Jeremija (Šarić)/Glava 7.

¹ Riječ, što dođe Jeremiji od Gospoda, govoreći:

² "Postavi se na vrata hrama Gospodnjega i oglasi ondje ovu riječ: Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata, da se poklonite Gospodu!"

³ Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Popravite putove svoje i djela svoja, pa ću učiniti da stanujete na ovom mjestu!

⁴ Ne uzdajte se u lažnu riječ: 'Hram Gospodnji, hram Gospodnji, hram Gospodnji ovo je!'

⁵ Samo ako ozbiljno popravite putove svoje i djela svoja, ako doista činite pravo među se,

⁶ Ako ne pritiskujete strance, sirote i udovice, krvi nedužne ne prolijevate na ovom mjestu, i ne trčite za tuđim bogovima na svoju štetu,

⁷ Tada ću učiniti da stanujete na ovom mjestu, u zemlji, koju sam dao ocima vašim za vječna vremena.

⁸ A eto, vi se oslanjate na riječi prijevarne, koje nemaju vrijednosti.

⁹ Kako? Vi kradete, ubijate, činite preljubu, kunete se krivo, žrtvujete baalu i trčite za tuđim bogovima, kojih ne znate,

¹⁰ A onda dolazite i stupate preda me u ovoj kući, koja nosi moje ime, i govorite: 'Mi smo skriveni', da onda dalje činite sve ove gadove!

¹¹ Zar vam je ova kuća, koja nosi moje ime, kao špilja razbojnička? Dobro, ja ću već vidjeti!" veli Gospod.

¹² "Idite u moje sveto mjesto u Silu, gdje sam namjestio ime svoje iz početka, i vidite, kako sam s njim postupao zbog zloće svojega naroda Izraela!

¹³ A jer ste vi sada učinili posve ista nedjela", veli Gospod, i jer nijeste slušali, premda sam vam govorio rano i kasno, i nijeste mi se odzivali, makar sam vas zvao:

¹⁴ Zato ću s ovom kućom, koja nosi moje ime, i u koju vi stavljate svoje uzdanje, i sa svetim mjestom, koje sam dao vama i ocima vašim, postupati tako, kao što sam postupao sa Silom:

¹⁵ Ja vas odbacujem od sebe, kao što sam odbacio svu braću vašu, cijelo pleme Efraimovo.

¹⁶ A ti se ne moli za taj narod, ne podiži za njih molitve i zagovora! Ne navaljuj na me; jer te neću uslišiti!

¹⁷ Zar ne vidiš, što čine po gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim?

¹⁸ Djeca kupe drva, oci lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolače kraljici nebeskoj, i tuđim bogovima daruju se naljevi, da ozlovolje mene.

¹⁹ A mene zar da ozlovolje," govori Gospod, "ili ne upravo same sebe, da se osramote sramotno?"

²⁰ Zato ovako govori svemogući Gospod: "Gle, žestok gnjev moj izlit će se na ovo mjesto, na čovjeka i stoku, na drveta poljska i plodove zemaljske. Raspalit će se i neće se ugasiti nikada."

²¹ Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Gomilajte samo žrtve paljenice na žetve zaklanice i jedite meso!

²² Kad sam oce vaše vodio iz Egipta, nijesam im toliko davao propise i zapovijedi o žrtvama paljenicama i zaklanicama,

²³ Nego sam im većma zapovjedio ovo: 'Slušajte glas moj, i bit ću Bog vaš, i vi ćete biti narod moj! Idite posve putem, što sam vam ga pokazao, da vam bude dobro!'

²⁴ Ali nijesu poslušali, nijesu mi prignuli uha svojega. Slijedili su pohote svoje u opakosti svojega zla srca; okrenuše mi leda a ne lice.

²⁵ Od onoga dala, kad izađoše oci vaši iz Egipta, do dana današnjega rano i kasno slao sam vam sve sluge svoje, proroke.

²⁶ Ali me le poslušaše i ne prignuše mi uha svojega, nego se pokazaše tvrdovrati i činili su gore nego oci njihovi.

²⁷ I kad im kažeš sve ove riječi, neće te poslušati, pozoveš li ih, neće se odazvati.

²⁸ Tada im reci: "'Ovo je narod koji ne sluša glasa Gospoda, Boga svojega, ne prima stege, i nema vjernosti, iščeznula je iz usta njihovih.'"

²⁹ Ošišaj svoju lijepu kosu baci je i tuguj na visinama, jer je Gospod odbacio, otisnuo od sebe rod na koji se gnjevi.

³⁰ "Jer su činili sinovi Judini, što mi se nije dopadalo", veli Gospod. Metnuli su gadne idole svoje u kuću, koja nosi moje ime, i oskvrnili je.

³¹ Postavili su u dolini Ben-Hinomu žrtvište Tofetovo spaljuju svoje sinove; kćeri, što nijesam nikada zapovjedio i što mi nije nikada došlo na um.

³² Zato će doći dani", veli Gospod, "kad se više neće govoriti o Tofetu i o dolini Ben-Hinomu, nego o dolini davilištu. Tada će se upotrijebiti Tofet za groblje, jer inače nema više mjesta.

³³ Mrtva će tjelesa naroda ovoga dapače služiti za hranu pticama nebeskim i životinjama poljskim, i neće biti nikoga da ih plaši.

³⁴ Tada ću učiniti da u gradovima Judinim i na ulicama jerusalemskim zamukne glas radosti i glas veselja, glas zaručnika i glas zaručnice jer će zemlja postati pustinja.

← Glava 6.

Jeremija (Šarić)

Glava 8. →