Job (Šarić)/Glava 12.

Job (Šarić)


1 Nato reče Job:

2 Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!

3 Ali i ja imam razum kao i vi, niti sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari"

4 Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga, - a on usliši samo njih, - na podsmijeh sam ja, pravedni, čisti!

5 "Nesreći prezir!", misli sretni, "prezir onima, kojima se kleca noga!"

6 A sigurni su šatori razbojnički; tko gnjevi Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom.

7 Zapitaj stoku, naučit će te; ili ptice nebeske, reći će ti.

8 Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:

9 Tko ne spozna iz svega toga, da je ruka Gospodnja to stvorila,

10 Kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga tijela čovječjega?

11 Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?

12 U staraca je mudrost, dug je život razboritost.

13 U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.

14 Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvorl, tomu se više ne otvori.

15 On ustavi vode, i nastane suša; pusti ih, i razore zemlju.

16 U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.

17 Čini, da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima.

18 Pojas kraljevima razdrešuje, i opasuje bedra njihova.

19 Čini, da i svećenici idu bosonogi, i mogućnike sa vlasti skida.

20 Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost.

21 Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.

22 Otkriva dubine iz tmine, i sjene smrtne izvodi na svjetlo.

23 Narode učini velike i pusti ih da prođu; narode raširi i odvede ih odatle.

24 Oduzima uviđavnost glavarima zemaljskim; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.

25 Pipaju u tmini bez svijetla, čini da tumaraju kao pijani.


Job (Šarić)