Jama/IX.
< Jama
| ← VIII. | Jama — IX. autor: Ivan Goran Kovačić |
X. → |
IX.
uredi- O nikad nisam očekivo tamu
- S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kliže
- Niz trupla dolje do mene, u jamu!
- Užaren jezik počeo da liže
- Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela,
- Što su se na me ko žlijeb nadnijela.
- Pomamno sam i divlje se penjo,
- Gazio prsa i trbuhe grubo —
- I kad bi mrtav zrak iz trupla stenjo,
- Nisam već trno. Vuko sam i skubo
- Dugačke kose, uspinjo se mesom,
- Podjaren žeđom kao ludim bijesom.
- Nisam osjećo bola, straha, stida;
- Obarah leš za lešom, grabih, plazih
- Po njima ko po zemlji što se kida.
- A možda svoju mrtvu sestru gazih,
- Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu.
- Žeđ mi je dala bezumlje i snagu.
- Kad sam se divlje iz jame izvuko,
- Zaboravih svijest, oprez, da l’ je mrko:
- Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
- Do trave: zvjerski, živinski je srko;
- Uranjo u nju, jeo je i guto
- I ko po rijeci livadom sam pluto.
- Dozvah se: ustâ, punih trave, ležim,
- Gorim, ledenim: u teškoj sam mori.
- Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim?
- Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.
- Daleko. Našim mukama se ruga.
- I mržnja planu. Ostavi me tuga.
| Sljedeća stranica→ |