Javna molitva ispovijedi grijehova
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Javna molitva ispovijedi grijehova |
- 9 1 Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, sinovi Izraelovi, ogrnuti kostrijetima i pokriveni zemljom1, sakupiše se za jedan *post. 2 Oni koji bijahu od loze Izraelove odvojiše se od svih stranaca i postaviše za ispovjediti grijehove svoje i grješke svojih otaca. 3 Oni se podigoše na svom mjestu, i čitaše se tijekom jedne četvrtine dana iz knjige Zakona GOSPODOVA, njihovog Boga; tijekom jedne druge četvrtine, oni činiše ispovijed svoju i pokloniše se pred GOSPODOM, svojim Bogom.
- 4 Na podij *levitski, podiže se Ješua, kao i Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani, Kenani; oni kričaše glasno prema GOSPODU, svom Bogu. 5 A leviti Ješua, Kadmiel Bani, Hašabneja, Šerebija,Hodija, Šebanija, Petahija rekoše: » Ustajte! Blagoslovite GOSPODA, svojeg Boga, oduvijek i zauvijek!
- Nek' se blagoslovi tvoje slavno *ime, koje nadilazi svaki blagoslov i hvalu!
- 6 Ti si taj koji je GOSPOD, ti sam! Ti si taj koji je načinio nebesa, nebesa nebesa i svu njihovu vojsku, zemlju i sve što se tu nalazi, mora i sve što ona sadržavaju. Ti si taj koji njima svima daje život, i vojska se nebeska1 klanja pred tobom. 7 Ti si, GOSPOD Bog, koji je izabrao Abrama, ti si ga izveo iz Ura od Kaldejaca i dao mu za ime Abraham. 8 Ti si našao njegovo *srce vjernim prema tebi, i zaključio si ti s njim jedan *savez za dati mu zemlju Kanaanaca, Hitita, *Amorita, Perizita, Jebuzita i Girgašita, i za dati mu potomstvo. Ti si održao riječ, ti si pravedan.
- 9 Ti si vidio ponižavanje naših otaca2 u Egiptu i ti si čuo vapaj njihov na obali *mora Trstikova. 10 Ti si načinio znakove i čuda protiv *Faraona, protiv svih njegovih slugu i protiv sveg puka zemlje njegove, jer ti si znao da u svojoj osionosti oni ih bijahu mučili, i ti si si učinio jedno ime kao što se vidi danas. 11 Ti si rascijepio more pred njima i oni su prošli po suhom posred mora; oni koji ih proganjahu, ti si ih bacio u dubine u dubine, kao jedan kamen u moćne vode. 12 Jednim stubom oblaka ti si ih vodio danju, a jednim stubom vatrenim noću, za osvijetliti im put kojim su išli. 13 Na planini Sinaj, ti si sišao i, s visine nebesa, ti si im govorio; dao si im točne zapovijedi, zakone istine, propise i dobre zapovijedi. 14 Upoznao si ih sa svojim svetim *šabatom i dao si im zapovijedi, propise i jedan zakon, po posredništvu Mojsijevom, tvog sluge. 15 Ti si im dao za glad njihovu kruha s neba i dao im izvirati vodu za njih iz stijene za njihovu žeđ. Dao si im uzeti u posjed zemlju koju si bio prisegao dati njima, podižući ruku1.
