Jeremija (Šarić)/Glava 36.
| Jeremija (Šarić) |
1 U četvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda, govoreći:
2 "Uzmi sebi svitak knjige i napiši u nju sve riječi, što sam ti ih rekao o Izraelu i Judi i o svim narodima od vremena, kada sam ti govorio, od dana Josijinih do današnjega da!
3 Možda čuje kuća Judina svu nesreću, koju im mislim učiniti, tako da se svaki vrati sa svojih zlih putova i ja oprostim krivnju njihovu i grijehe njihove."
4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina. I Baruh napisa u svitak knjige sve riječi Gospodnje, koje mu je bio on govorio, onako, kako mu ih je iskazao Jeremija.
5 Potom zapovjedi Jeremija Baruhu: "Jer sam ja spriječen i ne mogu poći u kuću Gospodnju,
6 Pođi ti tamo i ti pročitaj iz svitka, što si ga napisao, kako sam ti iskazao, riječi Gospodnje narodu i kući Gospodnjoj u dan posni! I svima Judejcima, koji su došli iz gradova svojih, pročitaj!
7 Možda prodre vapaj njihov do Gospoda, ako se svi obrate od svojih zlih putova. Jer je velik gnjev žestoki, kojim je Gospod zaprijetio tome narodu."
8 Baruh, Sin Nerijin, učinio je sve, što je bio zapovjedio prorok; Jeremija, i pročitao je iz knjige riječi Gospodnje u kući Gospodnjoj.
9 U petoj godini Jojakim sina Josijina, kralja Judina, u devetom mjesecu, oglasiše pred Gospodom post za sav narod u Jerusalemu i za sav narod, što je bio došao u Jerusalem iz gradova Judinih.
10 Baruh pročita iz knjige riječi Jeremijine u kući Gospodnjoj l ćeliji Gemarje, sina Šafanova, državnog pisara, u gornjem trijemu, kod novih vrata kuće Gospodnje pred svim narodom.
11 A kad je čuo Mikaja, sin Gemarje, sina Šafanova, sve ove riječi Gospodnje iz knjige,
12 Siđe on u palaču kraljevsku u sobu državnoga pisara. Tamo su upravo bili skupljeni svi knezovi, državni pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Zedekija, sin Hananijin, i svi drugi knezovi.
13 Mikaja im reče sve riječi, što ih je bio čuo, kad je Baruh čitao narodu iz knjige.
14 Tada svi knezovi poslaše k Baruhu Jehudija, sina Netanije, sina Šelemju, sina Kušijeva, i pozvaše ga: "Uzmi sa sobom svitak, iz kojega si čitao narodu, i dođi! Baruh, sin Nerijin, uze svitak sa sobom i dođe k njima.
15 Oni mu rekoše: "Sjedi i pročitaj nam ga!" Baruh im pročita.
16 A kad su čuli sve ove riječi, pogledaše se uplašeni i rekoše Baruhu: "Moramo reći kralju sve ove riječi!"
17 I zapitaše Baruha: "Ali kaži nam, kako si mogao napisati sve te riječi iz usta njegovih?"
18 Baruh im odgovori: "On mi je rekao sve te riječi, i ja sam ih napisao u knjigu crnilom."
19 Tada rekoše knezovi Baruhu: "Idi, skrij se, ti a i Jeremija, da nitko ne zna gdje ste!"
20 Potom otidoše kralju u trijem palače. Svitak knjige bili su ostavili u sobi državnog pisara Elišama; iskazaše kralju čitav slučaj.
21 A kralj posla Jehudija, da donese svitak. Donese ga iz sobe državnoga pisara Elišama. Tada ga je Jehudi čitao kralju i knezovima, što su stajali oko kralja.
22 Kralj je tada stanovao u zimskoj kući; bio je deveti mjesec. Oganj je gorio pred njim na ognjištu.
23 Kadgod je Jehudi bio pročitao tri do četiri lista, isjekao bi ih kralj nožem pisarskim i bacio ih u vatru na ognjište, dok nije bio sav svitak izgorio u vatri na ognjištu.
24 Ali se kralj i svi činovnici njegovi, koji su bili slušali te riječi, ne uplašiše, niti razderaše haljina svojih.
25 Doduše su bili Elnatan, Delaja i Gemarja silno molili kralja, da ne spaljuje svitka; ali ih on ne posluša.
26 Dapače zapovjedi kralj kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali ih je Gospod držao skrivene.
27 Izakako je bio kralj spalio svitak s riječima, što ih je bio napisao Baruh, ako ih iskazao Jeremija, dođe riječ Gospodnja Jeremiji, govoreći:
28 "Uzmi sebi drugi svitak i napiši u njega sve riječi, što su stajale u prijašnjem svitku, što ga je spalio Jojakim, kralj Judin.
29 A za Jojakima, kralja Judina, objavit ćeš: Ovako veli Gospod: 'Ti si spalio ovaj svitak i rekao: "Zašto si napisao u njem: Doći će kralj babilonski i opustošiti svu zemlju i istrijebiti iz nje ljude i stoku?'"
30 Zato objavljuje Gospod za Jojakima, kralja Judina: 'Neće potomak od njega sjediti na prijestolju Davidovu. Mrtvo će tijelo njegovo biti predano žegi dana i studeni noći.
31 Ja ću na njemu, na potomstvu njegovu i na dvoranima njegovim kazniti zlodjela njihova, i pustit ću na njih i na stanovnike jerusalemske i na Judejce svu nesreću, kojom sam im zaprijetio; ali oni ne poslušaše.'"
32 I uze Jeremija drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on napisa u njega, kako mu je govorio Jeremija, sve riječi knjige, koju je bio spalio Jojakim, kralj Judin. Ovima su bile pridodane još slične riječi.
| Jeremija (Šarić) |