Jeremija (Šarić)/Glava 16.
| Jeremija (Šarić) |
1 Dođe mi riječ Gospodnja, govoreći:
2 "Ne uzimaj sebi žene, i da nemaš sinova ni kćeri na ovom mjestu!
3 Jer ovako veli Gospod za sinove i kćeri, što se rode na ovom mjestu, za matere, koje ih rode, i za oce njihove, koji ih rode u ovoj zemlji:
4 Veoma mučnom će smrću pomrijeti, ne oplakani i ne pokopani. Ležat će kao gnoj na polju, od mača i od gladi izginut će, mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i životinjama poljskim."
5 Dalje zapovjedi Gospod: "Ne ulazi u kuću, u kojoj je žalost ne idi na tugovanje za mrtvacem i ne iskazuj nikome sažaljavanje svoje; jer uskraćujem tomu narodu prijateljstvo svoje," govori Gospod, "milost i milosrđe.
6 Veliko i malo pomrijet ću ovoj zemlji, a da se ne pokopaju ili oplaču, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati.
7 Neće se lomiti kruh žalosti, da se tko potješi za mrtvim. Neće se nikome pružiti čaša utjehe za ocem njegovim ili za materom njegovom.
8 Ne idi u kuću na svečanu gozbu, da tamo sjediš za jelom i pilom!
9 Jer ovako veli Gospod rad vojskama, Bog Izraelov: "Doista učinit ću, da na ovom mjestu pred vašim očima u vaše dane umukne glas radosti i glas veselja, poklik zaručnikov i pjev zaručnice.
10 Kada tome narodu objaviš sve ove riječi, a oni te zapitaju: "Zašto nam se prijeti Gospod svim tim zlom velikim, u čemu je krivnja naša i grijeh naš, što počini smo proti Gospodu, Bogu svojemu?"
11 Tada im odgovori: 'U tom što su oci vaši ostavili mene', govori Gospod, 'i trčali su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, a mene su ostavili i zakona mojega nijesu držali.
12 Vi ste još gore činili nego oci vaši. Svaki od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo srce ne slušajući mene.
13 Zato ću vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju, koje nijeste poznavali ni vi ni oci vaši. Tamo možete služiti tuđim bogovima dan i noć, a ja više nemam milosrđa s vama.'
14 Zato, evo, doći će dani," govori Gospod, "kad se neće više govoriti: 'Tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izraelove iz Egipta!'
15 Nego: 'Tako da je živ Gospod, koji je vodio kući sinove Izraelove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja, kamo ih je bio razgranao!' Ja ću ih natrag dovesti u zemlju njihovu, koju sam dao ocima njihovim."
16 "Gle, ja šaljem mnoge ribare", govori Gospod; da ih love, a potom šaljem mnoge lovce, da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i rasjelinama kamenim.
17 Jer oči moje prate sve putove njihove: oni nijesu skriveni od mene, i krivnja njihova nije zaklonjena od očiju mojih.
18 Tako plaćam najprije dvojinom za krivnju njihovu i za grijeh njihov, jer su oskvrnili zemlju moju svojim neživim, gadnim grdobama idolskim, što napunjaju baštinu moju."
19 "Gospode, snago moja, grade moj, utočište moje u dan nevolje! Narodi dolaze k tebi s krajeva zemlje i govore: 'Oci nasi imali su za samo lažne idole, ništave, nekorisne bogove.
20 Može li čovjek načiniti sebi bogove? To ipak nijesu bogovi.'"
21 "I evo, ja ću ih ovaj put dovesti do spoznaje. Učinit ću, da osjete jaku ruku moju. Tada će uvidjeti, da je moje ime: Gospod."
| Jeremija (Šarić) |