Izlazak (Šarić)/Glava 4.

¹ Mojsije reče: "Ali ako mi ne budu vjerovali i ne poslušaju me, nego reknu: 'Nije ti se Gospod objavio!' "

² Tada mu reče Gospod: "Što ti je to u ruci? Odgovori: "Štap."

³ I zapovjedi on: "Baci ga na zemlju!" On ga baci zemlju, a on posta zmija; a Mojsije pobježe od nje.

⁴ I Gospod zapovjedi Mojsiju: "Pruži ruku svoju i primi je za rep!" On pruži ruku i uhvati je, a ona opet posta štap u ruci njegovoj.

⁵ "Tako moraju vjerovati, da ti se je objavio Gospod, Bog otaca njihovih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev."

⁶ Dalje mu reče Gospod: "Umetni ruku svoju u njedra svoja!" On umetnu ruku svoju u njedra, a kad je opet izvadi, gle, bila je ruka njegova od gube bijela kao snijeg.

⁷ Nato zapovjedi: "Umetni još jedanput ruku svoju u njedra svoja!" On umetnu ruku svoju još jedanput u njedra, i kad je opet izvadi iz njedara svojih, gle, bila je opet kao ostalo tijelo njegovo.

⁸ Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne poslušaju na prvi znak, vjerovat će na drugi znak.

⁹ Ako li ne budu vjerovali na ta obadva znaka i ne poslušaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada će se voda, što si je uzeo iz Nila, na suhom tlu pretvoriti u krv.

¹⁰ A Mojsije reče Gospodu: "Ipak ne, Gospode; ja nijesam čovjek rječit, koji zna govoriti. Nijesam prije bio, a nijesam ni sada, otkad govoriš sa slugom svojim, nego sam sporih usta i spora jezika."

¹¹ Ali Gospod mu odgovori: "Tko dade usta čovjeku? Tko ga učini nijemim ili gluhim, okatim ili slijepim? Ne činim li to ja, Gospod?

¹² Idi dakle! Ja ću biti s ustima tvojim i učit ću te, što ćeš govoriti."

¹³ Ali on reče: "Ne, o Gospode, molim pošlji, koga drugoga."

¹⁴ Sada se rasrdi Gospod na Mojsija i reče: "Nije li ti brat Aron još tu, Levit? Znam, da on veoma rječit i dobro može govoriti. Gle, on je već na putu, da te susretne, a kad te vidi, obradovat će se od srca.

¹⁵ Govori s njim, metni mu ove riječi u usta; a ja ću tvoj i njegov govor voditi i nadahnut ću vam, što ćete činiti.

¹⁶ On neka za te govori narodu, i on neka bude govornik mjesto tebe, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga!

¹⁷ Uzmi taj štap u ruku i s njim čini čudesne znake!"

¹⁸ I Mojsije vrati se natrag k tastu svojemu Jetru i zamoli ga: "Htio bih da se vratim natrag k plemenima svojim u Egipat, da vidim, da li su još živi." Jetro odgovori Mojsiju: "Idi u miru!"

¹⁹ Gospod naime bio je Mojsiju u zemlji midjanskoj zapovjedio: "Idi vrati se sada natrag u Egipat, jer su mrtvi svi, koji su ti radili o glavi."

²⁰ Mojsije uze dakle ženu svoju i sinove svoje, posadi ih na magarca i vrati se natrag u Egipat. A štap Božji uze Mojsije u ruku.

²¹ Još reče Gospod Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pazi, i čini pred faraonom sva čudesna djela, što ih dadoh u tvoju vlast; ali pak ću učiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide.

²² Tada reci faraonu: 'Ovako veli Gospod: Izrael je prvorođeni sin moj.

²³ Zapovijedam ti: "Pusti sina mojega da ide, da mi služi!" Ako li ga ne pustiš da ide, onda ću usmrtiti prvorođenoga sina tvojega.' "

²⁴ Putem u prenoćištu stane Gospod na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti.

²⁵ Tada Zipora uze oštar kamen, obreza njim prednju kožicu sina svojega, baci mu je pred noge i reče; "Zaista si mi krvav zaručnik!"

²⁶ Potom ga pusti. Ona tada upotrijebi riječ: "krvav zaručnik" zbog obrezanja,

²⁷ Gospod je bio zapovjedio Aronu: "Izađi u pustinju u susret Mojsiju!" Tako on zaputi, stiže ga na gori Božjoj i poljubi ga.

²⁸ I Mojsije reče Aronu sve riječi Gospodnje, s kojima mu bio predao njegovo poslanje, i sve čudesne znake, što mu ih bio naložio da čini.

²⁹ Mojsije i Aron otiđoše i skupiše sve starješine sinova Izraelovih.

³⁰ Aron im reče sve, što je bio Gospod naložio Mojsiju, i ovaj učini čudesne znakove pred očima naroda.

³¹ Narod mu vjerova, i kad čuše, da se je Gospod zauzeo za sinove Izraelove, i pogledao na nevolju njihovu, nakloniše se i baciše se ničice.

← Glava 3.

Izlazak (Šarić)

Glava 5. →