Jeremija (Šarić)/Glava 44.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovo je riječ, što dođe Jeremiji za sve Judejce, koji su stanovali u Egiptu, koji su se bili naselili u Migdolu, u Tafnisu u Memfisu i u zemlji Patrosu, govoreći:
2 "Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ste sami vidjeli svu nesreću, koju sam pustio da dođe na Jerusalem i na sve gradove Judine. Evo, do danas su opustošeni, i nitko ne stanuje u njima,
3 Zbog zloće njihove, kojom su me žalostili idući tamo i kadeći i služeći tuđim bogovima, kojih nijesu znali ni oni, ni vi, ni oci vaši.
4 Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve sluge svoje, proroke, da opominju: "Ne činite toga gada, na koji mrzim!"
5 Ali ne poslušaše i ne prignuše mi uha svojega, da bi se odvratili od zloće svoje i vike ne kadili drugim bogovima.
6 Tako se izli jarost moja i gnjev moj i raspali se u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Postadoše ruševine i pustoš, kao što je još i dan današnji.
7 A sada, ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izraelov: 'Zašto sami sebi nanosite tako veliku nesreću? Vi istrebljujete sebe, čovjeka i ženu, dijete i nejače, iz Jude, tako da ne ostane više u vas ostatka.
8 Dražite me djelima ruku svojih kadeći drugim bogovima u Egiptu, kamo otidoste, da se naselite tamo. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svima narodima na zemlji.
9 Jeste li zaboravili zlodjela otaca svojih i zlodjelu kraljeva Judinih, zlodjela knezova njegovih, zlodjela svoja i zlodjela žena svojih, što ih počiniše u zemlji Judinoj i po ulicama jerusalemskim?
10 Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mojemu zakonu i propisima mojim, što sam ih propisao vama i ocima vašim.
11 Zato govori Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ja upravljam lice svoje prema vama na nesreću, da istrijebim sve Judejce.
12 Pomorit ću ostatak Judin, koji se je okrenuo k Egiptu i otišao tamo i naselio se ondje. Svi će biti utamanjeni u Egiptu, od mača će pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najvećega. Izginut će od mača i gladi i bit će kletva i groza, podsmijeh i poruga.
13 Pohodit ću one, koji se nastaniše u zemlji egipatskoj, kao što sam pohodio Jerusalem mačem, glađu i kugom.
14 Ni jedan od ostatka Judina, što dođoše u Egipat, da se nastane ondje, neće uteći ili umaći i vratiti se u zemlju Judinu, makar čeznuli za povratkom, da opet stanuju ondje. Doista, oni se neće vratiti osim malo bjegunaca.
15 Svi ljudi, koji su znali, da su žene njihove kadile drugim bogovima, i sve žene, koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod, što je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovoriše Jeremiji:
16 To, što si nam izjavio u ime Gospodnje, nećemo poslušati.
17 Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje, što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, kraljevi naši i knezovi naši u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću.
18 A otkad smo prestali kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od mača i od gladi.
19 I kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi, da joj priređujemo žrtvene kolače po slici njezinoj i lijevamo joj naljeve?"
20 Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i ženama i svima, koji su mu bili odvratili:
21 "Nije li upravo bila žrtva, koju ste prinosili u gradovima Judinim i po ulicama jerusalemskim, vi i oci vaši, kraljevi vaši i knezovi vaši s narodnom zemaljskim, na koju je mislio Gospod i koja ga je dirnula u srce?
22 Gospod nije mogao podnositi zlih djela vaših i gadova, što ste ih činili, i tako je zemlja vaša postala ruševina, groza i kletva. Nitko više ne stanuje u njoj do dana današnjega.
23 Jer ste žrtvovali i proti Gospodu griješili, jer nijeste slušali glasa Gospodnjega i nijeste upravili puta svojega po zakonu njegovu i po odredbama njegovim i zapovijedima njegovim, zato je došla na vas ova nesreća, kako je danas."
24 Još reče Jeremija svemu narodu i svim ženama: "Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, što stanujete u zemlji egipatskoj:
25 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Što ste vi i žene vaše obećali na usta svoja, izvršujete vlastitim rukama. Vi kažete: "Moramo držati zavjete svoje, što smo ih učinili; moramo kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj naljeve." Držite samo zavjete svoje i izvršujte ih vjerno!'
26 Zato čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji boravite u Egiptu: 'Doista, ja se zaklinjem velikim imenom svojim,' veli Gospod: 'Neka se više ime moje ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u zemlji egipatskoj, da bi rekao: Tako da je živ Svemogući Gospod!
27 Evo, ja bdijem nad njima na nesreću, ne na spasenje. Svi Judejci, što su u Egiptu, ginut će od mača i od gladi do uništenja.
28 Samo će ih malo biti, koji će umaknuti maču i vratiti se iz Egipta I Judu Svi od ostatka Judina, što su otišli u Egipat, i se ovdje nastane, upoznat će, čija se je riječ ispunila, moja ili njihova.
29 Ovo neka vam je znak za to, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mjestu, da upoznate, da će se ispuniti prijetnja moja proti vama:
30 Ovako veli Gospod: Evo, ja ću dati faraona Hofra, kralja egipatskoga, u ruke neprijateljima njegovim, i vlast onima, koji mu rade o glavi, kao što sam dao Zedekiju, kralja Judina, u ruke njegovu neprijatelju Nebukadnezaru, kralju babilonskom, koji mu je radio o glavi.'"
| Jeremija (Šarić) |