Konferencija za novinstvo Franje Tuđmana 1. prosinca 1995.
Izvori: http://predsjednik.hr/Zagreb1.Prosinca1995
Konferencija za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tudjmana
odrzana u Predsjednickim dvorima, 1. prosinca 1995. (Pocetak u 12,00 sati.)
NATASA RAJAKOVIC:
Dame i gospodo, dobar dan i dobrodosli. Otvaram Konferenciju za novinstvo Predsjednika Republike, dr Franje Tudjmana. Predvidja se oko 40-tak minuta za Konferenciju, a ja cu jos jednom moliti da se predstavite kad postavljate pitanja i jos jednom molim samo jedno pitanje po osobi. Izvolite, kolega Rajic!
ZELJKO RAJIC:
Gospodine predsjednice, prvo pitanje - nocasnja Rezolucija 1025. Vijeca sigurnosti dotice se problema bivseg istocnog sektora. Mozete li prokomentirati kako ocijeniti, ne mozemo ga nazvati produzenje mandata ali je dan rok do 15. sijecnja iduce godine za snage koje postoje vec na tom sektoru.
PREDSJEDNIK:
To je jedna prijelazna rezolucija, dok se u okviru Vijeca sigurnosti ne nadje rjesenje koje ce snage biti odredjene za provedbu sporazuma. To ne znaci produzenje mandata UNCRO-a, vec se cak govori da njegov rok istice najkasnije do 15. sijecnja, a hocemo li u roku od nekoliko dana ili tjedan dva postici dogovor i sa nasim, da tako kazem, onim medjunarodnim cimbenicima s kojima smo ugovarali i daytonske sporazume i u okviru Vijeca sigurnosti to cemo vidjeti. U svakom slucaju postoji potpuna jednodusnost i u Vijecu sigurnosti o tome da se treba naci rjesenje za snage koje ce provesti sporazum.
DARKO DJURETEK: ("Vecernji list")
Gospodine predsjednice, kako komentirate nezadovoljstvo Posavljaka daytonskim sporazumom iskazano i tijekom zasjedanja Zastupnickog doma Hrvatskog Sabora?
PREDSJEDNIK:
Razumljivo je nezadovoljstvo hrvatsko pucanstva Bosanske Posavine sa daytonskim sporazumom onog dijela hrvatskog pucanstva koje nije predvidjeno da udje u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. No, nije rijec samo o nezadovoljstvu, opravdanom nezadovoljstvu tog pucanstva, nego mi smo suoceni i sa jednim politikantskim pristupom mnogih ljudi koji se, kad smo stvarali samostalnu i suverenu Hrvatsku nisu usudili cak ni pomisliti na to da bismo mogli imati samostalnu i suverenu Hrvatsku, kad su se zgrazali nad tim, kad smo postavili da tu samostalnu i suverenu Hrvatsku treba uspostaviti na njezinim povijesnim i etnickim teritorijima. Ti i takvi ljudi danas kritiziraju drzavno politicko vodstvo da je maltene izigralo hrvatske nacionalne interese i sto se tice Bosanske Posavine pa i Prevlake. Mi smo znali, dopustite da zavrsim, mi smo znali da postoji hrvatski povijesni i etnicki teritorij, mi smo znali isto tako i onu Starcevicevu, "Neka bude Hrvatska vuru siroka i vuru dugacka, ali neka bude samostalna i slobodna Hrvatska". Ali smo vodili isto tako takvu drzavnu politiku da smo doveli do toga da je Hrvatska, evo, na putu da bude potpuno suverena na citavom svom drzavnom teritoriju, a isto tako da sa rjesavanjem krize u Bosni i Hercegovini ima Federaciju bosnjacko-hrvatsku i povezanost te Federacije sa Hrvatskom.
Prema tome, opcenito uzevsi postigli smo nesto sto je tesko bilo zamisliti cak i onim ljudima koji su zaista optimisticki gledali na problem hrvatskog naroda i Hrvatske drzave.
No, kad je rijec o problemu Bosanske Posavine, nezadovoljstvu tih ljudi, onda treba pogledati neke cinjenice. Hrvatska je sa svoje strane cinila sve da obranimo Bosansku Posavinu, da obranimo sva ona podrucja Bosanske Posavine koja su bila predvidjena, zapravo bila usla u banovinu Hrvatsku 39. godine ili koja su bila predvidjena po nasem zauzimanju u velezupu Bosansku Posavinu u okviru Konferencije za rjesavanje krize.
