Isusov sastanak s Nikodemom
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Isusov sastanak s Nikodemom |
3 1 A bijaše, među *farizejima, jedan čovjek imenom Nikodem, jedan od uglednih Židova. 2 On dođe, noću, naći Isusa i reče mu: » Rabbi,1 mi znamo da si ti jedan učitelj koji dolazi od Boga, jer nitko ne može izvoditi *znakove koje ti izvodiš ako Bog nije s njim. « Isus mu odgovori: » Uistinu, uistinu, ja ti ovo kažem: Osim da se nanovo rodi2, nitko ne može vidjeti *kraljevstvo Božje. « 4 Nikodem mu reče: » Kako bi se jedan čovjek mogao roditi kad je star? Može li po drugi put ući u krilo svoje majke i roditi se? 5 Isus mu odgovori: istinu, uistinu, ja ti kažem: nitko, osim ako se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje. « 6 Ono što je rođeno iz tijela tijelom je, a što je rođeno iz Duha duhom jest. 7 Ne iznenadi se ako ja ti kažem: Roditi vam se odozgo. 8 Vjetar1 puše kamo hoće, i ti čuješ njegov glas, ali, ne znaš ni otkud dolazi, ni kamo odlazi. Tako je to i s onim tko je rođen od Duha. « 9 Nikodem mu reče: » Kako se to može dogoditi? « 10 Isus njemu odgovori: » Ti si učitelj u Izraelu, a ti ne poznaješ te stvari! 11 Uistinu, uistinu, ja vam kažem: mi govorimo o onome što znamo, svjedočimo o onome što smo vidjeli, a ipak, vi ne primate naše svjedočenje. 12 Ako vi ne vjerujete kad vam ja govorim zemne stvari, kako ćete vjerovati ako vam govorim *nebeske stvari? 13 Jer, nitko nije uzišao u nebo osim onoga koji je sišao s neba, *Sin čovjekov2. 14 I kao što je Mojsije u pustinji podigao zmiju, treba Sin čovjekov biti uzdignut 15 da bi onaj koji vjeruje u njega imao vječni *život. 16 Bog, naime, toliko je volio *svijet da ga je dao svom Sinu, svojem jedincu, da bi svaki čovjek koji vjeruje u njega imao vječni život, a ne da propadne. 17 Jer, Bog nije poslao svog Sina u svijet za suditi svijetu već da svijet bude spašen po njemu. 18 Tko vjeruje u njega nije suđen, jer nije vjerovao u *ime jedinog Sina Božjeg. 19 A evo suđenja: svjetlost je došla u svijet i ljudi su propovijedali pomračenje svjetlosti jer, njihova djela bijahu opaka. 20 Naime, tko čini zlo mrzi svjetlost i ne izlazi na svjetlost iz straha da njegova djela ne budu razotkrivena. 21 Onaj koji čini istinu1 dolazi na svjetlost da njegova djela budu pokazana, ona koja su ispunjena u Bogu. «
