Izlazak (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Izlazak (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Neki muž iz kuće Levijeve otide i oženi se djevojkom plemena svojega.
2 Žena zatrudnje i rodi sina. Kad ona vidje, da je lijep, skrivala ga je tri mjeseca.
3 A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze za njega košaricu od papirusove trstike, zamaza je dobro asfaltom i smolom, metnu dječaka u nju i stavi je u trsku kraj Nila.
4 Sestra njegova stajala je podalje, da vidi što će biti od njega.
5 Tada dođe kći faraonova na Nil, da se kupa, dok su sluškinje njezine hodale po obali Nila, ugleda ona košaricu u trsci, i posla sluškinju svoju tamo da je donese.
6 Kada je otvori, vidje dijete, a to, bio dječak i plakao. Sažali joj se i pomisli: "To je jedno od djece hebrejske."
7 Tada upita sestra njegova kćer faraonovu: "Hoćeš li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete?"
8 Odgovori joj kći faraonova: "Idi!" I otide djevojčica i dovede mater dječakovu.
9 Njoj reče kći faraonova: "Uzmi ovog dječaka i doji ga, a ja ću ti za to platiti!" Žena uze dječaka i dojila ga.
10 Kad dječak posta veći, donese ga natrag kćeri faraonovoj. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije, jer ona reče, "iz vode sam ga izvadila."
11 U ono vrijeme, kad je bio Mojsije odrastao, posjeti on jednoga dana zemljake svoje i vidje, kako moraju raditi teške poslove. Kad opazi, kako je jedan Egipćanin povalio jednoga od njegovih zemljaka hebrejskih.
12 Obazre se na sve strane, i kad vidje, da nema nikoga u blizini, ubi Egipćanina i zatrpa ga u pijesak.
13 Drugi dan izađe on opet van, i gle, pravo se posvadila dva Hebreja; i on doviknu onomu, koji je imao krivo: "Zašto tučeš zemljaka svojega?"
14 A on reče: "Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoćeš li i mene ubiti kao Egipćanima?" Mojsije se uplaši; jer pomisli: "Tako se je ipak to saznalo."
15 Faraon je to čuo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobježe isred lica faraonova i nastani se u zemlji midjanskoj. On sjedne i odmarao se na jednom studencu.
16 Svećenik midjanski imao je sedam kćeri. One dođoše zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce oca svojega.
17 A tada dođoše pastiri i zatjeraše ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce.
18 I kad se one vratiše k ocu svojemu Reuelu, upita on: "Što se danas tako brzo vratiste?"
19 Odgovoriše: "Jedan Egipćanin obrani nas od pastira i pomože nam zahvatiti vode i napojiti ovce."
20 A on reče kćerima svojim: "Pa gdje je? Zašto ostaviste tamo toga čovjeka? Zovnite ga, da jede s nama!"
21 Mojsije se skloni da ostane kod onoga čovjeka. Ovaj dade Mojsiju kćer svoju Ziporu za ženu.
22 Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Geršom; jer reče: "Gost sam u zemlji tuđoj."
23 Prođe dugo vremena, pa umrije kralj egipatski. A sinovi Izraelovi uzdisali su još uvijek pod teškim poslom i vapili su glasno za pomoć, a vapaj njihov diže se od ropstva k Bogu.
24 Bog je čuo vapaje njihove, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
25 Bog pogleda na sinove Izraelove, i Bog se zauze za njih.
← Glava 1.
|
Izlazak (Šarić) |
Glava 3. →
|