Dame i gospodo, u jesen 1992. sa izravnim postrojbama Hrvatske vojske pomagali smo borbu za odrzanje te Bosanske Posavine, za onemogucavanje koridora koji je u okviru agresije i jugokomunisticke armije iz Srbije bio od zivotne vaznosti za njih. Treba se podsjetiti u to vrijeme dok smo mi znaci angazirali u Bosanskoj Posavini sve, onoliko raspolozivih snaga koliko smo mogli da ne ugrozimo opstojnost Hrvatske u drugim podrucjima. U to vrijeme ja sam izricito dao nalog ako ne mozemo obraniti citavu Bosansku Posavinu od Dervente do Brckog, moramo svakako obraniti jedan dio prostora, osobito Bosanski Brod, doslovce sam kazao - Bosanski Brod ne smije se ni pod koju cijenu napustiti, treba ga braniti kucu po kucu. Imali smo tada na tom podrucju od Dervente do Bosanskog Broda i u samom Bosanskom Brodu 108. brigadu Hrvatske vojske, sastave Trece gardijske brigade Hrvatske vojske, zajedno s njima na tom podrucju borila se i 101. brigada HVO-a.
Sto se dogodilo? Nasuprot mojim izricitim naredjenjima, znaci da treba braniti to podrucje Bosanske Posavine, doslo je do povlacenja, prije svega, citavog pucanstva sa tog podrucja i oni koji danas demonstriraju najvecim dijelom su bili ti koji su se prvi povukli i ja sam imao takvu politicku situaciju da su mi se majke iz Slavonije postavljale pred postrojbe Hrvatske vojske koje smo stali u Bosansku Posavinu trazeci da ih vise ne saljemo jer iz Bosanske Posavine se povlace ne samo zene, djeca i starci nego i ljudi koji su po godinama sposobni za obranu. Tako se desilo pocetkom listopada 1992., cini mi se da je to bio 6. da su se povukle te postrojbe koje sam nabrojio iz Bosanskoga Broda zbog opceg znaci, stanja na tom dijelu fronte, odnosno bojisnice i zbog ugrozenosti hrvatskih podrucja u cjelini. Treba se podsjetiti tada su bili izlozeni granatiranju svakodnevnom ne samo Bosanski Brod i Zupanja, nego i Kutina gdje je moglo doci do ekoloske katastrofe sirih razmjera za citavu sjevernu Hrvatsku pa i sire. Granatiranju su bili izlozeni osim kao sto rekoh Slavonskog Broda, Zupanje i Pozega i Djakovo, a trebali podsjetiti i na Vinkovce i na Osijek. Znaci, imali smo jedno takvo raspolozenje u hrvatskom narodu da mi angaziramo Hrvatsku vojsku, mobiliziramo ljude za obranu Bosanske Posavine a da se od tamo izvlace oni koji bi je trebali braniti. Tako da je problem Bosanske Posavine veoma aktualan, priznajem bolan za te ljude koji nisu usli u sastav Federacije bosnjacko-hrvatske, ali smo i u okviru Daytonskih sporazuma spasili gotovo polovinu Bosanske Posavine da udje u sastav Federacije, osim Orasja koje je poslusalo i sacuvalo sve do dana danasnjega svoju slobodu, obranilo podrucjeOrasja, dobili smo i Odjak koji nije bio podrucje Odjaka.
Prema tome, od oko 89 tisuca Hrvata koji su bili predvidjeni po Vance-Owenovu planu da udju u velezupu Posavinu mi smo preko polovice dobili sada u ovim sporazumima Daytonskim, a treba gledati i sa stanovista buducnosti. Znaci, u tom opcem Daytonskom sporazumu sadrzana je ideja cjelovite Bosne. Postoji taj koridor kod Brckog i kako ce se stvari razvijati to ce ovisiti i o tome hoce li se ti ljudi vratiti na to podrucje ili ne i opcem razvitku cjelokupnog rjesavanja tog i takvog sporazuma.
Znaci, pogresno je prepustiti se politiziranju tog pitanja, treba to gledati u sklopu opceg rjesavanja uspostave Hrvatske drzave u njezinim granicama, treba to sagledavati u sklopu politike medjunarodnih cimbenika koji su znaci, bili prisutni tu za sve vrijeme od pocetka jugosrpske agresije pa do tog sporazuma u Daytonu, koji su polazili od toga da kao sto svi sporazumi na kraju bilo kakvog rata moraju poci od realnosti koja je stvorena tim ratom, tako se polazilo i kod toga. Prema tome, postavilo se pitanje ako ne zelite priznati rezultate ili posljedice rata u Bosanskoj Posavini, da li onda odustajete i od svih rezultata u tom ratu koji ste vi postigli i to u cjelini. Sto to znaci, mozete zamisliti, ne samo sto se tice uspjeha Hrvatske vojske i HVO-a u Bosni, negoli uopce ako se zeli znaci, kao sto su oni govorili da je na tom podrucju stotinu tisuca Srba naseljeno iz Hrvatske pretezito, da li onda zelite da se oni isele, a da li ste spremni da u cjelini prihvatite da se svaki vrati na svoje podrucje do posljednjeg covjeka.
Prema tome, to je jedno veoma slozeno pitanje i bez prihvacanja svih triju strana u stanovitom smislu rezultata kakvi su nastali u ovom cetverogodisnjem ratu nije bilo moguce drugacije rjesenje nego nastavak rata. A nastavak rata svijet si nije htio dopustiti vise niti evropske drzave niti Sjedinjene Americke Drzave i zbog toga smo imali taj sporazum koji je za dio, znaci, Bosanske Posavine s evropskog gledista zaista nepovoljan, ali je u cjelini uzevsi kad se gleda sveukupno onda stoje ocjene i najodgovornijih diplomata i drzavnika, pa i komentatora svjetskih da je Hrvatska izasla sa najvecim rezultatima, da je zapravo cak, kao sto su mnogi to kazali, jedini veliki pobjednik.
