|
Bog vodi kretanje svojeg puka
- 17 Kad *Faraon pusti puk otići, Bog ga ne povede cestom iz zemlje Filistinaca, iako ona bi najizravnijom[84]. Bog je pomislio: » Ne treba narod, suočivši se s bitkama, predomisliti se i vratiti u Egipat!«
-
- 18 Bog skrenu puk u pustinju pokraj *Trstikovog mora. U bojnom poretku[85] sinovi Izraelovi bijahu otišli iz zemlje Egipta.
-
- 19 Mojsije ponese kosti Josipove, jer je to ovaj bio zahtijevao od sinova Izraelovih u prisezi[86] govoreći im: »Bog neće uzmanjkati djelujući u vaš prilog; tada će te vi odnijeti odavde moje kosti s vama.«
-
- 20 Oni odoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu[87], na rubu pustinje.
-
- 21 Sam GOSPOD je išao na njihovom čelu: stub oblačni[88] danju, za otvoriti im cestu - stub vatreni noću, za osvijetliti ih; oni su tako mogli ići danju i noću.
-
- 22 Danju, stub oblačni nije napuštao čelo puka; ni, noću, stub vatreni.
|
