Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Jozua i Kaleb







  • 46 1 Jozua, sin Nunov bi jedan
smion bojovnik.
On naslijedi Mojsija na položaju
proročkom i, sukladno svom imenu,2
postade velik za spasiti izabranike
Gospodove, za kazniti neprijatelje
ustale protiv njega i dati Izraelu
uzeti u posjed njegovu baštinu.
  • 2 Koju si samo slavu stječe kad
dizaše ruke
i vitlaše mačem protiv gradova!
  • 3 Tko dakle prije njega bijaše tako
odlučan1đ
On je taj naime koji vodiše bojeve
Gospodove.
  • 4 Nije li to putem njega bilo sunce
zaustavljeno i kad od samo
jednog dana postadoše dva?
  • 5 On zazva Sve-Višnjeg, Moćnog,
kad ga neprijatelji stiskaše sa svih
strana, i Gospod Veliki ga usliša
šaljući tuču ogromne snage.
  • 6 On se obori na neprijateljski narod,
i upropasti protivnike koji silažaše
niz kosinu,
da bi neznabošci upoznali sva
njegova oružja,
pošto oni ratovaše protiv
Gospoda.2
Naime on hođaše slijedom
Moćnoga
  • 7 i u dane Mojsijeve on postupaše
s odanošću,
kao i Kaleb , sin Jefunov:
odupirući se pred saborom,
oni sprječavaše narod zgriješiti i
prekinuše opaka mrmljanja.
  • 8 Tako njih dvojica biše sami
spašeni između 600 tisuća
pješaka,
da bi bili uvedeni u baštinu,
u jednu zemlju gdje teku
med i mlijeko1.
  • 9 I Gospod dade Kalebu snagu
koja mu ostade sve do u starost,
dade mu uspinjati se u visine
zemlje 2 koju njegovo potomstvo
trebaše sačuvati u baštini,
  • 10 da svi sinovi izraelovi znaju
da je dobro slijediti Gospoda.