NATASA RAJAKOVIC:
Slijedece pitanje, gdja.Juresko, izvolite.
GORANKA JURESKO: (Vjesnik)
Gospodine Predsjednice, molim vas, slijedi potpis ugovora Daytonskih sporazuma u Parizu. Da li ce ipak doci do nekih promjena, i da li ce tamo doci do medjusobnog priznanja Hrvatske i Jugoslavije. Hvala.
PREDSJEDNIK:
Organizatori Daytonske konferencije stoje na stanovistu, kao sto to ponavljaju, da nikakvih razgovora o preinakama u tim sporazumima ne moze biti. Prema tome, tamo je predvidjeno potpisivanje i vjerojatno ce doci i do formalnog medjusobnog priznavanja. Ali, za nas je od vaznosti to sto smo predvidjeli da u Parizu potpisemo sporazum o uspostavi Zajednickog vijeca za suradnju izmedju Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Federacije bosnjacko-muslimanske, a da li ce u okviru tog opceg sporazuma,opceg priznanja koje ste vi spomenuli, ili pak mozda i posebnog vec pripremljenog sporazuma o normalizaciji hrvatsko srpskih odnosa doci, to cemo vidjeti.
NATASA RAJAKOVIC:
Slijedece pitanje, gdja.Skugor, izvolite.
SMILJANA SKUGOR-HRNCEVIC: (hina)
Gospodine Predsjednice, mozete li ocijeniti jucerasnje priznanje Slovenije tzv. Socijalisticke Republike Jugoslavije, Savezne Republike Jugoslavije. Hvala.
PREDSJEDNIK:
Pa, nasi susjedi Slovenci su uvijek pragmaticni politicari,i oni su ucinili taj korak u opcem sklopu, znaci normalizacije odnosa sa Jugoslavijom, koju,kao sto ste vidjeli i Evropska unija i Sjedinjene Americke Drzave, i u sklopu tog sporazuma zele.
NATASA RAJAKOVIC:
Slijedece pitanje, gdja.Rocco.
ANNE-MARIE ROCCO (Le nouve Economiste)
Gospodine Predsjednice, vasa promjena vlade prije nekoliko dana, sto to znaci, da li to znaci pocetak nove politike po zavrsetku rata?
PREDSJEDNIK:
Ne, ne zapocinjemo novu politiku, ali, u svakom slucaju okoncanjem ratne situacije, jasno da se teziste, da teziste prelazi, sa ratne politike, da tako kazem, na unutrasnju, gospodarsku i svaku drugu unutarnajau politiku, i da sa tog stanovista je sastavljena i nova vlada, koja ce biti kadra da se uhvati u kostac sa ekonomskim i drugim drustvenim problemima. Isto tako, dobili smo i novi Sabor, koji sa svojom radnom vecinom i sa oblikovanjem kako je uspostavljeno, jamci da ce biti vece suglasnosti i boljeg radnog odnosa izmedju Vlade i Sabora, a ne znam da li ste sa svojim pitanjem htjeli obuhvatiti i to da sam u duhu ustavnih ovlastenja imenovao Vijece za obranu i nacionalnu sigurnost, u uzem sastavu, od ljudi koji su iz izvrsne vlasti, koji su izravno odgovorni za probleme obrane i nacionalne sigurnosti. A, s druge strane sam, isto tako,imenovao Predsjednicko vijece sireg sastava, koje ce se kao savjetodavno tijelo baviti svim problemima drzavne politike i drustvenog gospodarskog, kulturnog razvitka Hrvatske. A, s druge strane, ne samo razmatrati, kao savjetodavno tijelo, nego i sa zadacom uskladjivanja politike vrhovnih drzavnih tijela, od Vlade, Sabora, do sudbene vlasti, sto je veoma vazno za svrhovitost i ucinkovitost vrhovnih drzavnih tijela.
NATASA RAJAKOVIC:
Slijedece pitanje, g.Hofnung.
THOMAS HOFNUNG: (Radio France International)
Gospodine Predsjednice, u svojem zadnjem javnom pojavljivanju na televiziji govorili ste o pregovorima i koncesijama u Prevlaci, kako bi se dobile koncesije u dubrovackom zaledju. Mozete li nam reci nesto vise o tome?
