Judita (Šarić)/Glava 14.
| Judita (Šarić) |
1 Judita reče svemu narodu: »Poslušajte me, braćo! Objesite ovu glavu na zidove naše!
2 A kad izađe sunce, neka svaki prihvati za oružje svoje, pa izađite uz viku veliku! A ne silazite dolje, nego učinite, kao da biste htjeli navaliti!
3 Onda će predstraže morati pohitjeti k svojemu vojskovođi, da ga probude za boj.
4 I kad vođe njihove dotrče k šatoru Holofemovu i nađu truplo njegovo gdje leži u krvi svojoj, strah će ih spopasti.
5 Čim ih vidite gdje bježe, pohrlite za njima bez straha; jer će ih Gospod satrti pod nogama vašim!«
6 Kad Ahior vidje, kako se moćan pokaza Bog Izraelov, ostavi običaje poganske i vjerova u Boga. Dade se obrezati i bi pribrojen k narodu Izraelovu; isto tako svi potomci njegovi do današnjega dana.
7 Kad osvanu dan, objesiše na zidove glavu Holofernovu, i svaki momak prihvati za oružje svoje, pa izađoše s velikom bukom i vikom.
8 Kad to ugledaše stražari, potrčaše k šatoru Holofemovu.
9 Oni, što su bili u šatoru, izađoše i stadoše bučiti pred ulazom u ložnicu, da ga probude. Podizali su nemir s namjerom, da bi se Holoferne probudio od buke njihove, a ne od buđenja.
10 Jer se nitko ne usudi da kuca na ložnicu sile asirske ili da je otvori i uniđe.
11 Ali kad su bili došli knezovi, glavari i svi zapovjednici kralja asirskoga, rekoše komornicima:
12 »Uniđite i probudite ga; jer izađoše miševi iz rupa svojih i psudiše se da nas izazivaju u boj.«
13 Tada uniđe Vagao u njegovu, stupi pred zastor i pljesnu rukama svojim, jer je mislio, da spava s Juditom.
14 Kad zapazi, da se nitko nije micao, pristupi bliže k zastoru i podiže ga. Tad ugleda truplo bez glave Holofernove, gdje leži na zemlji ogrezlo u svojoj krvi. On povika iza glasa, stade plakati i razdrije haljine svoje.
15 Tada uniđe u šator Juditin, ali je ne nađe. Istrča napolje k narodu
16 I reče: »Jedna žena Hebrejka donese sramotu kući kralja Nabuhodonozora. Eno, Holoferne leži na zemlji, bez glave!«
17 Kad to čuše knezovi sile asirske, razdriješe svi haljine svoje. Nesnosan strah i trepet spopade ih, i smetoše se srca njihova veoma.
18 Neiskazana vika nastade u taboru njihovu.
| Judita (Šarić) |