Jeremija (Šarić)/Glava 51.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovako veli Gospod: "Zaista, ja ću podignuti proti Babilonu i proti stanovnicima Kaldejske bijes upropastitelja.
2 Poslat ću proti Babilonu vijače, da ga izviju i zemlju njegovu da oplijene, kad ga opsjednu unaokolo u dan propasti."
3 Neka nitko ne nategne luk svoj neka se ne digne u oklopu svojemu! Ne štedite mladića njegovih! Istrijebite svu vojsku njegovu!
4 Pobijeni leže u zemlji kaldejskoj, izbodeni na ulicama njezinim.
5 Jer nije ostavio Izraela i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivnje proti Svecu Izraelovu.
6 Bježite iz područja babilonskoga! Svaki neka spasi život svoj, da ne izginete krivnjom svojom! Jer je vrijeme osvete za Gospoda. On vrši plaću na njemu.
7 Babilon je bio zlatna časa u ruci Gospodnjoj. Svu je zemlju opojio, vina su njegova pili narodi; tako su poludjeli narodi.
8 Najedanput pade Babilon i razbi se, jaučite za njim! Donesite balzama za njegovu bol; možda se dade iscijeliti!
9 "Htjedosmo iscijeliti Babilon, ali se ne može iscijeliti. Ostavite ga, i idimo svaki u postojbinu svoju, jer do neba dopire sud njegov, doseže do oblaka.
10 Gospod je iznio na svjetlo pravednu stvar našu. Dođite, pripovijedajmo na Sionu o djelu Gospoda, Boga svojega!"
11 Oštrite strijele, punite tobolce! Gospod je nadražio bijes kralja medijskoga, jer je proti Babilonu osnova njegova naperena, da ga uništi. Jest, to je osveta Gospodnja, osveta za hram njegov!
12 Razmahnite zastavom proti zidovima babilonskim! Pojačajte stražu, postavite stražare! Namjestite zasjede, jer kako je Gospod zasnovao, tako će i izvršiti, što je obećao za stanovnike babilonske.
13 Ti, koji stanuješ na silnim vodama, bogat blagom, dođe kraj tvoj! Svršetak je lihvi tvojoj!
14 Gospod nad vojskama zakleo se je samim sobom: "Ako sam te i napunio ljudima kao skakavcima ipak će se zapjevati nad tobom dobitna vika."
15 On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio nadzemaljski svijet mudrošću svojom, on je razastro nebo razumom svojim.
16 Kad zaori glas njegov, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždom, izvodi vihor iz odaja njegovih.
17 Luđak je svaki, koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu.
18 Oni su tlapnje, stvari smiješne. U vrijeme kazne njihove kraj je njima.
19 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, što je njegovo. Gospod nad vojskama ime je njegovo.
20 "Ti si mi bio malj, oruđe bojno: tobom sam satro narode, tobom sam razorio kraljevstva.
21 Tobom sam satro konja i jahača. Tobom sam satro kola i vozača.
22 Tobom sam satro čovjeka i ženu. Tobom sam satro starca i dijete. Tobom sam satro momka i djevojku.
23 Tobom sam satro pastira i stado. Tobom sam satro seljaka i spregu. Tobom sam satro namjesnike i upravitelje."
24 "A sad ću na vaše oči platiti Babilonu i svim stanovnicima kaldejskim za svu zloću, što je učiniše Sionu." govori Gospod.
25 "Čekaj, sad ću na te, goro pogibije", govori Gospod, "koja si opustošila svu zemlju! Pružit ću ruku svoju proti tebi i svalit ću te sa hridine i načinit ću od tebe goru ognja.
26 Neće uzeti od tebe kamena za krunište ni kamena za temelj. Ne, bit ćeš pustoš vječna," govori Gospod.
27 Zasadite zastavu u zemlju! Zatrubite u rog među narodima! Posvetite narode za boj proti Babilonu! Sazovite proti njemu kraljevstva Ararata, Menija i Aškenaza! Podignite proti njemu vođe, i dovedite konje, mnogo poput skakavaca!
28 Posvetite proti njemu narode za boj, kralja medijskoga, namjesnike, sve upravitelje njegove i sve područje oblasti njegove!
29 Tada će se potresti i zadrhtati zemlja; jer na Babilonu ispunjava se odluka Gospodnja, da učini područje babilonsko pustinjom, u kojoj nitko ne stanuje.
30 Junaci Babilona odustaju od boja, ostaju i sjede u tvrđavama. Usahnula je junačka snaga njihova. Postali su žene. Opustošene su kuće njegove, polomljene prijevornice njegove.
31 Teklić leti za teklićem, glasnik za glasnikom, da jave kralju babilonskom, da je grad njegov zauzet sa svih krajeva.
32 Da su brodovi njegovi zaposjednuti bare njegove isušene, ratnici kleknuli.
33 Jer ovako veli Gospod lad vojskama, Bog Izraelov: "Kći je babilonska kao gumno u vrijeme, kad se nabija. Još malo, pa je i za nju došlo vrijeme žetve."
