Jeremija (Šarić)/Glava 18.

Jeremija (Šarić)

1 Ovaj naputak dođe Jeremiji od Gospoda, govoreći:

2 "Ustani, siđi U kuću lončarovu! Tamo ću ti objaviti proročanstvo svoje!"

3 Siđoh u kuću lončarovu, On je bio upravo pri poslu na lončarskom kolu,

4 Pokvario se sud, što ga je upravo pravio, kako to bude pod rukom lončarovom, pa je načinio drugi sud, kako je lončaru bio po volji.

5 Tada mi dođe riječ Gospodnja:

6 "Ne mogu li ja tako kao lončar postupati s vama, kućo Izraelova?", govori Gospod. "Jest, kao što je glina u ruci lončarovoj, tako ste vi u ruci mojoj, kućo Izraelova!

7 Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da ću ga istrijebiti, uništiti, zatrti.

8 Obrati li se taj narod od zloće svoje, zbog koje sam mu zaprijetio, meni će biti žao za nesreću, koju sam mu mislio nanijeti.

9 Sad obećam jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da ću ga sazidati i zasaditi.

10 Učini li što je zlo u mojim očima ne slušajući glasa mojega, meni će biti žao za dobro, koje sam mu mislio iskazati.

11 Zato sad objavi ljudima Judinim i stanovnicima jerusalemskim: Ovako veli Gospod: 'Evo, spremam proti vama nesreću. Smislio sam proti vama nesreću i skovao proti vama osnovu! Vratite se ipak, svaki sa svojega zla puta! Popravite putove svoje i djela svoja!'

12 A oni će odgovoriti: 'Zaludu jao! Mi idemo za svojim vlastitim osnovama.' Svaki hoće da radi po tvrdokornosti svojega zla srca."

13 Zato ovako veli Gospod: "Pitajte po narodima, je li tko čuo tako što? Grdilo veliko učinila je djevojka Izraelova.

14 Odstupi li ikada od grebena kamenoga snijeg libanonski, presuše li studene, bučne vode po gorama?

15 A narod je moj zaboravio mene, ništavilu prinose tamjan, posrću na svojim putovima, na prastarim stazama, tako da hode putovima vrletnim, neporavnanim.

16 Učinit ću zemlju njihovu pustinjom, na vječnu porugu. Tkogod prođe preko nje, zgražat će se i mahat će glavom.

17 Kao istočni vjetar tjerat će ih pred neprijateljem, leđa a ne lice pokazat ću im u dan nevolje njihove."

18 Oni vele: "Hajde da skujemo osnove proti Jeremiji, jer još nije nestalo naputka od svećenika, ni savjeta od mudraca ni riječi od proroka. Hajde da ga pogodimo jezikom, i ne pazimo na sve riječi njegove!"

19 Pripazi na me, Gospode, čuj govor mojih protivnika!

20 Hoće li se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Spomeni se, kako san stajao pred tobom moleći za njihovo dobro, da odvratim gnjev tvoj od njih!

21 Zato predaj djecu njihovu gladi, izruči ih sili mača! Žene njihove neka budu bez djece i udove, i muževe njihove neka podavi kuga, mladiće njihove neka poubija mač boju!

22 Neka se čuje vika iz kuća njihovih, kad dovedeš na njih krvničke čete iznenada, jer kopaju jamu, da me uhvate, zamke namještaju nogama mojim.

23 A ti, Gospode, znaš svu osnovu njihovu proti meni, da me ubiju. Ne opraštaj krivnje njihove, ne briši ispred sebe grijeha njihova! Sruši ih, obračunaj s njima u vrijeme gnjeva svojega!


Jeremija (Šarić)