Izakova i Rebekina svadba
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Izakova i Rebekina svadba |
24 1 Abraham bijaše star, u dubokoj starosti,
i GOSPOD ga bijaše blagoslovio u svemu.
2 Abraham reče najstarijem
sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima:
» Položi ruku na moje bedro1 i prisegni mi GOSPODOM,
Bogom neba i Bogom zemlje, da ne ćeš oženiti
mojeg sina jednom od kćeri Kanaanaca2 među kojima ja obitavam.
4 Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj
i uzeti jednu djevojku za mog sina Izaka.«
5 Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli
pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti
tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? «
6 Abraham mu reče: Pazi da ne odvedeš
mog sina onamo. 7 GOSPOD, Bog nebeski,
me uzeo iz kuće mojeg oca
i zemlje moje obitelji,
on mi je rekao i dao ovu prisegu:
Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu;
i on je taj koji će poslati svojeg anđela
ispred tebe; onamo, uzet ćeš jednu ženu za mojeg sina .
8 Ne pristane li ta žena slijediti te,
ti si oslobođen onog što si mi prisegao,
ali ne vodi mojeg sina onamo. «
9 Sluga stavi svoju ruku na bedro
svojeg gospodara Abrahama i prisegnu mu u toj stvari.
10 Sluga uze deve gospodareve i pođe.
Imajući u rukama najbolje što je njegov gospodar
posjedovao, on se diže za ići
u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov1.
11 On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara,
u večernji sat, u sat kad žene
izlaze crpiti otud vodu. 12 On reče:
» GOSPODE, Bože mojeg gospodara
Abrahama, dozvoli da ja danas načinim
sretan susret i pokaži svoje
prijateljstvo prema mojem gospodaru Abrahamu.
13 Evo me kako stojim
pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze crpiti vodu.
14 Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći:
Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će
odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti
i tvoje deve, to je ona dosuđena
tvojem sluzi Izaku; po tome ja ću znati
da si ti pokazao prijateljstvo
prema mojem gospodaru. «
15 No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka2 -
ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog,
one iste žene Nahorove,
brata Abrahamovog - iziđe s jednim krčagom na plećima. 16 Mlada djevojka bijaše
vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala3.
Ona siđe prema izvoru , napuni krčag i uspe se.
17 Sluga joj požuri u susret
i reče: » Za ime Boga, daj mi popiti jedan
gutljaj vode iz tvog krčaga. «
18 - »Pij, gospodaru moj « odgovori ona i,
rukom spusti krčag što brže
da mu utaži žeđ. 19 Kad završi napajati ga,
ona reče: » Za tvoje deve također,
ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu
popile toliko da ugase žeđ. «
20 Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo
i otrča ponovo zahititi vode u bunaru;
ona nacrpi vode za sve deve. 21 Taj čovjek ju
pratiše očima, tih, da bi saznao
da li jest ili nije GOSPOD učinio
uspješnim njegovo putovanje .
22 Čim deve bijahu završile piti,
čovjek uzme jedan zlatni prsten težine
od pola sikla1 i dvije narukvice od deset
sikala zlata za njene zglavke
23 i reče joj: » Čija si ti djevojko?
Molim te, upoznaj me da li bi kuća
tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja.«
24 ona mu odgovori:
»Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. «
25 Potom ona njemu reče:
»Slame i sijena u nas ima u izobilju,
a isto tako i mjesta za konačiti.«
26 Čovjek kleknu i pokloni se pred GOSPODOM
27 govoreći: »Blagoslovljen budi GOSPODE,
Bože mojeg gospodara Abrahama,
čije prijateljstvo i vjernost
nisu napustili mojeg gospodara
dok sam ja putovao, doveden GOSPODOM
u kuću braće mojeg gospodara.«
28 Mlada djevojka otrča najaviti
u kući svoje majke o tome
što se upravo dogodilo. 29 Rebeka imaše brata
imenom Laban. On otrča u susret čovjeku,
napolje, k izvoru. 30 Čim on vidje prsten
i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru
Rebeku njemu govoriti:
» Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku
koji je ostao pokraj deva kod izvora.
31 Dođi, blagoslovljen od GOSPODA.
Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući
već pripremio čisto mjesto za deve. «
32 Čovjek uđe u kuću i rasedla deve.
Dade im slame i krmiva a, za njega
i njegove pratitelje,
vode da sebi operu noge.
33 ponudi im za jesti, ali on uzviknu:
» Ja Noinih jesti prije nego što kažem
što imam za reći. « -
» Govori «, odgovoriše mu.