- 16 Ali, oni i naši očevi, oni su bili oholi, oni su ukrutili svoj vrat i nisu slušali zapovijedi. 17 Oni su odbili slušati i nisu se sjećali čuda koja si ti učinio za njih; oni su ukrutili svoj vrat i, u pobuni svojoj, oni su sebi stavili u glavu vratiti se2 robstvu svome. Ali ti, ti si Bog oprosta, dobrohotnosti i milosrđa, spor na ljutnji i pun vjernosti; ti njih nisi napustio, 18 čak i kad su načinili jedno tele od taljene kovine i kad su oni rekli: Evo tvog Boga koji te je uspeo iz Egipta. Oni su bili krivi za velike uvrede. 19 A ti, u velikom milosrđu, ti ih nisi napustio u pustinji: stub oblačni nije se udaljio od njih tijekom dana za voditi ih tim putem, ni stub vatreni tijekom noći za osvjetljavati im put kojim su išli. 20 Dao si im dobar duh da imaju razbor; ti nisi odbio manu njihovim ustima i dao si im vodu za njihovu žeđ. 21 Tijekom 40 godina, ti si im osiguravao ishranu u pustinji; oni nisu manjkali ni u čemu, njihova odijela nisu se izlizala, a njihove noge nisu natekle. 22 Ti si im predao kraljevstva i narode i razdijelio si ih njima kao granična podučja, a oni su uzeli posjed nad zemljom Sihon to je zemlja kralja Hešbona Ogovu, kralja Bašana. 23 Ti si umnožio sinove njihove kao zvijezde nebeske i uveo si ih u zemlju o kojoj ti bijaše govorio očevima njihovim da ju idu uzeti u posjed. 24 Njihovi su sinovi ušli u posjed zemlje; ti si pokorio pred njima stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si ih u njihove ruke, kao i kraljeve i domaće ljude, za učiniti s njima što oni žele. 25 Oni su zauzeli utvrđene gradove i plodno tke; oni su uzeli u posjed kuće napunjene dobrima svih vrsta, iskopane bunare, vinograde, maslinjake i plodonosno drveće u velikom broju; oni su jeli, nasitili se, ugojili se i živjeli su oni u slastima, zahvaljujući tvojoj velikoj dobroti.
- 26 Ali, oni su se pobunjenici i pobunili su se protiv tebe; oni su odbacili tvoj Zakon daleko iz sebe, oni su ubijali *proroke koji su njih zaklinjali da se vrate k tebi i krivi su oni za velike uvrjede. 27 Tada si ih ti predao u ruke protivnicima njihovim koji su ih potukli. U vrijeme svoje nevolje oni su vapili k tebi, a ti, s visine nebesa, ti si slušao i prema tvojoj velikoj sućuti ti si im davao osloboditelje koji su uh spašavali iz ruku njihovih protivnika. 28 Ali kad imaše spokoja, oni počinjaše činiti zlo pred tobom i ti si ih napuštao u rukama neprijatelja njihovih, a ovi ih ugnjetavaše. Oni nanovi vapiše prema tebi, a ti, s visine nebesa, ti si slušao i i oslobađao ih u mnogim prilikama, prema tvojoj velikoj sućuti. 29 Ti si ih zaklinjao da se vrate Zakonu tvom, ali oni, oni postupaše s neosjetljivošću i ne slušaše zapovijedi tvojih; oni su griješili protiv tvojih zapovijedi koje čovjek treba izvršavati za imati život. Oni su učinili pobunjeničkim svoja pleća i ukrutili su svoj vrat; oni nisu slušali.
- 30 Ti si njih podnosio tijekom brojnih godina; zaklinjao si ih svojim duhom, posredništvom proroka svojih, li oni nisu priklonili uha. Tada si ih ti predao u ruke narodima drugih zemalja. 31 U svojoj velikoj sućuti, ti njih nisi izručio unisđ tenju i nisi ih napustio, jer ti si jedan dobrohotan i milosrdan Bog.
- 32 A sada, Bože naš; Bože veliki, moćni i strašni, koji čuvaš savez i vjernost, ne smatraj kao sitnicu svako ožalošćenje koje nas je stizalo, naše kraljeve, naše poglavare, naše proroke, naše očeve i sav puk, od vremena kraljeva Asirije1 sve do ovog dana. 33 Ti, ti si pravedan glede svega što nas je stiglo, jer ti si postupao istinito, a mi, mi smo postupali opako. 34 Što se tiče naših kraljeva, naših poglavara, naših svećeniuka, oni nisu primijenjivali tvoj Zakon, i nisu bili pažljivi na tvoje zapovijedi ni na tvoja upozorenja koja si im ponavljao. 35 Oni, u svojoj vladavini i u velikom napretku koje im ti bijaše dao, u zemlji prostranoj i plodnoj koju ti bijaše stavio pred njih, oni ti nisu služili i nisu se odvratili od svojih loših djela. 36 Danas, evo smo mi robovi, i u zemlji koju si našim očevima ti dao da bi jeli plodove i dobra, evo smo robovi! 37 Njeni obilni plodovi su za kraljeve koje si ti postavio nad nama, zbog naših grijehova; oni gospoduju nad našim tijelima i našom stokom, prema svojoj dobroj želji; a mi, mi smo u jednoj velikoj nevolji.«
