Judita (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Judita (Šarić) |
1 Kad su bili oni otišli, uđe Judita u bogomoljnicu svoju i obuče se u pokorničku haljinu. Onda posu pepeo na glavu svoju, baci se pred Gospodom ničice i stade vapiti:
2 »Gospode, Bože oca mojega Simeona! Ti si mu dao mač za obranu od tuđinaca, što postadoše skvrnitelji u gnjusobi svojoj, te otkriše bedra djevici za sramotu.
3 Ti si dao žene njihove na grabež i kćeri njihove u roblje i sav plijen pod diobu slugama svojim, koji su revnovali revnošću tvojom. Pomozi, molim te, Gospode, Bože moj, meni udovici!
4 I što se je prije dogodilo, ti si učinio, i što se je kasnije zbilo, ti si bio namislio, i uvijek se je dogodilo ono, što si htio.
5 Jer su svi putovi tvoji poravnani, i odluke si svoje ustanovio po providnosti svojoj.
6 Pogledaj sada na tabor Asiraca, kao što si se onda udostojio pogledati na tabor Egipćana, kad su za slugama tvojim trčali naoružani uzdajući se u kola i u konjanike svoje i u silu ratničku!
7 Ti si pogledao dolje na tabor njihov, i tama ih oslabi.
8 Bezdan zaustavi noge njihove, i pokri ih voda.
9 Tako neka bude i ovima, Gospode, koji se uzdaju u mnoštvo svoje i hvale se svojim kolima, kopljima i štitovima, svojim strijelama i sulicama,
10 A ne znaju, da si ti sâm Bog naš, koji odiskona zatireš ratove, i Gospod ti je ime!
11 Podigni mišicu svoju kao odavna i obori snagu njihovu snagom svojom! Daj da u gnjevu tvojemu padne sila onih, koji hoće da oskvrne svetinju tvoju, da opogane šator imena tvojega i da mačem svojim obore rog žrtveniku tvojemu!
12 Učini, Gospode, da se mačem njegovim odsiječe oholost njegova!
13 Daj da ga moje oči uhvate u mrežu svoju! Pogubi ga ljupkošću usana mojih!
14 Podaj duhu mojemu postojanost, da ga prezrem, i snagu, da ga oborim!
15 Jer će to biti spomenik imenu tvojemu, kad ga ruka jedne žene obori.
16 Jer sila tvoja, Gospode, nije u mnoštvu, niti je u snazi konjskoj volja tvoja, niti si ikad bio priklon oholicama, nego ti se je uvijek dopadala molitva poniznih i krotkih.
17 Bože nebesa, stvoritelju voda, gospodaru svega stvorenja! Usliši mene nevoljnu, koja vapijem k tebi i uzdam se u milosrđe tvoje!
18 Spomeni se, Gospode, zavjeta svojega i stavi riječ u usta moja i daj srcu mojemu snagu za odluku moju, da kuća tvoja ostane u svetosti tvojoj,
19 I da svi narodi spoznaju, da si ti Bog i da nema drugoga osim tebe!«
← Glava 8.
|
Judita (Šarić) |