Job (Šarić)/Glava 12.
| Job (Šarić) |
1 Nato reče Job:
2 Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!
3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari"
4 Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on usliši samo njih, - na podsmijeh sam ja, pravedni, čisti!
5 "Nesreći prezir!", misli sretni, "prezir onima, kojima se kleca noga!"
6 A sigurni su šatori razbojnički; tko gnjevi Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom.
7 Zapitaj stoku, naučit će te; ili ptice nebeske, reći će ti.
8 Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:
9 Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila,
10 Kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga tijela čovječjega?
11 Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?
12 U staraca je mudrost, dug je život razboritost.
13 U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.
14 Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvorl, tomu se više ne otvori.
15 On ustavi vode, i nastane suša; pusti ih, i razore zemlju.
16 U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.
17 Čini, da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima.
18 Pojas kraljevima razdrešuje, i opasuje bedra njihova.
19 Čini, da i svećenici idu bosonogi, i mogućnike sa vlasti skida.
20 Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost.
21 Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.
22 Otkriva dubine iz tmine, i sjene smrtne izvodi na svjetlo.
23 Narode učini velike i pusti ih da prođu; narode raširi i odvede ih odatle.
24 Oduzima uviđavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.
25 Pipaju u tmini bez svijetla, čini da tumaraju kao pijani.
| Job (Šarić) |