|
Deveta nevolja: tmine
- 21 GOSPOD reče Mojsiju: Pruži ruku prema nebu. Nek' budu tmine nad zemljom egipatskom, tmine da ih se napipa[59].«
-
- 22 Mojsije pruži svoju ruku prema nebu, tijekom tri dana, bijaše gusta nad Egiptom.
-
- 23 Tijekom tri dana, nitko ne vidje svojeg brata niti maknu sa svojeg mjesta. Ali, svi sinovi Izraelovi imadoše svjetlosti ondje gdje obitavahu.
-
- 24 * Faraon pozva Mojsija i reče: » Hajde! Služite GOSPODU. Samo vaša sitna i krupna stoka mora ostati. Ali vaša djeca mogu ići s vama.«
-
- 25 Mojsije reče: » Jesi li ti taj koji će nas opskrbiti žrtvama i holokaustom[60] koji ćemo služiti GOSPODU, našem Bogu?
-
- 26 Naša stoka ići će s nama i niti jedna životinja neće ostati. Jer između nje uzet ćemo ono što ćemo služiti GOSPODU, našem Bogu. Mi sami ne ćemo znati prije našeg prispijeća onamo, što ćemo to trebati ponuditiGOSPODU.«
-
- 27 Ali GOSPOD ukruti * srce Faraonu, koji ih ne htjede pustiti otići.
-
- 28 Faraon mu reče: » Odlazi! Čuvaj se da ponovo ne ugledaš moje lice. Dana kad vidiš moje lice umrijet ćeš! «
- 29 Mojsije reče: » Kako si ti rekao! Ja neću više vidjeti tvojega lica! «
|
