Izaija (Šarić)/Glava 18.
Izaija (Šarić) |
1 Teško zemlji zviždukanja krilima, s one strane rijeka od Kuša,
2 Koja je poslala glasnike na Nilu, u čamcima od site preko vode! Hitite samo, brzi glasnici, k narodu dugostasnom, glatkom, k narodu strahovitom kojeg se boje od odvajkada, k narodu koji silnom snagom pogazi sve, kroz kojega su se zemlju provlačile rijeke:
3 Svi stanovnici zemlje i građani svijeta, kad se digne zastava na gorama, gledajte, kad zatrubi truba, slušajte!
4 Jer ovako mi reče Gospod: "Mirno ću gledati na prijestolju svojemu kao pripekla žega kad sunce sja, kao rosan oblak u vrućini žetvenoj."
5 Jer prije žetve, kad plode cvat, i cvijet postane zreo grozd, režu se loze noževima i odstranjuju se klice, otkinu se.
6 Predaju se skupa pticama grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Ptice grabilice stanuju ljeti na njima, zvijeri u zimi.
7 U ono će se vrijeme prinositi darovi Gospodu nad vojskama od dugostasnog, glatkog naroda, od naroda strahovitog kojeg se boje od odvajkada, od naroda, koji silnom snagom pogazi sve, kroz kojega su se zemlju provlačile rijeke, - tamo k mjestu imena Gospoda nad vojskama, k sionskoj gori.
Izaija (Šarić) |