34 "Nebukadnezar, kralj babilonski, pojeo me je i satro, kao prazan sud bacio me je. Proždro me je, kao što zmaj napuni trbuh svoj, zatjerao me iz raja mojega.
35 'Bijeda moja neka padne na Babilon!' veli građanstvo Siona. 'Krv moja neka dođe na stanovnike kaldejske!' veli Jerusalem"
36 Zato ovako veli Gospod: "Evo, ja ću voditi parbu tvoju! Osvetit ću te, osušit ću more njegovo; izvor ću njegov osušiti.
37 Babilon će postati gomila kamenja, stan čagaljima, pustoš, poruga i bez stanovnika.
38 Svi će rikati kao lavovi, zavijati kao lavići.
39 Kad ih upali pohlepa, ugotovit ću im gozbu i opojit ću ih, da stanu posrtati i upadnu u vječni san, iz kojega se više ne probudiše." govori Gospod.
40 Svest ću ih na zaklanje kao janjce, kao ovnove i jarce."
41 Ah, kako je zauzet Šišak i osvojen ures svega svijeta! Kako je Babilon postao užas među narodima!
42 Ustalo je more na Babilon: utonu u silne valove njegove.
43 radovi njegovi postaše pustoš: "zemlja suše i goleti, zemlja, u kojoj više ne stanuje čovjek, kroz koju više ne prolazi čovjek.
44 Pohodit ću Bela u Babilonu i istrgat ću iz ralja njegovih, što je proždro, Narodi ne e više grnuti k njemu. I zidovi su babilonski pali.
45 Izađi iz područja njegova, narode moj! Neka svaki spasi život svoj od žestokoga gnjeva Gospodnjega!
46 Nemojte da klone srce vaše! Ne bojte se od glasa što će se čuti u zemlji, kad jedno godine dođe ovaj glas, druge godine onaj glas, i kad nasilje zavlada u zemlji, i jedan vladalac ustane na drugoga.
47 "Zato zaista, dolazi vrijeme, kad ću pohoditi idole babilonske. Sva će se zemlja njegova posramiti. Svi će pobijeni njegovi pasti u njemu.
48 Tada će nad Babilonom klicati od radosti nebo i zemlja i sve u njima, kada dođu na njega sa sjevera zatirači." govori Gospod.
49 "I Babilon mora pasti za pobijene Izraelove, kao što su za Babilon pobijeni padali po cijelom svijetu."
50 Idite, koji umakoste maču! Ne stojte, spominjite se u daljini Gospoda! Prema Jerusalemu neka se upravlja srce vaše!
51 Stajali smo posramljeni, kad čusmo za porugu. Stid je pokrio lice naše, jer su tuđini došli u svete stanove Gospodnje.
52 "Zato zaista, dolazi vrijeme," govori Gospod, kad ću pohoditi idole njegove. Po svoj zemlji njegovoj jecat će pobijeni.
53 Da se Babilon sve do neba popne, da sagradi tvrđavu svoju na visini nepristupnoj, doći će ipak od mene na njega zatirači." govori Gospod.
54 Čuj, odjekuje vika iz Babilona, velik razor iz zemlje kaldejske!
55 Jer Gospod zatire Babilon, dokida tamo veliku vrevu. Valovi njegovi buče kao silne vode, vika se njegova razliježe.
56 Zaista, zatirač dođe na Babilon. Junaci se njegovi zarobljavaju: lukovi se njegovi potiru, jer je Gospod Bog plaće, koji sigurno plaća.
57 "Njegove knezove i mudrace, namjesnike, upravitelje i ratnike opojit ću, da padnu u vječni san, iz kojega se više ne probudiše," govori kralj; 'Gospod nad vojskama' ime je njegovo.
58 Ovako veli Gospod nad vojskama: "Široki zidovi babilonski razorit će se do temelja, visoka vrata njegova ognjem će se spaliti. Ljudi će se truditi ni za što, narodi će se mučiti za oganj."
59 Ovo je nalog, što ga dade prorok Jeremija Seraji, sinu Nerije, sina Mahsejina, kad je ovaj sa Zedekijom, kraljem Judinim, pošao u Babilon u četvrtoj godini kraljevanja njegova. Seraja je bio glavni stanoreda.
60 Jeremija je bio napisao u jednu knjigu svu nesreću, što je imala sadi na Babilon, naime sve ove riječi, što su napisane proti Babilonu.
61 Jeremija reče Seraji: "Kad dođeš u Babilon, gledaj, da objaviš sve ove riječi!
62 Reći ćeš: 'Gospode, ti si se zaprijetio ovomu mjestu uništenjem, da se nitko više ne nastani u njemu, ni čovjek ni životinja, jer ima biti vječna pustinja.'
63 Kad pročitaš ovu knjigu, priveži kamen na nju, baci je u Eufrat
64 I reci: 'Tako će potonuti Babilon i neće se više podignuti zbog nesreće, što ću je pustiti na njega; on će iznemoći.'" Dovle su riječi Jeremijine.
| Jeremija (Šarić) |