Kade se, sunačce, namirim u tvoj dvor
Kade se, sunačce, namirim u tvoj dvor autor: Šiško Menčetić |
429. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Kata. |
Kade se, sunačce, namirim u tvoj dvor,
koji me srdačce ne ćuti razgovor?
Ako se ka gizda tvoj obraz vidit mni,
pod nebom od zvizda človiku slađe nî;
to li su što pjesni, stvoren'je umrlo,
nitko me uzbijesni koliko tve grlo.
Ar kada puštaš glas ter spivaš tvoj ures,
oćutim čudnu slas i njeku novu čes.