Jeremija (Šarić)/Glava 25.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovo je riječ, što dođe Jeremiji za sav narod Judin u četvrtoj godini Jojakima, sina Josijina, kralja Judina - bila je to prva godina vladanja kralja babilonskog Nebukadnezara. -
2 Prorok Jeremija objavio ju je svemu narodu Judinu i svim stanovnicima jerusalemskim, govoreći:
3 Od trinaeste godine Josije, sina Amonova, kralja Judina, do današnjega dana, dakle već dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Gospodnja, i govorio sam vam neumorno, ali vi nijeste slušali.
4 I Gospod vam je neumorno slao sve sluge svoje, proroke. Ali vi nijeste slušali, nijeste prignuli uha svojega, da ih čujete, kad su govorili:
5 "Vratite se svaki sa svojega zla puta i od svojih nevaljalih djela, pa ćete ostati i stanovati u zemlji, koju je Gospod dao vama i ocima vašim, za vječna vremena!
6 Ne trčite za drugim bogovima, da im služite i da im se klanjate! Ne dražite me na srdžbu lošim djelima ruku svojih, da vas ne udarim nesrećom!
7 Ali me vi nijeste poslušali," govori Gospod, "i dražili ste me na srdžbu lošim djelom ruku svojih, na propast svoju."
8 Zato ovako veli Gospod lad vojskama: "Jer nijeste poslušali moje riječi,
9 Evo, ja ću poslati po sve narode sjeverne," govori Gospod, "i po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega. Pustit ću ih da navale na tu zemlju i na stanovnike njezine i na sve te narode okolne, Zatrt ću ih i učinit ću ih užasom, podsmijehom i pustošu vječnom.
10 Učinit ću, da prestane među njima glas radosti i glas veselja, poklik zaručnikov i poklik zaručnice, lupa mlina i svjetlost svjetionice.
11 sva će ta zemlja postati pustinja i pustoš; i ti će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina.
12 A kad isteče sedamdeset godina, tada ću na kralju babilonskom i onom narodu," govori Gospod, "i na zemlji Kaldejaca kazniti krivnju njihovu i učinit ću je pustinjom zauvijek.
13 Pustit ću, da se na toj zemlji ispune sve riječi moje, što sam ih rekao o njoj, sve, što stoji napisano u ovoj knjizi, što je prorokovao Jeremija za sve narode.
14 Jer će i oni služiti moćnim narodima i silnim kraljevima. Po činima njihovim i po djelima ruku njihovih platit ću njima."
15 Jer ovako mi veli Gospod, Bog Izraelov: "Uzmi iz moje ruke ovu čašu gnjevnoga vina i daj da se napiju iz nje svi narodi, kojima te pošljem.
16 Neka piju, teturaju i smušeni postanu pred mačem, što ću ga poslati među njih!"
17 Uzeo sam čašu iz ruke Gospodnje i dao sam, da piju iz nje svi narodi, kojima me je poslao Gospod.
18 Jerusalem i gradovi Judini, njihovi kraljevi i knezovi, da budu pustinja, užas, podsmijeh i prokletstvo, kao što je danas.
19 Faraon, kralj egipatski, činovnici njegovi, knezovi njegovi i sav narod njegov.
20 Sva mješavina naroda, svi kraljevi zemlje Uza, svi kraljevi zemlje filistejske: "od Aškelona, Gaze, Ekrona i ostatak od Ašdoda;
21 Edom, Moab i Amonci;
22 Svi kraljevi Tira, svi kraljevi Sidona i svi kraljevi primorja preko mora:
23 Dedan, Tema, Buz i svi s ošišanim tjemenom;
24 Svi kraljevi Arapske i svi kraljevi mješavine naroda, što stanuju U pustinji;
25 Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;
26 Svi kraljevi sjeverni, blizu i daleko, kako jedan tako drugi sva kraljevstva svijeta, koliko ih ima na zemlji. A kralj od Šešaka mora piti iza njih.
27 "Reci im: "Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte, opijte se, bljujte i padajte, da ne ustanete, pred mačem, što ga šaljem među vas!'
28 Ako li bi se nećkali uzeti čašu iz ruke tvoje, da piju, tada ion reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Vi morate ipak piti!
29 Zaista, kad počnem s kaznenim sudom kod grada, koji se zove mojim imenom, zar ćete vi izaći slobodni? Nećete ostati bez kazne; jer ću podići mač na sve stanovnike zemlje," govori Gospod nad vojskama.
30 "Objavi im sve ove riječi i kaži im: "Viče s visine Gospod, iz svetoga stana svojega pušta da za grmi glas njegov! Gromovnim glasom viče preko pašnjaka, kao kod gaženja grožđa podiže vrisku na sve stanovnike zemlje.
31 Do na kraj svijeta prodire glas, jer Gospod podiže tužbu proti narodima. Ide na sud sa svakim tijelom. Bezbožnike predaje maču," govori Gospod.
32 Ovako veli Gospod nad vojskama: "Evo, nevolja korača od naroda do naroda. Silan se vihor diže s krajeva zemlje."
33 Pobijeni od Gospoda leže u onaj dan od jednoga kraja zemlje do drugoga. Neće biti oplakani, neće se pokupiti, neće groba naći. Služe kao gnoj na njivi.
34 Jaučite, pastiri, i tugujte! Valjajte se po prahu, glavari stada! Dani su tu, da vas pokolju. Padate kao izabrani jarci.
35 Utočišta ne nalaze pastiri, ni spasenja glavari stada.
36 Čuj! Iako viču pastiri! Kako jauču glavari stada, jer Gospod potire pašu njihovu.
37 Nestaju mirni travnjaci od žestine gnjeva Gospodnjega.
38 Lav ostavlja skrivalište svoje; jer je zemlja njihova postala i pustinja od krvnoga mača, od jarosti gnjeva njegova.
| Jeremija (Šarić) |