Jošua (Šarić)/Glava 11.
| Jošua (Šarić) |
1 A kad to ću Jabin, kralj hasorski, posla k Jobabu, kralju madonskom, i kralju šimronskom i kralju akšafskom,
2 I kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici južno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more,
3 Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejima, Hitejima, Perizejima i Jebusejima u gorama i Hivejima pod Hermonom u zemlji Mispa.
4 I izađoše oni sa svim vojskama svojim. Bio je to ratni narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma mnogim konjima i kolima.
5 Svi ti kraljevi dogovoriše se, dođoše i utaboriše se na vodi Meromu, da se bore s Izraelom.
6 A Gospod reče Jošui Ne boj ih se, jer sutra u ovo doba sve ću ih pobijene staviti pred Izraela. Konje njihove ohromi i bojna kola njihova popali ognjem!"
7 Tada ih Jošua napade iznenada sa svom vojskom svojom na vodi Meromu, i udariše na njih.
8 I Gospod ih dade u ruke Izraelcima. Oni ih poraziše i potjeraše ih do Sidona velikoga i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispe na istoku; tako ih pobiše, da ih više ne preosta ni jedan.
9 Jošua im tada učini, kao Što mu je bio Gospod zapovjedio: konje njihove ohromi i kola njihova popali ognjem.
10 Tada se vrati Jošua i zauze Hasor i dade kralja njegova smaknuti mačem. Hasor je bio prije glavni grad svima onim kraljevstvima.
11 Pobiše sve stanovništvo oštricom mača izvršujući zakletvu. Ništa ne osta, što je bilo živo. A Hasor dade spaliti ognjem.
12 Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Jošua u svoju vlast i pobi ih oštricom mača izvršujući zakletvu na njima, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Božji.
13 Ali nijednoga grada, koji su bili na visinama, ne mogoše spaliti Izraelci. Jedino Hasor spali Jošua.
14 Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeše Izraelci za sebe. A ljude sasjekoše oštricom mača, te ih posve uništiše; ne osta ništa živo.
15 Kako je bio Gospod zapovjedio svojemu slugi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Jošui, i učim Jošua. Ništa ne izostavi od svega, što je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
16 Tako zauze Jošua svu tu zemlju, gore, sav južni kraj, svu zemlju gošensku, nizine, jordansku ravnicu, goru Izraelovu i nizinu njegovu,
17 Od golih gora, što se dižu prema Seiru, do Baal-Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve kraljeve njihove zarobi i dade ih pogubiti.
18 Dugo vremena ratovao je Jošua sa svim onim kraljevima.
19 Nije bilo grada, koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Hiveja, koji su stanovali u Gibeonu, Inače su morali sve osvojiti silom oružja.
20 Jer od Gospoda bilo je tako određeno, da im je on otvrdio srce, te su se borili proti Izraela tako, da se je mogla bez milosti izvršiti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao što je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
21 Tada izađe Jošua i uništi Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izraelovim; na njima i na gradovima njihovim izvrši Jošua zakletvu.
22 Ni jedan Anakovac ne osta više u zemlji sinova Izraelovih; samo u Gazi, Gatu i Ašdodu osta ih nekoliko.
23 Tako zauze Jošua svu zemlju, upravo onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i dade je Jošua sinovima Izraelovim u baštinu, po dijelovima njihovim, po plemenima njihovim. I zemlja počinu od rata.
| Jošua (Šarić) |