PREDSJEDNIK:
To pitanje Prevlake nije samo povezano sa zaledjem Dubrovnika, odnosno sa zaledjem utoliko sto je Hrvatska vojska u borbi protiv jugosrpske agresije zauzela i podrucja, odbacila znaci te agresorske snage sa zaledja Dubrovnika. To pitanje se postavlja od pocetka konferencije o bivsoj Jugoslaviji, kada su Srbi na konferenciji u Zenevi postavili problem da su oni, onog momenta kad je medjunarodna konferencija dosla do prijedloga da se bosanska kriza rijesi u okviru unije triju republika, i tada su Srbi kazali da su i oni sastavni dio Republike Bosne i Hercegovine koja je imala izlaz na more, prema tome, i da njima po stvarnom stanju i medjunarodnom pravu pripada pravo na izlazak na more. I, razumije se, poznata je stvar da su Srbi zeljeli ostvariti taj izlazak na more od Zadra, pa do Dubrovnika, pa, prema tome, njihove su se zahtjevi kasnije sveli na sva podrucja od Neretve,pa juzno, da bi se onda kasnije, kad smo i vojnim i diplomatskim metodama sve te aspiracije suzbili, da se onda postavilo pitanje, ali da treba svakako zadovoljiti taj opravdani zahtjev. Tada je dosla ta ideja, da, evo vi vec drzite u zaledju Dubrovnika teritorij koji nije hrvatski, prema tome, treba naci izlaz za Srbe, za srpsku republiku. A, buduci da se sadasnja Bosna i Hercegovine, koja se prema taim sporazumima, kao sto znate, ne zove vise republika, nego se jednostavno zove Bosna i Hercegovina, koja se sastoji od dviju drzavnih entiteta, od Federacije, i od Srpske republike, znaci, opet se postavlja taj nerijesen problem izlaza Srba na more. Sto se mene tice, ja sam kazao da ono sto je receno tada da treba realno razmotriti problem da bi se doslo do mira da Hrvatska ostaje kod toga, ali nikakav sporazum o tome nije postignut, nego je receno - da u daljnjim razgovorima ukoliko bi za Hrvatsku bilo od veceg interesa da zadrzi zaledje Dubrovnika zbog sigurnosti Dubrovnika, a to znaci turizma uopce na juznom podrucju Jadrana, da bi mozda sa stanovista Hrvatske moglo se razmotriti da prepusti vrh Prevlake koji nije naseljen, i koji sa strateskih interesa Hrvatske je od manjeg interesa negoli zaledje Dubrovnika. Ali je to stvar koju treba razmatrati i sa strateskog, politickog interesa. I, da budem do kraja otvoren, - kazao sam da to nije problem samo Hrvatske, nego da je to problem i onih medjunarodnih cimbenika koji su zainteresirani uopce i koji su se angazirali za rjesenje krize na tlu bivse Jugoslavije, pa i sada u Bosni, jer n/ije svejedno tko ce imati pravo da se koristi bokokotorskom lukom, s obzirom na njezinu vaznost, ne toliko za Jadran, koliko za Sredozemlje. Prema tome, to je sasvim jedno otvoreno pitanje koje ce se dugo razmatrati. Ali, u svakom slucaju, Prevlaka je hrvatski teritorij i nikakav dogovor o prepustanju nije niti naslucen, dopusten, a kamoli da je postignut nekakav takav sporazum.
NATASA RAJAKOVIC:
Gdja.Ramljak, izvolite slijedece pitanje.
OLGA RAMLJAK:
S obzirom da smo, na neki nacin, jos u ocekivanju novog mandata medjunarodnih snaga za tzv. Istocni sektor, kada zapocinju teci rokovi primjene erdutskog sporazuma, prije svega, o demilitarizaciji toga podrucja, i ako nece, kao sto je najavljeno, biti prisutna Amerika, tko ce provoditi taj sporazum.
PREDSJEDNIK:
Rok za demilitarizaciju, za razoruzanje sada paravojnih postrojbi srpskih tamo, poceti ce teci onog dana kad se uspostavi privremena uprava i imenuju te nove medjunarodne snage. Ja se nadam da ce se to zbiti jos u tijeku ovoga mjeseca. Postignut je sporazum da na celu privremene uprave, odnosno privremene uprave bude predstavnik Sjedinjenih Americkih Drzava, a za ostali prijedlog znate tko bi trebao sacinjavati tu privremenu upravu, predstavnik hrvatske Vlade, lokalnih Hrvata, Srba i manjina. Sto se tice snaga, to je jos u razmatranju, predstavnici Ujedinjenih naroda, kao sto ste culi, boje se te zadace, i polaze od onoga sto je do sada bilo, da bi tamo trebalo cak 9, 10 tisuca vojnika, to ja mislim da je nerealno, jer kad bi trebalo toliko, to bi znacilo da bi Srbi pruzali otpor razoruzanju, a, onda ako bi to bilo tako, onda i nije realno ocekivati da ce medjunarodne snage moci rijesiti, nego bi taj problem onda morale rjesavati Hrvatska vojska, na nacin kao sto je to rjesavala s "Olujom", ili "Bljeskom". Prema tome, mi na temelju novih, promijenjenih politickih odnosa, spremnosti Srbije, Beograda, Jugoslavije, da ide na normalizaciju, da prizna Hrvatsku, da ide na normalizaciju odnosa, polazimo od toga da za tu zadacu su potrebne manje snage, i, predlazemo Vijecu sigurnosti da se te snage imenuju, mi cak pristajemo da tu zadacu preuzme belgijski, sadasnji belgijski bataljon, pa cak su i Rusi izjavili spremnost da bi i oni izvrsili tu zadacu, jer smatraju, ako Beograd nece pruzati otpor, kao sto je do sada pruzao, ako odustaje od okupacije, da ce onda tu zadacu srazmjerno biti lako izvrsiti, jer se moze ocekivati onda samo neki individualni otpor, a ne opci otpor provedbi tog sporazuma.
