke mudrosti oporbenih stranaka da postupaju kako nalaze da je za njih najpovoljnije, da pridobiju sto veci broj ili vecinu.  Ne samo kao politicar nego kao drzavni poglavar ipak bi morao zamijetiti da me iznenadjuje da ponekad kod nekih oporbenih prvaka ili oporbenih stranaka prevladava usko stranacko glediste gubeci iz vida drzavne interese, jer i za sve oporbene stranke, za oporbenu politiku prije svega, moraju biti na umu nacionalno-drzavni interesi Hrvatske drzave u tim i takvim okolnostima u kakvima se Hrvatska nalazi. Sto se tice njihovog dogovaranja i sporazumijevanja, ovome i onome, to je s jedne strane normalna procjena, ali s druge strane i upravo nerazumno govori, govori o nerazumnosti jer se tu ujedinjavaju upravo oni koji po mnogocemu ne bi imali ni dodirnih tocaka a stvaraju neznam kakve sporazume. 
         No, kad ste me vec pitali kao politicara onda ne mogu isto tako u isto vrijeme i ne budem drzavni poglavar i da zbog povijesne istine i zbog toga da hrvatskim ljudima pa i medjunarodnoj javnosti bude jasno da smo takve uspjehe kakve smo postigli i na politickom i na vojnom i na svim podrucjima mogli postici zato sto smo imali vecinsku stranku u hrvatskom drzavnom Saboru, sto smo se znaci, hrvatska Vlada i ja osobno mogli oslanjati na takvu vecinu u donosenju odluka, o veoma delikatnim pitanjima i u momentima kada to ne bi bilo ni vremena niti mogucnosti za kojekakvo koalicionasko sporazumijevanje, nego kada je trebalo donijeti brze i odlucne odluke da bi se hrvatski brod na tom i takvom uzburkanom moru pa i oceanskim valovima od prvih dana teznje za uspostavu Hrvatske do danas, da bi se mogao uspjesno voditi.  Ali je vise negoli ohrabrujuce to sto je hrvatski narod pokazao zrelost, sto je ta stranka koja je zadobila vecinu i nadalje sto ona uziva ugled u hrvatskom narodu i kad ste postavili pitanje da se oporbene stranke ujedinjuju i sklapaju sporazume onda do mene osobno dolaze vijesti ne samo vijesti, nego mi se javljaju pojedinci, javljaju mi se i ne zato sto su trazili nego zato sto sami dolaze do zakljucka da je hrvatska politika koju smo vodili plodotvorna, da je ona u interesu hrvatske sadasnjosti i hrvatske buducnosti, pa nije moje da izgleda da pretvaram u neki stranacki, ali konferenciju za tisak, ali bit cete izvijesceni da su i neki zastupnici iz oporbenih redova prisli vecinskoj stranci, da mi se javljaju deseci ljudi iz razlicitih podrucja drustvenog zivota od obicnih radnika i seljaka do sveucilisnih profesora i knjizevnika, koji ne samo izrazavaju podrsku toj politici, nego zele se ukljuciti u redove onih koji su vodili tu politiku i za koje smatraju da su jamstvo i hrvatske sadasnjosti i hrvatske buducnosti.
         Prema tome, nemam nista protiv toga da se politicke snage i oporbene i vecinske organiziraju na sto pametniji nacin, ali sa jednom zeljom da kod toga nikada ne ispuste iz uma hrvatske nacionalne drzavne interese jer ako imamo uspjehe sa tom politikom samostalne i suverene Hrvatske drzave, ne treba zaboraviti da se i 

ovih dana i u Parizu, pa cak i u Istri da ce se odrzavati nekakvi skupovi koji teze za nekakvim, reintegracijama Hrvatske u balkansku juznoslavensku, pa cak da bi bila i prihvatljiva Hrvatskoj jadransku konfederaciju, bas zato sto je podrucje bivse Jugoslavije jedno u geopolitickom smislu prijelazno podrucje gdje se sukobljavaju interesi razlicitih svjetskih silnica pa i civilizacijski, bas zbog toga, buducnost Hrvatske drzave treba osigurati na osnovama uspostavljene suverenosti demokracije, ali ne gubeci iz vida da taj i takav polozaj Hrvatske ne ovisi i iskljucivo o nasoj politici, odnosno da bi bilo kakva destabilizacija ili bilo kakvo dovodjenje u pitanje takve politike s kakvom smo postigli te uspjehe moglo zakomplicirati i polozaj Hrvatske pa i medjunarodnog poretka u ovom dijelu jugoistocne Evrope i susjednog Balkana jer Hrvatska nije balkanska zemlja, Hrvatska je sredozemna i srednjoevropska zemlja i rubna zemlja Balkana, a tu kao sto sam nebrojeno puta spomenuo pa i danas svijet nezna sto bi sam sa sobom i jos uvijek trazi rjesenja. Iako su odgovorni cimbenici prihvatili Hrvatsku kao samostalnu i suverenu drzavu i s njome racunaju i prihvatili i nasa gledista da do uspsotave novog medjunarodnog poretka moze doci samo na osnovama medjusobnog priznanja drzava koje nastaju na tlu bivse Jugoslavije, ipak ima i onih koji bi zbog mnogih razloga htjeli i neka druga rjesenja. Hrvatski covjek osobito hrvatski politicari, bez obzira kojim strankama pripadaju ne smiju izgubiti iz vida te cinjenice ako zele da budu u sluzbi svoga naroda, svoje drzave, a ne u sluzbi kojekakvih stranih spekulacija.


         NATASA RAJAKOVIC:
         Dame i gospodo, zavrsena je konferencija za novinare Predsjednika Republike. Zahvaljujem svima na pozornosti.

Dovidjenja.

(Zavrseno u 10,40 sati.)