Jeremija (Šarić)/Glava 49.

Jeremija (Šarić)

1 O Amoncima. Ovako veli Gospod: "Zar Izrael nema sinova, zar nema baštinika? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se je narod njegov nastanio u njegovim gradovima?

2 Zato, zaista, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad ću učiniti da zaori ratni urnebes proti Rabe u Amonu. Bit će gomila ruševina, gradovi njegovi bit će ognjem popaljeni, i Izrael će baštiniti svoje vlastite baštine," govori Gospod.

3 Hešbone, jauči, opustošen je Aj! Jadikujte, kćeri Rabaove! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutaj te u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.

4 Što se hvališ dolinom svojom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvaleći se bogatstvom svojim: "Tko će udariti na me?"

5 Zaista, grozu ću pustiti na te", govori svemogući Gospod nad vojskama, "sa svih strana oko tebe! Bit ćete raspršeni svaki za se, i bjegunce nitko neće skupiti.

6 Ali ću poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca", govori Gospod.

7 " O Edomu. Ovako veli Gospod nad vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu Zar je nestao zavjes razumnima? Je li im mudrost nestala?

8 Bježite, udaljite se odavde, skrijte se u dubinu, građani dubinu! Jer ću pustiti da na Ezava dođe nesreća njegova, vrijeme kazne njegove.

9 Dolaze k tebi vinogradari, za pabirčenje ne ostavljaju više ništa. Dolaze noću kradljivci, i grabe pohlepno.

10 Jest, ogolit ću Ezava. Otkrit ću skrovišta njegova, on se više ne može skriti. Pleme će se njegovo uništiti, braća njegova i susjedi njegovi, i ništa više ne osta od njega.

11 Ostavi sirote svoje, ja ću ih uzdržavati. Udovice tvoje neka se uzdaju u me!"

12 Jer ovako veli Gospod: "Zaista, koji nijesu zaslužili da piju čašu, moraju je izliti: "a ti, ti da bi još, ostao bez kazne? Nećeš ostati bez kazne, ne, nego ćeš piti!

13 Jer sobom se kunem," govori Gospod: "Bosra će biti groza, pogrda, podsmijeh i kletva, svi će gradovi njegovi biti pustinja vječna!"

14 Čuo sam vijest od Gospoda, glasnik je poslan k narodima: "Skupite se, idite proti Edomu, dignite se u boj!"

15 "Zaista, učinit ću te malenim među narodima, prezrenim među ljudima.

16 Strah, što ga ulijevaš, zaludio te je, tvoje drsko mišljenje, jer stanuješ u rasjelinama kamenim, hvataš se vrletnih visina. I visoko gradiš gnijezdo kao orao, ipak ću te odanle srušiti dolje," govori Gospod.

17 Grozan će postati Edom: "Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijeva se zbog svih uboja njegovih.

18 Kako se zbilo Sodomi i Gomori i susjedima njihovim kod uništenja njihova: tako", veli Gospod, "neće više tamo nitko stanovati, ni jedan čovjek neće ondje boraviti.

19 Gle, kao što lav izlazi iz sjajne zemlje jordanske, protiv onih u zaklonu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja, tko će izazvati mene, i koji će mi pastir odoljeti?"

20 Zato čujte odluku Gospodnju koju je prihvatio proti Edomu, osnove njegove, što ih je smislio proti stanovnicima Temana: Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!

21 Od praske pada njihova zadrhtat će zemlja. Jauk će se njihov čuti do Crvenoga mora.

22 Gle, kao orao diže se on gore. Lebdi tamo, raširuje krila svoja nad Bosrom. U onaj dan bit će srce junaka edomskih kao srce u žene, koja porađa.

23 O Damasku. Zbunjeni su Hamat; Arpad, kad čuše zle glase. Srce je njihovo uzbuđeno od brige, ne može se više umiriti.

24 Klonuo je Damask, okrenuo da bježi. Groza ga spopala, tjeskoba i bolovi ga prihvatili kao ženu, što porađa.

25 Jao, slavni je grad ostavljen, raskošni grad!

26 "Zato će popadati mladići na ulicama njegovim, svi će ratnici izginuti u onaj dan!" govori Gospod lad vojskama.

27 "Na zidove Damaska stavit ću oganj, da proždre palače Ben-Hadadove.

28 O Kedaru i o kraljevstvima Hasora, što ih pobjedi Nebukadnezar, kralj babilonski. Ovako veli Gospod: "Ustanite, idite na Kedar, i pokorite sinove Istoka!

29 Uzimaju im šatore i stada, pokrivala njihova i posuđe njihovo. Otimaju im deve njihove i viču na njih: 'Groza naokolo!'

30 Bježite, zaklonite se što brze, skrijte se u dubinu, stanovnici Hasora! govori Gospod. "Nebukadnezar, kralj babilonski, prihvatio je odluku proti vama, smislio je osnovu proti vama.

31 Ustanite! Idite proti narodu bezbrižnome, koji stanuje u sigurnosti," govori Gospod, "koji ne zna ni za vrata ni za prijevornice", koji stanuje sam!

32 Deve njihove bit će plijen, mnoštvo stada njihovih grabež. Razasut ću ih u sve vjetrove, njih, što su najdalje. Učinit ću da dođe na njih propast sa svih strana," govori Gospod.

33 "Hasor će onda biti stan čagalja, pustinja vječna. Nitko neće više stanovati tamo, ni jedan čovjek neće boraviti u njemu."

34 Ovo je riječ Gospodnja, koja dođe proroku Jeremiji proti Elamu u početku vladanja kralja Judina Zedekije, govoreći:

35 Ovako veli Gospod nad vojskama: "Zaista, ja ću slomiti luk Elamu, glavno oruđe snage njegove!

36 Dovest ću proti Elamu četiri vjetra s četiri kraja neba. Razasut ću ih u sve vjetrove. Neće biti naroda, kamo neće doći prognanici Elama.

37 Utjerat ću u Elam strah od neprijatelja njegovih, od onih, koji mu rade o glavi. Pustit ću nesreću na njih, žestinu gnjeva svojega," govori Gospod. "Poslat ću za njim mač, dokle ga ne zatrem.

38 Namjestit ću prijestolje svoje u Elamu, uništit ću ondje kralja i knezove," govori Gospod.

39 "Na svršetku dana okrenut ću sudbinu Elamovu," govori Gospod.


Jeremija (Šarić)