Buduci, da znaci imamo taj u okviru Daytonskih sporazuma i opci sporazum sa Vladom Jugoslavije, da treba ici na normalizaciju odnosa, da je do tog sporazuma, temeljnog sporazuma i moglo doci tek poslije tih daytonskih razgovora, i buduci da je jasno svima onim sudionicima Daytonske konferencije, da rjesavanje problema okupiranih podrucja u Hrvatskoj, istocne Slavonije, na pozitivan nacin, moze pospjesiti i rjesavanje bosanske krize, to je za ocekivati da cemo taj problem moci uspjesno rijesiti, to vise sto su vec i podnijeti zahtjevi za uspostavom i telekomunikacijskih i svih drugih prometnica, i trgovinskih odnosa, itd, sto bi bilo u interesu, ne samo mirnog rjesenja tih okupiranih podrucja, ne samo mirnog rjesenja tih okupiranih podrucja, negoli i opce normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, pa, prema tome, i stvaranja pretpostavki za novi medjunarodni poredak u ovom dijelu Evrope.
NATASA RAJAKOVIC:
Slijedece pitanje, izvolite gospodine.
SARACEVIC: (Njemacki radio.)
Gospodine predsjednicek, da li mozete potvrditi ili demantirati pisanje nekih zagrebackih listova o tome da je Hrvatska spremna priznati kontinuitet SRJ Jugoslavije sa bivsom SFRJ, a navodno je o tome bilo govora i nesto je ministar Granic slicno izjavio nakon razgovora sa slovenskim ministrom vanjskih poslova Talerom?
PREDSJEDNIK:
U vasem pitanju je nesto nejasno - sa bivsom - ne postoji vise bivsa SFRJ, postoji znaci sadasnja njihova federalna Savezna republika Jugoslavija .U trazenju mira medjunarodni cimbenici su bili ti kao sto znate pregovarali su i vise su bili u Beogradu negoli u Sarajevu i u Zagrebu. Prema tome, ti medjunarodni cimbenici su trazili takvo rjesenje koje bi bilo prihvatljivo i za Srbiju i koje bi vodilo sto prije do normalizacije odnosa u svakom pogledu. U tom smislu i Hrvatska je usuglasila se s time da ona nema nista protiv toga da se kontinuitet te Jugoslavije veze i na kontinuitet bivse Jugoslavije, ali ne u tom smislu da je ona jedina nasljednik SFRJ, nego jedna od nasljedica kao sto su to druge drzave koje su nastale. Jer, na kraju oni svoj kontinuitet vezu i na staru srpsku drzavu i crnogorsku, prema tome, i na sve Jugoslavije koje su do sada bile. Prema tome, mi to ne mozemo objektivno poricati ali zahtjevamo isto tako osobito u svim problemima sukcesije da to pravo pripada i Hrvatskoj i SLoveniji i svim drzavama koje su nastale na tlu bivse Jugoslavije.
Kao sto vidite, i ovo priznanje koje su Slovenci ucinili jucer je isto tako na toj crti.
DUNJA UJEVIC: ("Hrvatski obzor")
Gospodine Predsjednice, postoji odredjen strah u hrvatskoj javnosti da bi se ovom neurednom kompozicijom Bosne moglo doci u situaciju kao sto je bilo i nekad - dakle, takvom jednom formom tri naroda drze na uzdi i da ih se pokusa prisiliti na jedno cvrsce povezivanje no sto je ono koje bi proistaklo iz tzv. normalizacije odnosa. Dakle, na neku vrstu jugoslavizacije. Tome je doprinio, na toj crti je i nedavna izjava jednog uglednog naseg ekonomiste na Hrvatskoj televiziji koji je kazao da ce na pitanje kome ce Srbija prodavati svoje proizvode odgovorio, pa Hrvatskoj. Koje bi to Srbija Hrvatskoj proizvode mogla prodavati? Hvala.
PREDSJEDNIK:
A zasto ne postavite pitanje sto bi Hrvatska mogla Srbiji prodavati, a buduci da je opce poznato da je od prvog dana ujedinjenja sa juznoslavenskom bracom od 1918. pa na ovamo Hrvatska bila industrijski razvijenija, prema tome su i oni koji su stvarali to ujedinjenje isto tako racunali da ce Hrvatska imati koristi od tog manje razvijenog trzista,itd.