34 On preuze: » Ja sam sluga Abrahamov.
35 GOSPOD je ispunio svoj blagoslov
mojeg gospodara koji je postao
jedna velika osoba. Dano mu je sitne
i krupne marve, srebra i zlata,
slugu i sluškinja, deva i magaraca.
36 Sara, žena mojeg gazde,
najzad mu je rodila sina u svoje stare dane.
Moj gazda je njemu
prenio cijelo imanje 37 a meni je zatražio
da mu prisegnem ovim riječima:
Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom
curom Kanaankom u čijoj ja zemlji
stanujem. 38 Prisegni da ćeš ići u moju obitelj,
prema kući mojeg oca,
uzeti jednu ženu za mojeg sina.
39 Tada ja rekoh svojem gazdi:
»Možda me ta žena ne bude slijedila?
40 On mi odgovori:
GOSPOD u čijoj nazočnosti sam ja hodio
poslat će svojeg anđela
tobom i učinit će uspješnim tvoje
putovanje: uzet ćeš za mog
sina ženu iz moje obitelji i kuće mojeg oca.
41 Ne ćeš biti
oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako
ne ideš kod mojih; isto tako,
ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen.
42 Danas , ja sam
došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE,
Bože Abrahama gazde mojega,
ako se ti zaista udostojavaš učiniti
uspješnim putovanje koje obavljam,
43 evo me pokraj izvora: eh dobro!
Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu
i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode
iz tvog krčaga, 44 ako mi odgovori:
Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve,
to će biti žena koju je
GOSPOD namijenio sinu mojeg gazde.
45 Ja još nisam bio završio u sebi
kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu;
ona je sišla k izvoru za naliti.
Ja sam joj rekao: U ime Boga daj mi piti
46 Ona se požurila spustiti
krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti
tvoje deve. Ja sam pio,
a ona je napojila deve. 47 Ja sam je upita:
Čija si ti djevojko?
Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova,
sina kojeg Milka dade Nahoru.
Ja tad stavih prste u njene nosnice
i narukvice na njene zglavke.
48 Ja sam kleknuo i poklonio se pred GOSPODOM;
blagoslovio sam
GOSPODA, Boga Abrahama mojeg gazde,
koji je vjerno vodio moje
putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg
gazde za njegovog sina.
49 A sada, ako mi hoće te iskazati
prijateljstvo i vjernost
prema mojem gazdi iskažite mi ga.
Ako ne, dajte mi na znanje
i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. «
50 Laban uze riječ.
On i Betuel uskliknuše: » Od GOSPODA je
ova stvar i mi ti
u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše.
51 Rebeka je pred
tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu
tvojeg gazde kako je GOSPOD rekao.
« Kad Abrahamov sluga ču te riječi,
pade ničice na zemlju pred GOSPODOM.
53 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu
i odjeću i dade Rebeki, kao i bogate
poklone što ponudi njenom
bratu i njenoj majci. 54 Oni jedoše i pijaše,
on i njegovi pratitelji,
i provedoše noć. Ujutro kad se digoše,
on reče: » Pustite me otići mojem gazdi.
« 55 Brat i majka mlade djevojke odgovoriše:
»Neka ona ostane neko vrijeme s nama,
kakvih desetak dana, potom će ići. « 56 -
» Ne činite da kasnim! Reče im on.
GOSPOD je učinio uspješnim moje putovanje,
pustite me dakle otići mojem gazdi.«
57 Oni preuzeše : » Pozovimo djevojku
i tražimo njeno mišljenje.«
58 Oni pozvaše Rebeku:
» Hoćeš li otići s ovim čovjekom?«
Ona odgovori:
» Da.« 59 Oni pustiše otići svoju
sestru Rebeku i njenu dojilju,
slugu Abrahamovog i njegove ljude.
60 Oni ju tada blagosloviše govoreći
joj: » Ti, naša sestra , postani silnim
mnoštvom,nek' tvoje potomstvo ovlada
Vratima neprijatelja svojih1! «
61 Rebeka se diže sa svojim sluškinjama.
One se uspeše na deve i slijediše ljude.
Sluga uze Rebeku i pođe. 62 O zalasku sunca,
Izak se vraćao s bunara Lahai-Roi.
On je tada obitavao u području Negeva1
63 i bijaše izišao prošetati se2 u polje
o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve
koje dolažahu. 64 Rebeka podiže oči,
vidje Izaka, skoči s deve 65 i reče sluzi:
» Tko je taj čovjek koji
hodi poljem nama u susret? « -
» To je moj gazda «, odgovori on.
Ona uze svoj veo i zastrije se.
66 Sluga ispriča Izaku
sve što je bio učinio. 67 Izak ju uvede
u svoj šator. On imaše Saru za majku;
on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom.
Izak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.
