Jeremija (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Jeremija (Šarić) |
1 O, da bi glava moja bila sasvim voda i oko moje vrelo suza, plakao bih dan i noć za pobijenima kćeri, naroda svojega!
2 Kad bih samo imao u pustari prebivalište, ostavio bih narod svoj i otišao od njega; jer su oni svi preljubočinci, četa varalica.
3 Zapinju jezike svoje kao kuk; lažju, a ne istinom moćni su u zemlji. Srljaju iz zla u zlo, a mene ne poznaju", veli Gospod.
4 Neka se svaki čuva prijatelja svojega, i neka nitko ne vjeruje bratu svojemu, jer je svaki brat varalica; svaki prijatelj ide, te opada.
5 Jedan vara drugoga, i ni jedan ne govori istine; privikli su jezike svoje na laganje i muče se la čine zlodjela.
6 "Stanuješ usred lukavstva, i zbog lukavstva neće da me poznaju", veli Gospod.
7 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: "Gle, prokušat ću ih u talionici, jer kako i mogu drukčije raditi zbog kćeri, naroda svojega?
8 Strijela je ubojita jezik njihov; govori prijevaru. Ustima se govori prijazno bližnjemu, a u srcu namješta mu se zasjeda.
9 Da tako što na njima ne kaznim?" veli Gospod,: "Da se ne osvetim takvu narodu?"
10 Po gorama podignut ću plač i jadikovanje, pjesmu tužaljku po pašnjacima, koji leže poharani. Putnik njima ne prolazi, i ne prisluškuje više blejanje stada. Od ptica nebeskih do životinja sve je pobjeglo, zaklonilo se.
11 "U gomilu kamenja obratit ću Jerusalem, u stan čagalja, i pretvorit ću gradove Judine u pustinju, u kojoj ne stanuje nitko.
12 Tko je mudrac, koji razumije i navješćuje ovo što njemu govore usta Gospodnja: Zašto propada zemlja, leži opustošena kao pustinja, kojom ne prolazi nitko?
13 Gospod govori: "Jer ostaviše zakon moj, koji sam im dao, i nijesu slušali glasa mojega i nijesu živjeli u njemu.
14 Nego su išli za prkosnim mislima srca svojega i za baalima, kako ih naučiše oci njihovi."
15 Zato ovako veli Gospod mad vojskama, Bog Izraelov: "Ja ću ih, taj narod, hraniti pelinom i dat ću im otrovnu vodu da piju.
16 Rasijat ću ih među narode, kojih nijesu poznavali ni oni ni oci njihovi, i pustit ću za njima mač, dok ih ne istrijebim."
17 Ovako veli Gospod nad vojskama. Ustanite, zovite narikače, neka dođu; pošljite po mudre žene, neka dođu.
18 Brže, neka zapjevaju nad nama pjesmu tužaljku, da oči naše pljušte suzama, da trepavice naše teku vodom!
19 Pjesma se tužaljka čuje od Siona: "Jao, uništeni smo, veoma smo upali u sramotu! Domovinu moramo ostaviti, stanove svoje predati!"
20 Čujte, žene, riječ Gospodnju, neka primi uho vaše riječ usta njegovih! Učite kćeri svoje naricati, jedna drugu naricati:
21 "Kroz prozore se pope smrt, prodrije u dvorove naše, pomori djecu na ulici, mladež s trga!"
22 Govori: "Ovako veli Gospod: Mrtva tjelesa ljudska leže kao gnoj na polju, kao rukoveti za žeteocem, kojih ne kupi nitko."
23 Ovako veli Gospod: "Neka se ne hvali mudrac mudrošću svojom! Neka se ne hvali jaki jakošću svojom! Neka se ne hvali bogati bogatstvom svojim!
24 Ne, time neka se hvali, tko se hoće hvaliti, što je tako razuman, te spoznaje mene, da sam ja Gospod, koji činim na zemlji milost, pravo i pravednost.; takav se dopada meni", veli Gospod.
25 "Doista, dolazi vrijeme", veli Gospod, "kad ću pohoditi sve, što je neobrezano unatoč obrezanju,
26 Egipat, Judu, Edom, Amon i Moab i sve s podšišanom kosom, koji stanuju u pustinji, jer su svi neznabošci neobrezani, a sav je Izrael neobrezana srca."
← Glava 8.
|
Jeremija (Šarić) |