Što je to opet, kapetane!? – Mrak,
A čut je mekut i blejanje. S neba
To glasi nisu. – Negdje čeka, vreba
Polifem na nas, ljutit, golem, jak.
– „Manite, bolan! Vi ste čudan svat.
Spopa Vas opet mitološki b'jes.
To džezband trešti. U svjež noćni sat
Razmahao se na palubi ples.“ –
Al' ja se dalje, uzbuđen i plah,
Na pramcu vrzam – U pećinu gledam
Pod vrhom mračna otoka. I sjedam.
I šapćem: „Otkud taj mi ludi strah?“
