Jošua (Šarić)/Glava 5.
← Glava 4.
|
Jošua (Šarić) |
Glava 6. →
|
1 A kad čuše svi kraljevi Amoreja s onu stranu Jordana na zapadu i svi kraljevi Kanaanaca na moru, da je Gospod osušio vodu Jordana zbog sinova Izraelovih, dok prijeđoše, klonu im posve srce i izgubiše svu srčanost pred sinovima Izraelovim.
2 Tada zapovjedi Gospod Jošui: "Napravi kamene noževe i obreži po drugi put sinove Izraelove!"
3 I napravi sebi Jošua kamene noževe i obreza sinove Izraelove kod humka Aralota.
4 A uzrok, zašto ih obreza Jošua, bio je ovaj: Svi ljudi, koji su bili izašli iz Egipta, muževi, svi ratnici, bili su iza svojega izlaska iz Egipta, pomrli na putu u pustinji.
5 Dok je sav narod, što izađe, bio obrezan, ne obreza nikoga od onih, što su se nakon izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji;
6 Jer četrdeset godina išli su sinovi Izraelovi po pustinji, dokle ne pomriješe svi ratnici, što izađoše iz Egipta, jer ne poslušaše naputaka Gospodnjih, bio im se je zakleo Gospod, da im neće dati da vide zemlju, koju je nama htio dati, kako je bio pod zakletvom obećao ocima njihovim, zemlju, u kojoj teče mlijeko i med.
7 Njihove sad sinove, što ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Jošua; jer su bili još neobrezani, pošto ih na putu ne obrezaše.
8 Kad je bio sav narod obrezan, ostaše ondje, gdje su bili u taboru, dok ne ozdraviše.
9 Tada reče Gospod Jošui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." Zato se zove to mjesto Gilgala do današnjega dana.
10 Dok su sinovi Izraelovi taborili u Gilgali, svetkovaše Pashu četrnaesti dan mjeseca uvečer na poljani kod Jeriha,
11 I jedoše na dan po Pashi od plodova zemlje, nekvasan kruh i prženo žito, upravo na taj dan.
12 Idućega dana prestade mana, jer sad mogoše jesti od plodova zemlje. Kako više sinovi Izraelovi ne imadoše mane, hranili su se u onoj godini od plodova zemlje kanaanske.
13 Kad se Jošua nađe jedanput pred Jerihom, podiže oči i pogleda, a to stoji prema njemu čovjek, koji je držao goli mač u ruci svojoj. Jošua pristupi k njemu i upita ga: "Jesi li naš ili naših neprijatelja?"
14 On odgovori: "Nijesam, nego sam vođa vojske Gospodnje. Upravo dođoh." A Jošua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: "Što ima gospodar moj da kaže slugi svojemu?"
15 A vođa vojske Gospodnje reče Jošui: "Izuj obuću svoju s nogu svojih; jer mjesto, na kojemu stojiš, sveto je." To učini Jošua.
← Glava 4.
|
Jošua (Šarić) |
Glava 6. →
|