Medjutim, stanoviti strah od takve jugoslavizacije je opravdan. Svi oni cimbenici u evropskoj i svjetskoj politici koji su bili zainteresirani za stvaranje Jugoslavije poslije I svjetskog rata versajskim mirom, svi oni koji su bili zainteresirani itekako za ocuvanje Jugoslavije, u ove nase dane, svi oni nisu nestali sa politicke, gospodarske, diplomatske scene, cak i onda kad se promijenila znaci, iz praktickih razloga sluzbena politika tih medjunarodnih najvaznijih cimbenika .Vi ste vidjeli da smo i nakon sto se Hrvatska afirmirala sa svojim poretkom, svojom suverenoscu, sa svojom snagom, nakon sto su znaci priznali da je regionalna sila bez koje se vise ne moze rjesavati ni jedno pitanje, da i nakon toga smo imali ideje o jugoslavenskoj konfederaciji, balkanskoj konfederaciji, o juznoevropskoj uniji, pa evo, i u najnovijoj koja je proizasla iz talijanskih medija o euroslaviji da bi citav taj prostor na taj nacin trebalo povezati sa Evropom. O cemu je rijec?
Rijec je znaci, o trajnim elementima jedne geopolitike koja za odredjene krugove na zapadu i u svijetu trebaju takvu jednu aglomeraciju, takvu jednu skupinu na ovom tlu zbog odnosa i u Evropi i prema Rusiji i prema islamu itd.
Prema tome, te i takve sastavnice evropske i svjetske politike biti ce prisutne i hrvatska politika mora biti itekako svjesne nje, ali razumije se, bitno je da hrvatska drzavna politika bude takva koja nece vise dopustiti nikakva rjesenja koja ce biti suprotna bitnim hrvatskim interesima i da Hrvatska predstavlja snagu kojoj se nece moci nametnuti necija tudja volja.
NADA AL ISSA: (Radio televizija BH i Drzavna agencija BH PRESS)
Gospodine predsjednice, kad su se vratili iz Daytona neki od pregovaraca iz Bosne i Hercegovine, dakle i Hrvati i Muslimani, dali su izjave a medju njima i premijer Haris Silajdzic, zato to uzimam kao pouzdano rekao je na jednoj PRESS konferenciji da je u Daytonu predsjednik Srbije Milosevic na plenarnoj sjednici pred svima rekao da nece pregovarati o Posavini jer su to Hrvatska i Srbija vec ranije dogovorile, pa vas molim vas komentar?
PREDSJEDNIK:
Vase pitanje spada u ono sto se stalno ponavlja da postoji neki dogovor izmedju Milosevica i Tudjmana. Zasto se onda ne zapitate zasto je onda bilo, tko je nanio najvece poraze srpskoj vojsci i srpskoj politici negoli Hrvatska pod mojim vodstvom. Prema tome, nikakvog dogovora u tom smislu nije bilo, a kad je rijec o Posavini onda je bilo rijec o tome trazite Posavinu, u redu, vratite onda sve ono sto ste vi uzeli u svoje ruke, od Zapadne Slavonije i Knina do Kupresa, Grahova, Glamoca, Drvara, Mrkonjicgrada, Jajca.
Kao sto ste vidjeli u tim teskim razgovorima od toga sto je Hrvatska vojska preuzela u svoje ruke pod svoj nadzor mi smo vratili Mrkonjicgrad i SIpovo, ali smo znaci dobili u tim teskim pregovorima podrucje Odjaka cime smo znaci od Bosanske Posavine i to razumije se, to nije bilo pitanje samo hrvatsko-srpskih pregovora negoli i pregovora muslimanske strane i svih cimbenika Sjedinjenih Americkih Drzava i predstavnika Evropske unije koji su tamo bili.
Prema tome, to je bit problema, a ne ponavljanje tih nekih ...
Osim toga, u Bosanskoj Posavini, u tom spornom podrucju Bosanske Posavine zivjelo je oko 19 tisuca Hrvata, da budem tocan 145 tisuca Muslimana i 139 - znaci, 142 tisuce Hrvata, 145 tisuca Muslimana, 139 tisuca Srba i 37 tisuca ostalih u onom dijelu Bosanske Posavine koja je bila predvidjena za banovinu Hrvatsku.
Od svega toga, znaci, samo Hrvati su vratili, zadrzali, obranili do sada Orasje i vratili po tom sporazumu Ozak, a Muslimani nista od toga nisu dobili. Znaci, zasto se ne postavlja pitanje gdje je tu sporazum osim realnih odnosa proizaslih iz rata i realnih pogleda medjunarodnih cimbenika koji su evo, tu, ako ne odlucujuci a onda tako prisutni cimbenici koji se ne mogu mimoici.
DIANA REXEPI: ("Deutsche Welle")
Gospodine Predsjednice, naravno opet pitanje o Bosanskoj Posavini - postoje naznake iz americke administracije pa i francuske Vlade da ce na susretu u Parizu ipak doci do preinaka plana za Sarajevo zbog nezadovoljstva bosanskih Srba ....
PREDSJEDNIK:
Onda vi imate bolje informacije nego ja.
DIANA REXEPI:
Hocete li ukoliko se to dogodi, dakle preinaka plana u Parizu i vi iskoristiti tu sansu i traziti promjenu plana za Bosansku Posavinu?
