Jeremija (Šarić)/Glava 34.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovo je riječ, koja dođe Jeremiji od Gospoda, govoreći, kad su Nebukadnezar, kralj babilonski, i sva vojska njegova i sva kraljevstva zemaljska, što su bila pod njim, i svi narodi vojevali proti Jerusalemu proti svim gradovima njegovim:
2 "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Idi kaži Zedekiji, kralju Judinu, kaži mu: Ovako veli Gospod: 'Evo, ja dajem taj grad u ruke kralju babilonskom. On će ga spaliti ognjem.
3 Ti nećeš umaknuti ruci njegovoj, nego ćeš biti uhvaćen i predan vlasti njegovoj. Oko u oko vidjet ćeš kralja babilonskoga i usta u usta s njim ćeš govoriti i doći ćeš u Babilon.'
4 Ali čuj riječ Gospodnju, Zedekija, kralju Judin! Ovako veli Gospod o tebi: 'Nećeš poginuti od mača.
5 U miru ćeš umrijeti; i kao što se je činilo u čast ocima tvojim, prijašnjim kraljevima, što su bili prije tebe, tako će se platiti i tebi mrtvački oganj i naricat će se za tobom "Ah, gospodaru!" To je proročanstvo, što ga navješćujem'", govori Gospod.
6 Prorok Jeremija navijesti sve ove riječi kralju Judinu Zedekiji u Jerusalemu,
7 Dok je vojska kralja babilonskoga udarala na Jerusalem i na sve gradove Judine, što su još preostali, naime na Lakiš i Azeku. Ovi su bili od gradova Judinih jedini tvrdi gradovi, što su se još držali.
8 Ovo je riječ, koja dođe Jeremiji od Gospoda, izakako je bio kralj Zedekija sklopio nagodu sa svim narodom u Jerusalemu, da im proglasi oslobođenje.
9 Svaki je imao osloboditi roba svojega i ropkinju svoju, ukoliko su bili Hebreji i Hebrejke, da više nitko ne imadne svojega judejskog zemljaka kao roba.
10 Poslušaše svi knezovi i sav narod, koji su bili pristali na nagodu, da svaki otpusti roba svojega i ropkinji svoju i da ih više ne drži kao robove; poslušaše i otpustiše.
11 A poslije su uzimali opet natrag robove i ropkinje, koje su bili otpustili, i silom su ih opet učinili robovima i ropkinjama.
12 Tada dođe od Gospoda Jeremiji riječ Gospodnja, govoreći:
13 "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Ja sam učinio zavjet s ocima vašim, kad ih izvedoh iz Egipta, iz kuće ropstva:
14 Nakon sedam godina ima svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka, koji ti se je prodao. Šest godina ima ti služiti kao rob; onda ga imaš slobodna otpustiti od sebe. Ali me ne poslušaše oci vaši i ne prignuše mi uha svojega.
15 Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste činili, što je pravo u očima mojim proglasivši svaki oslobođenje zemljaka svojega, i bili ste sklopili nagodu preda mnom u kući mojoj, koja se zove mojim imenom.
16 Ali sada skvrnite ponovno ime moje. Svaki je roba svojega i ropkinju svoju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao, da vam budu robovi i ropkinje.
17 Zato veli Gospod: "Vi me ne poslušaste, ali proglasiste oslobođenje, svaki za zemljaka svojega i bližnjega svojega. Zato i ja navješćujem suprot vama oslobođenje,' govori Gospod, za mač, kugu i glad, činim vas strašilom za sva kraljevstva zemaljska.
18 A ljude, koji prestupe nagodu moju i ne izvrše odredbe nagode, koju su sklopili preda mnom, učinit ću kao govečetu, što su ga rasjekli na dvoje i prošli između komada njegovih.
19 Knezove Judine i jerusalemske, dvorane, svećenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između komada govečeta,
20 Predat ću u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi. Mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i životinjama zemaljskim.
21 A Zedekiju, kralja Judina, i knezove njegove predat ću u ruke neprijateljima njihovim, u ruke onima, koji im rade o glavi, i u ruke vojsci kralja babilonskoga, koja je sada otišla.
22 Doista, veli Gospod, ja ću učiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni će se boriti proti njemu, zauzeti ga i spaliti ognjen. Gradove Judine učinit ću pustinjom, u kojoj ne stanuje nitko.'"
| Jeremija (Šarić) |