Jeremija (Šarić)/Glava 13.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovako mi reče Gospod: "Idi, kupi sebi pojas laneni i stavi ga sebi oko bedara! Ali ga ne meći u vodu!"
2 Kupio sam pojas po zapovijedi Gospodnjoj i stavio sam ga sebi oko bedara.
3 Opet mi dođe riječ Gospodnja:
4 "Uzmi pojas, što si ga kupio i nosiš ga oko bedara svojih, digni se, idi na Eufrat i skrij ga ondje u kakvu rasjeklinu kamenu!"
5 Otišao sam tamo i skrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospod.
6 Poslije mnogo dana reče mi Gospod: "Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas, što sam ti ga zapovjedio da skriješ ondje!"
7 Otišao sam na Eufrat, potražio sam i uzeo pojas s mjesta, gdje sam ga bio skrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao više ni za što.
8 Tada mi dođe riječ Gospodnja:
9 "Ovako veli Gospod: Na isti način predat ću propasti oholost Judinu i veliku oholost Jerusalema.
10 Ovi opaki ljudi, koji neće da slušaju riječi mojih, koji u zloći srca svojega idu i trče za tuđim bogovima, da im služe i klanjaju im se, oni će biti kao taj Pojas, koji nije ni za što.
11 Jer kako se pojas privije uz bedra čovjeka, tako sam htio da se kuća Izraelova i sva kuća Judina privije uza mene," veli Gospod, "da budu moj narod, moja dika, moja slava moj ures, ali oni ne poslušaše.
12 Reci im ove riječi: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: 'Svaki se vrč puni vina!' Ako ti oni odvrate: 'Zar ne znamo to sami, da se svaki vrč puni vina?'
13 Tada im reci: Ovako veli Gospod: Evo, ja ću napuniti pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve, koji sjede na prijestolju Davidovu, svećenike i proroke i sve stanovnike jerusalemske
14 I razbit ću ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima veli Gospod. "Nikakva štednja, nikakvo sažaljenje, nikakvo milosrđe neće me sustegnuti od uništenja njihova."
15 Slušajte i pazite! Ne budite oholi, kad govori Gospod!
16 Dajte čast Gospodu, Bogu svojem, prije nego se spotaknu noge vaše na gorama u tami! Inače uzalud čekate svjetlost, on je obrati u noć smrtnu i u tamu najdublju.
17 Ako ne slušate, moram ja u tišini plakati radi oholosti vaše. Moje će se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi stado Gospodnje.
18 Reci kralju i kraljici majci: "Ponizite se duboko, jer vam sjajna kruna pada s glave.
19 Zatvoreni su gradovi južne zemlje, nema nikoga, da ih otvori, sav se Juda odvodi, čitav se zarobljava."
20 Podigni oči svoje! Vidi, kako dolaze sa sjevera, gdje je stado, što ti je bilo povjereno, sjajne ovce?
21 Što ćeš reći, kad ti on za gospodare postavi one, na koje si priviknuo kao na pouzdanike svoje? Neće li te spopasti bolovi kao ženu, kad rađa?
22 I ako se pitaš: "Zašto me to zadesi?": zbog velike krivnje tvoje zgrnut će se skut tvoj, i pete će se tvoje izraniti.
23 Može li Crnac promijeniti boju na koži svojoj ili ris šare svoje? Tada biste i vi još činili dobro, koji ste se priviknuli na zlo.
24 "Ja ću vas razasuti kao pljevu, što odleti u pustinjskom vjetru.
25 To je sudbina tvoja, dio tvoj, što sam ti ga odredio", veli Gospod, jer si me zaboravio i oslonio se na laži.
26 Tvoj ću ti skut zgrnuti preko glave, da se vidi sramota tvoja.
27 Preljubočinstvo tvoje, bestidan grohot tvoj, sramotnu bludnost tvoju: po humovima, na poljima vidio sam gadove tvoje. Teško tebi, Jerusaleme, ti nijesi čist, i dokle će to još potrajati?"
| Jeremija (Šarić) |