PREDSJEDNIK:
Sasvim nesuvislo pitanje. Ako je itko obranio interese svakog hrvatskog covjeka i svake hrvatske stope onda sam to bio ja, pa prema tome, cu i biti, a ovo sto vi govorite, neznam odakle vam ti podaci, jer su upravo i od najmjerodavnijih licnosti dane izjave da ne moze biti razgovora o promjenama sporazuma.
ZARKO MODRIC: (YOMIURI SHIMBUN)
Htio sam Vas pitati ono sto ste vec odgovorili gospodji Ramljak, ipak jedna stvar mi nije jasna - vi ste gospodine predsjednice, 1994. i 1995. vise puta predlagali da mirovne snage Ujedinjenih nacija budu zamjenjene snagama NATO-a u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Zasto sada ne prihvacate, ne zelite da NATO snage kada vec dolaze u bivsu Jugoslaviju ne zamjene snage Rusa i Belgijanaca u istocnoj Slavoniji?
PREDSJEDNIK:
Tko vam je rekao da ne prihvacam i ne zelim. Naprotiv. Predlagao sam, ali prema tome, ne uklapa se i zele neke medjunarodne snage sa tom posebnom zadacom, a razumije se da bi mi to bilo jednostavnije.
ENVER MEHMEDAGIC: ("Narod")
Ovdje sam u ime lista "Narod", koji je od populacijskog pokreta za demokratsku obnovu i duhovnu obnovu Hrvatske - prema tome, ja se izvinjavam kolegama sto idem apsolutno na jedno drugo polje. Jedno od vasih vrlo pozitivnih inicijativa je bilo sto ste pozvali hrvatsku dijasporu da se vrati. Vi ste jucer imenovali jedan savjet, savjetnicko vijece u kojem su vrlo poznate osobe koje ce raditi bas na toj demografskoj obnovi. Mi bi zeljeli znati da li vi imate neke prioritete gdje bi se ti nasi ljudi vracali i u koje dijelove nase domovine?
PREDSJEDNIK:
Razumije se da imam, slusajte, i Lika, i Kordun i Banija ili banovina kako je sada nazivate, neznam sto je ispravnije, su takorekuc puste. Prema tome, cak i Podravina koja nije bila pod okupacijom je poprilicno pusta, znaci jedna opca demografska slika Hrvatske je takva da nam je potrebno uciniti sve sto je moguce da vratimo sto veci broj od onih 3,5 milijuna Hrvata koji su rasuti diljem svijeta, u 42 zemlje svijeta Hrvati su glasovali za ove posljednje izbore. To samo po sebi govori o tome koliko je to vazan problem sa stanovista Hrvatske. I zaista to je jedna od prioritetnih zadaca Hrvatske vlade da to laksa i da u tome postignemo u narednom razdoblju sto brze i sto djelotvornije rezultate.
NATASA RAJAKOVIC:
Izvolite, gospodine.
ZVONIMIR SEKULIN: (Hrvatski vjesnik)
Gospodine Predsjednice, nesporno je da su Daytonski sporazumi u interesu hrvatskog naroda. Ali, kada pobunjeni Srbi u istocnoj Slavoniji, Baranja i Bosni, odbiju Daytonske sporazume, kada uslijedi grom u istocnoj Slavoniji i Baranji, odnosno neka bura, odnosno jugo u sjevernoj Bosni, i ako SR Jugoslavija, takozvana, nas napadne - da li cete dopustiti nasim bojovnicima da prijedju prema Hrvatskoj Mitrovici, Zemunu, nakon njihove bjezanije. Hvala.
PREDSJEDNIK:
Prije svega, mislim da su opce prilike na tlu bivse Jugoslavije i u svijetu takve da ce ti o kojima vi govorite, da ce odbiti, da ce biti prisiljeni da u vlastitom interesu, a sve sto se zbiva na medjunarodnoj sceni, od bilo koga je u vlastitom interesu, nitko ne radi, ... na vlastitu stetu, da ce biti prisiljeni da prihvate mirno rjesenje. I, zbog toga vjerujem da nece doci do novih bljeskova i gromotivih oluja, ne zato sto bismo mi to pod svaku cijenu zeljeli izbjeci, kad bi to bilo potrebno za interese Hrvatske, onda bismo to i primijenili. Ali, ako mozemo spasiti tisuce hrvatskih zivota, u poginulima, tisuce i tisuce u ranjenima, razaranje hrvatskih gradova,i ako mozemo pridonijeti teznjama Evrope i svijeta, demokratskog svijeta, da dodjemo do mira, da se uspostavi novi poredak, onda ce Hrvatska, sa svoje strane dati prilog i sa takvom politikom, znaci principijelnom politikom sto se tice miroljubivosti, sto se tice spremnosti na normalizaciju odnosa i suradnje i sa susjedima, i proslim neprijateljem, nema vjecitih neprijateljstava. Pogledajte kakva je Evropa bila u II.svjetskom ratu, a kakva je danas. Prema tome, sa takvom politikom za normalizaciju, za suradnju, za prijateljstvom sa drugim narodima, drzavama, ali isto tako i sa odlucnoscu da ima svoju oruzanu silu s kojom je kadra da obrani svoje interese, pa i nametne rjesenja ako nema druge, sa takvom politikom, Hrvatska je zapravo i postala, ne samo priznati, nego i postovani partner cak glavnim evropskim, pa i svjetskim velesilama. Mislim da je to jamstvo da cemo hrvatske nacionalne interese, u svim otvorenim pitanjima, do kraja znati i moci zastititi.
