Jaša Dalmatin/XVI
| ← XV | Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata — XVI. Strelica pogađa autor: Ivana Brlić-Mažuranić |
XVII → |
Primanje se poklonstva u mahmuda Begra svršava. Svibanj je ovoga podneva i ovdje vedar i blistav. Ali nemilosrdno je vruć. Vodoskok svojom množinom ledene vode jedva ga ohlađuje do snošljivosti.
Mahmud Begr, u potpunom sjaju kojim samo Indija može da okruži svog vladara, ostavlja svečanosni prostor. Prate ga zvuci glazbe koja je smještena negdje daleko na ploštini krova jedne od palača. Dvije goleme školjke od prozračnog porfira podignute su po računu vještaka u dnu prostora. One hvataju zvukove glazbe i šire njihovu jeku. Glazba po njima biva mekana, otmjena, gotovo vrhunaravna. I takova ona prati padišaha kroz redove poklonika koji su se u gotovo bolnom strahopočitanju stisnuli uz kamene stupove ograde. I Jaša s Ahmedom je među njima. Sa nekoliko riječi, jedva saslušanih od sultana, a budno praćenih po Pantitu i po njegovim pouzdanicima, Ahmed bijaše poklonio Jašu sultanu. Uz tovare pušaka bio je sada i sužanj Jaša svojina Mahmuda Begra. Kao svojina pratio je on napetih ćutila Sultana od Gudžerata i svu moć i blistavilo što ih ovaj jedan čovjek bijaše oko sebe nagomilao.
U taj se čas svidjelo jednom od onih nakaznih božanstava, kojima se klanja priprosti Indijac, da učini neslanu šalu. Ali ne može samo. Priprost Indijac to ne zna. No ova nakazna božanstva zapravo i nisu ništa sama po sebi. U njima bez Atmana nema ni toliko snage koliko u obična čovjeka, a kamoli svemoći. I zato ono kumirče hitno upita privolu u Atmana, a ovaj povjetarcem ili prevrućim suncem dade privolu. Odmah na to digla se sa visoke vršike jednog stupa vrana. Leti vrana svojim teškim lijetom naprama povorci. I upravo kad je bila nad središtem čitavoga ovog sjaja, dogodi se nečuveno. Na rame Mahmuda Begra padne iz visine vranina nečist! Gruba i prostačka bila je šala nakaznog božanstva, i trebala je da pred pukom baci ruglo na svemoć vladara i da ponizi njegovu vrijednost.
No Atman nije bio samo u traci sunca i u povjetarcu - on je bio i u pravom čovjeku Mahmudu Begru.
Nijedan hip ne osjeti sultan ništa doli zdrave želje da se nasmije. No prvi od njegove pratnje, nasuprot, problijedili od uzbuđenosti, trgli u živi tren iz rukava svoje zlatne ili svilene rupce i stali da otiru, trojica u isti mah, poganu mrlju.
- "Njima za volju treba da nešto učinim" - osjeti istom brzinom Mahmud Begr.
Okrenu se, pokaza rukom spram ptice i viknu:
- "Svoju milost priklanjam onome koji mi je skine!"
Glas mu je zvučao bodro i nehotice veselo.
Ovo se sve zbilo u tili čas, pa ipak riječ sultana zakasnila. Ne doreče, a već jedna strelica prozviždi zrakom.
Sunuvši samo časkom uvis, pogođena vrana pade kao olovo, okomito, sunovratce i pljesnu u jezerce vodoskoka.
Zadivljen, obrati se sultan smjerom otkud bijaše poletjela strijela.
- "Tko je streljao?" - upita živim zanimanje.
Ahmed priskoči Jaši i živo ga gurnu napred iz redova poklonika. Jaša je sada stajao sam, izložen pogledima sviju. No on niti je pazio ni zapažao da ga gledaju. Bio je sav obuzet lovačkom i streljačkom radošću, sigurno okrutnom, no snažnom i prvotnom: džilitnuh se, pogan cilj pogodih!
Zaboravio Jaša i za sultana i za Ahmeda i za sav ustalasani okoliš. U punom naletu streljačke radoznalosti promatrao je kako vojnici kopljima vade mrtvu pticu iz vode. Oči i lice mladića caklili se.
Sultan časkom gledao u mladog strijelca - a onda se bez sustezanja nasmija širokim zadovoljnim smijehom. Zatim reče nekoliko riječi Shimrati, a ovaj ih odmah predade dalje upravniku carskih ureda. Upravnik se pokloni naprama sultanu.
"Nagradit će ovog momka!" - prođe šapat i mrmor kroz redove.
Sultan sa pratnjom bijaše izašao.
Ahmed, opet sav gladak i spokojan, stajao je uz Jašu, na vidiku svima. Ravnodušno sa dva prsta otepe osu koja mu bijaše sjela na rukav, a onda reče:
- "Što je? Hoćemo li?" - I pođe rame uz rame sa Jašom da se vidi kako su si bliski. A za njima govorili: "Ovaj je doveo strijelca."
Ahmed je u duši kliktao i likovao. - "Što misliš - trgovino moja! Imat ćemo uz sultana našeg čovjeka koji je u milosti vladara."