Izaija (Šarić)/Glava 26.
| Izaija (Šarić) |
1 U onaj će se dan u zemlji Judinoj pjevati ova pjesma: Imamo tvrd grad: "on nam je postavio spasenje na zidove i nasipe.
2 Otvorite vrata, da uđe narod pravedni, koji čuva vjernost!
3 Čvrsta je svijest njegova i trajno ćeš mu spasenje dati, jer se uzda u tebe.
4 Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod, Svemogući, vječna hridina.
5 Jer je ponizio stanovnike na visini grad visoki, ponizio ga je, do zemlje ga ponizio, srušio ga do u prah.
6 Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak nevoljnih.
7 Staza je pravednikova prava. Poravnao si put pravedniku.
8 I na stazi sudova tvojih čekali smo te, Gospode! Za imenom tvojim, za hvalom tvojom čezne duša naša.
9 Duša moja čezne za tobom u noći i duh moj traži te u nutarnjosti mojoj. Kada sudovi tvoji pogađaju zemlju, tada se uče pravednosti stanovnici svijeta.
10 Ako li se pomiluje bezbožnik, ne nauči se nikada pravednosti. U zemlji pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi ništa od veličanstva Gospodnjega.
11 Gospode, ruka je tvoja visoko podignuta: "oni to ne vide. Vidjet će i posramit će se od revnosti tvoje za narod tvoj. Oganj gnjeva, što je pripravljen protivnicima tvojim, proždrijet će ih.
12 Gospode, nama ćeš dati mir, jer što se je i dogodilo na nama, ti si učinio.
13 Gospode, Bože naš! Vladali su nad nama drugi gospodari osim tebe, ali mi slavimo samo ime tvoje.
14 Mrtvi neće više živjeti, sjene neće opet ustati, jer si ih ti pohodio i uništio, svaki spomen njihov zatro.
15 Umnožio si narod, Gospode, umnožio si narod, sebe si proslavio, sve si međe zemlje proširio.
16 Gospode, u nevolji su te tražili i pokorno su molili, kada ih zadesila kazna tvoja.
17 Kao što se previja mati pred porođajem i viče od bolova svojih, tako smo bi mi pred tobom, Gospode:
18 Išli smo trudni, ležali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to - vjetar. Nijesmo dali spasenja zemlji i nije bio rođen stanovnik zemaljski.
19 Ali žive mrtvi tvoji, mrtvaci moji ustaju opet Probudite se i pjevajte, koji počivate u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraća sjene."
20 Ustani, narode moj! Uđi u odaje svoje i zaključaj vrata za sobom! Skrij se za čas, dok prođe gnjev!
21 Jer gle, Gospod izlazi iz stala svojega, da kazni krivnju zlodjela stanovnika zemaljskih. Zemlja otkriva krvno djelo svoje i ne pokriva više pobijenih svojih.
| Izaija (Šarić) |