NATASA RAJAKOVIC:
Evo, dosli smo do 40-te minute, ali jos jedno pitanje, mozda gospodji tamo otraga. Izvolite.
EDITA VLAHOVIC: (Novi list,i Glas Istre)
Vratila bih se pitanju priznavanja drzavnog entiteta Jugoslaviji. Kako ce to utjecati na shvacanje uzroka ovih sukoba. Naime, poznato je da je Hrvatska tvrdila i da je zapravo bila zrtva agresije Srbije, odnosno Jugoslavije, a da je Beograd tvrdio da se zapravo radilo o secesionistickoj politici Hrvatske. I, vezano s tim - da li ce Hrvatska zatraziti isplatu ratne stete? Hvala.
PREDSJEDNIK:
Na to pitanje sam zapravo vec odgovorio. Prema tome, i glediste hrvatske Vlade i vlada i Slovenije, ja mislim i Makedonije, i Bosne i Hercegovine, bit ce jedinstveno, da znaci bilo kakvo priznanje i vracanje Jugoslavije u medjunarodne okvire ne znaci potiranje zakljucka medjunarodne konferencije o bivsoj Jugoslaviji, tzv.Badinterove komisije, koja je donijela odluku - da se bivsa Jugoslavija raspala, i da su prema tome, sve drzave koje su nastale na njezinu tlu, u podjednakom polozaju sto se tice sukcesije, prava na imovinu, ali i na dugove bivse Jugoslavije.
Dakle, sto se tice ratne stete, jasno da cemo traziti i da bismo itekako bili zainteresirani i mi i Bosna i Hercegovina, pogotovo,koja je jos vise stradala, koja je takoreci sto posto stradala, dok je Hrvatska trecinu svog teritoriju stradavala. Medjutim, pogledajte taj i takav svijet, on manje govori, i takoreci jedva dopusta diskusiju o tome, nego govori o tome kako naci sredstava, pa i prijatelje i koji ce odvojiti sredstva za obnovu ratom razorenih podrucja, itd. Sto se tice, kad je vec rijec o tom pitanju,onda trebamo imati u vidu jednu opcu klimu, znaci da, povezano sa onim sto sam prije kazao, da za onaj svijet koji je bio zainteresiran za medjunarodni poredak kakav je stvoren versajskim mirom, za ocuvanje Jugoslavije, da, a osim toga, i taj svijet koji je dopustio onakvu jugokomunisticku i srpsku agresiju kakvu smo gledali, kakvu je dopustio u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, za taj svijet, u politickom smislu, jest krivnja na drugoj strani, a ne na njihovoj. Jer, su znaci Hrvatska, Slovenija i druge, pogotovo Hrvatska bila kriva sto se evo, to njihovo miljence,Jugoslavija, raspala i nestala sa politicke scene. No, razumije se, to ne daje nikakve pravne osnove zato da bi nam se moglo nametnuti takvo rjesenje gdje bi se samo Jugoslavija, ta sadasnja Jugoslavija smatrala nasljednicom, a ne Hrvatska i druge drzave. Ali, govori o jednoj klimi o kojoj valja voditi racuna, i koju treba, evo, da tako kazem, javnosti objasnjavati da ne bude iznenadjena, kad se takvi neki zahtjevi i ne prihvacaju, nego se traze rjesenja, koja ce, kao sto kazu, biti prihvatljiva za sve strane u sukobu.
NATASA RAJAKOVIC.
Evo, stigli smo do kraja. Gospodine Predsjednice, moze li jos jedno pitanje, ja mislim da imamo termin. Evo, jos jedno, ali vrlo kratko.
LUKA ALERIC:
Gospodine Predsjednice, Daytonski sporazumi govore kao - nema pobjednika.
Mozete li vi, kao uvazeni povjesnicar reci, da li rat moze zavrsiti, ako agresor nije kaznjen, da li je toga bilo u povijesti, da nema pobjednika, nema porazenih.
PREDSJEDNIK:
Bilo je, bilo je, i viteskih dogovora i pojava.
Medjutim, ima li ikoga objektivnog ili neobjektivnog, sklonog ili nesklonog Hrvatskoj, koji ne kaze da je iz ovoga rata Hrvatska izasla kao pobjednik? Ja mislim da nema.
NATASA RAJAKOVIC:
S time cemo zatvoriti konferenciju za novinare Predsjednika Republike. Ja vam zahvaljujem na pozornosti, i dovidjenja.
/Zavrseno u 12,45 sati./